Predrujanska sonata

Velika je mjesečeva polukružnica,

jesen sočna tiho se najavljuje.

Ja sam ovdje umorna mu podružnica,

od večeri krepka, uz vrelo ulje

raznih plodova za zimnicu.

Nemam riječi koje bi se kotrljale,

nemam razloga za priču,

nemam nota koje bi se noći dale.

Reklo bi se da je mjesec bezobrazan,

besraman i bezočan, sam na ovoj pučini.

Skreće među oblake i krije san,

onda opet stoji usamljen u pustinji.

Uživam u plodovima, mirisi su omamljivi,

od njih sita sam do grla

i nema proizvoda koji tako su primamljivi.

Kao da je priroda zaboravljena prodrla,

padaju na mene slapovi svih okusa

kojih nije bilo dugo, dugo pored mene.

Budim se iz raznoraznih pokusa,

tek sada kad su pale noćne sjene.

Smočnica je sva već pripravna,

ogoljela cigla, drvo, malo kamena.

Tko bi pomislio da je ispravna,

a ipak je od mirisa izranjena.

Blago meni, blago onom tko se rodi ovdje

gdje procvate prastara i ljekovita trava

koja nikome još ne prozbori svoju povijest

dok joj snaga nikako ne jenjava.

Nema takve dunje, nema kupine

kao što je ona kojom mirišu likeri.

Nigdje nisu izdašne te lupine

kao kad se orah ovdašnji izmjeri

dobrom mjerom svemoguće travarice.

Opijena samo korom kruha vruća,

zaustavljam se sporo poput sanjalice,

pripravljam si ognjište od mjesečeva pruća.

30.08.2014. 23:41

Sila odozgor

Smijem li proslijediti

išta više od zla svoga,

možda čak i kaznu zavrijediti,

kaznu izravno od zloga

kad me tako zovu iskušenja,

kad me moja nevjera spriječava

da prihvatim zaduženja

dok mi ambicija ne jenjava?

Slijepa li sam i oglušila,

mrkle noći, anđeli vatreni

što sam ih ugušila;

jadni moji uspjesi snatreni.

Ništa nema do li poniznosti,

ništa želju mi obuzet ne bi smjelo.

Oslobodi mene dvoličnosti,

svega ovog što mi se je htjelo.

Ovisna sam, od ljubavi Ti ovisna

kao ptič o svome letu,

kao neka sila svevišnja

o svome magaretu.

Kad Te želim, kada Te očekujem,

već si ovdje, oko mene,

a ja samo oholosti snujem,

vrlo teška za promjene,

vrlo teška sad se naporima predati

da okrenem listove si prema gore.

Da Ti srce barem mognem dati,

da mi Tvoje ruke još govore

jer sam nezasitna

Tvoje vode žive, vječne

koja jedina je neupitna

kao staze mliječne

neke duše što ovako sad izgara.

Moja molitva Ti ne prilazi,

moja oholost Ti nebo para,

ipak ljubav Tvoja mi silazi.

25.08.2014. 20:33

Podnevni let

Ne znam kada morala bih prekinuti

zlatne niti neprosanjane realnosti,

ne znam zašto skinula bih noćne skuti

dok me slutnja straši svojom stalnosti,

tjera me da očekujem nepredvidivo

i upravo u tome se i nalazim.

Sve ovisi da li gledam stidljivo

ili hrabro u visine zalazim.

Neću patnje si priuštiti, ne namjerno,

ali ipak čeznem previše ja strasno

preuzeti rizike zaboraviti smjerno,

gledati u samo žiće svoje jasno.

Plodovi su slatki neopisivo,

čak i ako genetski su modificirani,

to je ono što mi daješ neizbrisivo

jer u Tebi oni svi su skicirani.

Kriste moj, Prijatelju svih mojih poznanstava,

da li si od mene počastio sve strance;

da li odveo si koga na rubove prostranstava

onako kako žarko želim raskinuti uzance?

Ili možda sve njih, sve to meni daješ,

tad mi reci samo malo više od svog smisla

jer sam sigurna da u meni uvijek ustraješ.

Ne daj samo da mi plodna zemlja bude prokisla.

Gledaj kako ostavljamo lijepe tragove,

načini ih samo malo vidljivijima.

Ako treba, načinit ću neke nove gradove,

ako treba, načinit ću rijeke krivijima.

Spustit ću se još niže od preoranih korijenja,

ne daj da porušim Tvoje rajske krošnje,

oprezno ću možda i proviriti put zrenja,

znam da čuješ izrasle mi prošnje.

Sada idem jer ne vidim više križe.

Preslatki su rani, zreli grozdovi.

Ovo slatko vino što me k Tebi diže

iz dna zemlje neka tiho prozbori.

25.08.2014. 12:25

Usprkos svršetku

Katkad zovem kišu da se otpusti,

katkada se može rosulja uživati.

Svi moji uspjesi, svi moji propusti

jednoj kapi mogu uplivati

jer zbog sreće kojom ljubim kišne kapi

može se i umirati;

jer zbog onoga što oko mene hlapi

može se i Boga dati,

nekim strastvenim sjećanjima

može se nježno priprijetiti

da će biti razlog vijećanjima

kako bi ih mogli primijetiti

neki drugi koji stoje postrance.

Sigurno od toga ima koristi,

ništa nije bez smisla, držim lance

da me rosulja ne slisti

nego da joj ja uhvatim daška.

Nisam više na početku,

spoj sam bogata i siromaška,

sve u jednom slušam kišu jetku.

Hvala Ti za probuđenje,

hvala za sve što mi dati hoćeš

i za neprekidno porođenje

gdje sam imuna na zloće.

Nema veze što je sve tu sivo,

ja Te vidim kao svoje prste,

vidim Te u svemu što je živo

makar vrazi mene brste,

prejaka je ova nam suradnja

i za najgore što biti može.

Primi želje s moga pladnja,

rasprostri ih preko kože

koja skliska je od jeseni i rosulje.

Ja Te nosim kao svoga

i odijevam samo Tvoje košulje,

Ti si moja snaga stroga.

23.08.2014. 06:55

Da li kršćanstvo izumire?

²⁰Ja im odgovorih: »Dođe mi riječ Jahvina: ²¹Reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo, oskvrnut ću svoje svetište, vaš ponos snažni, radost vam očinju i čežnju duše vaše! I sinovi i kćeri koje ostaviste, od mača će pasti! (Knjiga proroka Ezekijela, glava 24)

Evo zašto moj sveti grad teško opstaje, evo zašto me progone, Gospodine, u mome vlastitome domu. Nevjeran sam narod Tvoj, vičem na sav glas da imam najveću vlast od Tebe vikati kako sam najpametnija i vjerna i kako mogu podučavati cijeli svijet o tome što ima čovjek činiti u životu, u društvu, a samu sebe ne vidim. Ne vidim da Te ne slijedim i da sam kao slijepac usred raja. Svi narodi nekršćanski nastoje i uče o svijetu, otkrivaju Tvoja bogatstva i gledaju kako će postati bolji i kako će popraviti ovo stanje u svijetu. Samo ja ne činim ništa, ubirem desetinu i filozofiram u svome obilju što bi morali psići oko mene učiniti da ne budu više Tebi stranci, a ja sam Ti najveći stranac postala, Bogu svome. Ne vidim da životu u Tebi nema kraja nego ubijam svako dobro u sebi, bojim se smrti, siromaštva, rata. Kao da ne znam, kao da nikada nisam znala i okusila Tvojih plodova. Evo zašto je moj grad morao pasti i zašto svi govore da će kršćanstvo izumrijeti: jer Ti si, Svevišnji tako odredio.

Knjiga proroka Ezekijela, glava 24

²³Povit ćete povez oko glave i obuti na noge sandale! I nećete više tugovati ni plakati, nego ćete venuti zbog svojih nedjela i jecati jedan za drugim! 

The Diary Thief

Just watched "The Book Thief" movie for every age, it is not forbidden,

where the narrator is God Himself. The girl in Berlin, during the World War II, steals books while there is a lack of them. She is very courageous because she only want to read and that is a good idea, but the movie is a desperate try to be the American & German story about new Anne Frank. Hello, there is only one of Anne Frank, but it is interesting to ask here under the sky who have read her diary war. And that is what the movie insinuate: you're young and want to watch a good drama? Look at her who survived and lived a long happy life.

  I can not run from my hunches. Why would somebody in the world make such a terrible story from the nice child book in ours days; It is obviously that this movie is not as naive as it looks. What if my child, who is born a few years before that movie is made​​, start to watch it as it pretend to be a story from the big war; what if the children get such a picture about what the world is like today, is there a parent who will rather give a child this movie instead of a real war diary? Not possible and that is what is terrify me because this movie is a lousy melodrama but today's wars are not.

Who are those elders who rated this movie as it is nice and very good for teens?

This is real www.commonsensemedia.org/book-reviews/anne-frank-the-diary-of-a-young-girl

That is false www.nytimes.com/2013/11/08/movies/the-book-thief-world-war-ii-tale-with-geoffrey-rush.html?_r=0

Were You There (When They Crucified My Lord) - A Cappella Choir

THIS IS JAZZ!!! Dizzy Gillespie & George Benson. AMAZING VOCAL SCATS!!!

Playing Scarves

Tomorrow early morning I come to the set

various herbs and more various bumble bees and wasps,

where the first sun shine merry bunch

dewy leaves, grass on which I stand barefoot.

We'll play games cheerful black witches and fantasy,

first love among us will secretly celebrate,

young bees, ants and store them wedding guests

a fragrant breeze hair overwhelm them.

Summertime is, there won't be cars

that would hinder us smoggy fumes

event at which I was always on call,

saw the glorious game of the hidden scarves;

that is when you guard your property all

as well as someone trying to break down.

You must well know kicks receiving,

and must not be handed to the grass, bearing down.

I'm the one in this game always loses

because either my scarves do not keep very

but just watch that I do not kneel bug

that is buzzing around me like a feather easily.

Mother then will call us at breakfast,

the smell of fine bread, juice and vitamins

we will take a fortune glossy banner

while everyone else follows the movie in theaters.

Then comes the red sun with dolls,

secret meetings about rare shrubs

easier to find when darkness falls

and when bugs rush like lightning.

Late in the evening still talk to fat jokes,

no one knows that love has found its home

who faithfully keeps his prey delicious.

I'm just an observer in this society

because to me there is a shelf for a rainy days

which is full of secret hints and tips,

even how dawn to wait for dawn

and to withstand the temptations of one's call.

06/26/2014. 08:21

The Ribbon of the Garden Legion

Too humid dawn now lamplight,

humidity forecast rainy.

The winds in the valley intertwined

and the smog of the city disappears.

Between me and the sun's rays

no wrappers, no obstacles.

Burns the skin, nails without nail,

hair tousled as transversely.

On my way to the garden disconsolate,

everything looks bent and wet.

Now the young heady flowers;

suddenly everything is important to me,

and thin flower, and wet mushrooms,

the tips of the leaves on young trees

in the middle of this small plowed fields

where crumbling country rifling

and every crumb must be right,

moist and not so very dry.

It's in the living room reality,

small garden wearing new clothes.

I feed the medicinal smell,

fruits to comb my hair,

and decorate my nails iris

that my morning wear.

I'm all alone, the last butterfly

wound down on Spring Street.

I dress to shoulder new ribbon,

sash that falls under my face,

dark moonlight forgetting

I carry the sun in front of me in the day.

After that do not stop any more.

The stone that was all sold out,

him carry small pieces

that I draw from my terrarium.

Secretly send kisses there,

to the stars I quietly creeping.

05/21/2014. 10:16

Below-petals of the Lilies

I would drink again sweet nectar

that are not only syrups plant

but painstakingly derived missing

from fruits full of petals of lilies,

eager to move small jumps

to the huge flower without fragrance

so as not to be drowned in the juices

they flutter between flower outline

of which coming on light dizziness

but at the very attempt inhalation

early summer rain drops of below-petals

After a morning ascent Aglow

the vast and invisible nostrils

which I am only partially aware,

but mind the existing hairpin

as infant jelly raw

and so I am familiar with a garden atmosphere

I'm losing it from the memories

from which I wake up to another delivery

eternally present bees of the Ekumena

and do not even know what I'm made of

because I do not see any dust and ashes,

I do not believe that is the dawn of them seasoned

because how would I flew that way

while the rare rain dripping aspire to execute me

that they could tell to the Gentiles

that the bees and the people once knew to dig

common roots of these below-petals.

Here, I already avails itself of the fruit,

I've already picked up a spiritual arms

in which counts the number of new ages

and where fed me a great bunch of lilies,  

and just a breath of freshness looming,

modest wish was and jelly.

Oh, and the bird struck up

as if she took my word.

13/05/2014. 07:11//14.08.2014 09:25

Kada ti osvane ova noć

Prošle je noći pobjeglo vrijeme

pa sada želim tebi slatke snove,

želim se spustiti kao plodno sjeme

na još plodnije tlo jeseni nove.

Jučer su otišli antipodi na jug

i bilo je crveno nebo i oceani;

nismo se nikada kretali u krug,

ali noći su nebeske postali dani.

Negdje u mojoj bliskoj okolini

mladi se ždrebci propinju drsko

dok ih ja očekujem u zavjetrini

i nije mi to stražarenje mrsko.

Ovo je priča o još jednom ljetu

i o tome kako se svemir prostire

samo zato da nama načini metu

da bismo imali kamo bacati žire,

da bismo na ovoj zemlji tijesnoj

pronašli brda, uvale i ponore

i da udarimo pečat ljubavi povijesnoj

koja nam donosi godišnje obnove.

I ova je priča jedan okrajak,

i ovo je ljeto vruće za nove mladice

jer one su istinski oveći barjak

za stare plodove kojima punim ladice.

Tebi ću reći da je noć osvanula,

spustiti ću poljubac na visoko drveće

iza kojega je kugla od sunca granula

i oko kojega se super mjesec pokreće.

14.08.2014.

Vjerski mozak

Od kada vjerujem u Boga, ništa se promijenilo nije, samo su mi se uvećali vidici i namnožili talenti. Od kada vjerujem u Boga, vjerujem u neprekidno učenje i rast, u razvoj i proširivanje svoje svijesti. Ne možete biti obraćenik, a nemati snage i volje za učenje. Ne možete sumnjati u sebe i neophodno znanje koje ćete morati nadograđivati, prije ili kasnije. Bolje je odmah krenuti. Naviještate li Boga ljudima, učite o sebi. Nije naviještanje Boga preporučljivo zbog dobre zarade nego u korist onome tko naviješta. Ništa nije u Kristovu korist. Njemu je svejedno da li ćete Mu se obratiti jer dok Mu se ne obratite, ne zna za vas i ne boli Ga, a ni vas ne boli. Nije vam svijest usklađena, ne ide u smjeru proširivanja. No, ako vas i boli nešto, već vapijete Bogu i On sazna za vas, a onda je sve već puno lakše.

Na svojoj vjeri čovjek mora i treba raditi. Kad idete u trgovinu, pripremate se jer vjerujete da ćete stići u shopping. Ne idete bez novaca u kupovinu. Ne idete bez dobrih cipela ili bez goriva za vaše vozilo. Tako i na vjeri u Gospodina treba vjerovati učinkovito i svom snagom.

Ljudi se zavaravaju. To je svjesna odluka, prenašanje netočnih podataka drugima o sebi. U podsvijesti svakoga čovjeka nalazi se potpuno normalna i logična spoznaja o vječnome Bogu koji ga može uskrisiti, ali čovjek ostaje često vjeran više svojoj odluci o samozavaravanju i gubi se u netočnim podatcima. Što više govori neistine, čovjek ima sve manje hrabrosti vjerovati slobodno i predano Bogu iako podsvijesno zna za Njega.

Od kada vjerujem u Boga, nije mi sve jednostavno i lako. Liječnici rade na nama, pacijentima. Puno mi pomaže medicinska struka. Mnogi govore da čovjek bolje vjeruje kad mu usklade mentalnu ravnotežu, inače može postati i okrutan i svakakav, loš. No, nisam još čula što uzrokuje mentalnu neravnotežu. O tome sam dugo vremena pokušavala razmišljati, ali za to nisam sposobna. Sigurna sam da mentalni procesi uzrokuju ponašanje i vjerovanje čovjeka, ali i da ponašanje čovjeka uzrokuje mentalne procese. Kako se čovjek bez mozga može bilo kako ponašati? Ima i za to neki prirodan ustroj u čovjeku. Kako čovjekovo ponašanje može urokovati sastav svojega ustroja? Ne može, to je u vlasti više sile i nikada neće biti do kraja razjašnjeno.

Vjerujem u Boga, ali vjerujem i Darwinu, i Freudu. Jedno bez drugoga jednostavno ne ide. Mi, ljudi sve sagledavamo svojim mjerilima i puno toga ne znamo. To je dokaz postojanja više inteligencije. No, kad znate nešto o religijama, jasnije vam je zašto i kako vjerujete. Postoji i znanost o religijama, a postoji i vjerska znanost. Niti jedna religija ne govori o tome kakva je ta viša inteligencija, samo vjera kršćanska ima puno podataka o toj Osobi koja nas pušta da sami sa sobom upravljamo i da se bavimo znanošću, a ako pri tome još i vjerujemo Njemu, Kristu svom snagom, nema nam kraja. Namjerno se otkrio ljudima u jednom povijesnom trenutku na jednom određenom mjestu. Ako vam znanstvenici dokažu da postoji mogućnost da se Isus zaista pojavio kao Sin Božji, to nije dovoljno za upornu vjeru. Uporna vjera vam govori da jesu zaista postojali svjetovi i civilizacije o kojima još ništa ne znamo. Znanost je tu da nam otkriva činjenice, ali znanost ne proizvodi činjenice, podatke dobivate u upornom vjerovanju i učenju, nema drugog načina za religioznost jer sve drugo je nadopuna. Čovjek bez mozga ne može ništa, ali ni mozak ljudski ne može ništa bez čovjekova truda i vjere. 13.08.2014. 22:35

Krivnja

Ako vidimo da je sve savršeno, teško ćemo dobiti volju bilo što popraviti.

Kada znamo da uvijek za čovjeka postoji savršenije od savršenoga, nikada nećemo biti sasvim zadovoljni bilo kojim savršenstvom, čak će nas i kopkati to stanje mogućega potpunoga zadovoljstva-svjesni smo da nešto ipak u potpunoj sreći ne štima i strah nas je od gubitka onoga što imamo i što smo postigli.

Krivnja služi čovjeku kako ne bi zasjeo u zadovoljstvu, kako ne bi zaspao na lovorikama i kako bi uvijek odlazio dalje prema još većem savršenstvu.

Tek tada kad u molitvi čovjek osjeti koliko je istinski i potpuno sretan, čovjek kreće drugima jer najsavršenije savršenstvo je naviještanje Krista, Gospodina i tome nema kraja. 10.08.2014. 09:09

Svjetiljka

U mraku bez svjetiljke ne možeš pronaći stazu kojom ćeš doći do nekog obasjanog mjesta i po kojoj ćeš se uputiti prema sunčanom danu.

Čekati u mraku da osvane zora isto je što i odspavati jer noć je, svi vele, za spavanje. I za gašenje svjetla. Za Isusa, tek noć je pravi razlog za rasvjetljavanje onoga što ti je pred nosom, a to je On sam. U noćima čovjeka vode molitve i događaju mu se neuobičajeni, manje razjašnjeni događaji. Ljudi ujutro govore o onome što su sanjali, ali kad ti je svjetiljka upaljena u mraku, ne odlaziš u snove nego prilaziš Gospodinu i ne znaš koliko je vremena proteklo, i ne znaš više gdje se nalaziš jer na urama ne piše da je Isus blizu i da stojiš pred Njim, ali ti to nekada i svjesno znaš, osjećaš ili, ipak, zaspeš usprkos svemu što se u noći događa. Obuzimaju te snovi i spavaš čvrsto. Ne vidiš Gospodina, a ni On tebe ne može neosvijetljenoga primijetiti.  09.08.2014. 00:16

Uvijek uz mene

Samoj sebi ne priznajem

koliko te voli duša moja.

Možda se izdajem,

krijem ponor ispod loja

jer mi do svijesti sve ne dopire

što doživljavam u emotivnosti,

ali ljubav ipak svjesno izvire

povremeno, jako, bez ukrotivosti.

Koliko te poštujem i volim,

darovana osobo života moga,

a k sebi te nikada ne vodim

kao da ja nemam nikoga.

Strast za višim ciljevima

spaja nas u svakom postojanju,

sve drugo je piljevina

što se sipa na odstojanju.

U ponorima zauvijek ostaješ

svijetla točka na samome dnu

i sada mi nedostaješ,

a uvijek si nekako tu.

08.08.2014. 23:41

Moj život, moj križ

Bog nam govori da će zatrti grešne gradove mišicom svojom, da je Gospodar života i da jedini On usmrćuje i oživljuje.  Dalje govori Isus kako neki prisutni ljudi koji su ga slušali smrti okusiti neće sve dok On se ne pojavi sa svojim kraljevstvom. Prijetnje zvuče utješno. Ako je moj život potpuno u Kristovoj vlasti, On me može održati na životu koliko god želi. Ako ću naći svoj život predam li se Gospodinu i ne pokušavam živjeti u svijetu onako kako sam navikla, dat ću moj život na raspolaganje i tada je sve jednostavno. 'Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga' (Mt 16,24sl). Naći ću život tek i samo onda kada ga predam Onome koji mi je život dao. Moram vratiti svoj dragocjeni život Bogu i ne pokušavati živjeti po svome. Zašto mi dade život kad ne mogu proživjeti kako ja hoću? Kakav bi to ljudski moj život bio kad bih ga ponovo našla u Kristu, da li bih postala sluga Božji ili nekakv rob koji nikada neće saznati kako izgleda sve ono što mu pada na pamet i što vidi oko sebe, a ne može to sve iskušati, ne može živjeti na svoj i samo na svoj način? Kako ću nauditi životu svojemu ako i cijeli svijet steknem ili ako steknem barem nešto svojim snagama; zar mi nije zato Gospodin dao život i slobodnu volju da imam i steknem što mi drago? U tome i jeste Isusova ljubav i poruka: Isus daje ono što je čovjeku drago. Isus daje da čovjek poželi ono što mu je Gospodin već dao. To se dogodi kad čovjek posveti svoj život Stvoritelju svojega života. U svakom trenutku taj čovjek može birati kako će živjeti. Dok se ne predaš Gospodinu, ne možež izabrati što ćeš i kako ćeš, ne možeš ni na što bitno utjecati makar to želiš i upireš se svim snagama. Ništa promijeniti u svome životu ne možeš. Isti je tvoj život u Bogu kao i život bez Gospodina, barem što se tiče slobodnoga izbora načina života, ali u životu kojega predaš Kristu tek učinkovito djeluješ. Nema tada pogrešnih poteza. Padaš u grijehe, ali imaš sakrament pomirenja koji te čisti. Svejedno nikada ne načiniš ništa pogrešno i ne možeš svoj život više nikako izgubiti. 'Uzmi svoj križ i slijedi me' znači uzeti svoj život i položiti ga u Isusa. To je uzimanje svojega života u svoje ruke i savršeno postupanje s onim sa čime slobodno raspolažeš. To možeš učiniti u svakom trenutku i na svakom mjestu. Uvijek imaš taj izbor pred sobom i nikada nisi rob okolnosti ili neke tuđe volje jer je tvoja slobodna volja i odluka dati sve u Božje ruke, a tako smrti okusiti nećeš.  08.08.2014.

Slobodna religioznost kao terorizam

 Ako neka bogata skupina ljudi financira djelovanje i nastojanja neke organizirane manjinske skupine, to je na prvi pogled za svaku pohvalu. No, kada to potpomaganje dobije razmjere nekog velikog svjetskog pokreta, čovjeka zbunjuje. Ako je neka manjinska skupina željna afirmacije u društvu, to i nije zbunjujuće, ali kada se želi nametnuti, to je pretjerivanje. Naročito je pretjerivanje kada mnoge bogate skupine maksimalnim naporima potiču neku manjinu koja, jednostavno, pretjeruje. Nije zbunjujuće ono što se želi postići nego je zbunjujuće zašto se u tome toliko pretjeruje (1).

Slobodna religioznost je nešto što nastoje izmisliti velike bogate skupine ljudi kako bi postigle afirmaciju jedne manjine jer je često u zadnje vrijeme došlo do reakcije religioznih skupina na pretjerivanje zagovoratelja spomenutog velikog svjetskog pokreta. Zanimljivo je kako je došlo do te sintagme i što ona zapravo ima značiti. Ako religiozne skupine nemaju tako nešto kao što je slobodna religioznost, zašto ona potpomognuta manjina očekuje od religioznih skupina da će sebi pribaviti slobodu u svojoj vjeroispovijesti kako bi se prekinuo napeti sukob između manjine i religioznih skupina? Činjenica je da manjina vrši pritisak na religiozne skupine i da to potpomaže većina bogatih sponzora (2).

Čovjeka to zbuni do kraja.

Primjer: religiozna skupina u temeljima svojega postojanja ima uvjerenje da je pripadniku potrebno oslobađati se od grijeha i to uz pomoć svoje vjere i religioznosti. To nije neka sloboda, biti u grijehu, a oslobađanje od grijeha je jedan oblik vjerske slobode čovjeka koji se nalazi unutar religiozne skupine. Upravo zato je ta religiozna skupina i nastala, između ostaloga, jer ima i definiciju slobode drugačiju nego ostali ljudi koji ne pripadaju religioznoj skupini. Svijet često promatra ljudsku slobodu kao stanje u kojemu čovjek može što više i sve više i više činiti ono što želi i živjeti onako kako mu god srce hoće i kako mu god padne na um; živjeti onako slobodno da se ne osjeća sputano i imati neka prava u društvu, to jest ne biti obespravljen. Religiozna sloboda nema veze puno sa svjetovnim pogledima na prava čovjeka nego je zahtjevnija, vjerska sloboda zahtijeva od pripadnika religiozne skupine da se ponaša onako kako je Bogu ugodno, a to nije isto što je i čovjeku uvijek ugodno. No, može se dogoditi u religioznoj skupini da ostvari na taj način odgovornu slobodu. Ona svjetovna manjinska skupina koju podupiru i financiraju silni bogataši uči mlade ljude da religiozne skupine moraju jednostavno prestati biti religiozne i iznova načiniti religiju koja se klanja toj takozvanoj slobodnoj religioznosti. Kad bi tako i bilo, prestala bi potreba za religijom jer je bit religioznosti oslobađanje od svjetovnih pogleda na slobodu ljudsku i odgovornost, oslobađanje od ljudskih pogleda na čovjekova prava u društvu. Religiozna skupina vjeruje u pravednost i dostojanstvo Božje, a ne ljudsko.

Zašto je to važno razglabati može se pokazati na detaljnijem i konkretnijem primjeru. U religioznoj skupini, u kojoj se čovjek oslobađa od grijeha i poduzima sve da što manje griješi i da napreduje u tim nastojanjima, osnovni način života je izbjegavanje smrtnih grijeha kao što su bludnost, oholost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, neumjerenost općenito, srditost, škrtost ili lijenost. Čovjek koji pripada religioznoj skupini obećava, uvijek kada pogriješi i kaje se zbog svojih grijeha, da mrzi svoje grijehe i da će se popraviti u vjeri te slobodno odlučuje da neće ponavljati grijeh, opredjeljuje se za takav način života u kojemu će činiti još više ono što je Bogu ugodno, to jest, neće više nastavljati s grijesima koliko god mu Bog da i njegove ljudske snage u vjeri. To znači da lijen čovjek, primjerice, ne želi više biti lijen i da će se uporno truditi da iskorijeni svoju lijenost uz Božju pomoć. Kad bi pripadnik religiozne skupine odlučio i dalje ostati lijen, a govorio bi da mrzi lijenost, to bi bilo pogubno za njegovo ljudsko dostojanstvo i njegova religiozna iskustva bi polako nestajala, nestalo bi osnovnoga razloga i svrhe postojanja religioznosti i religije. Ako neki pripadnik spomenute sponzorirane manjine u društvu ne želi odlučiti da neće griješiti, nema razloga da postane pripadnik religiozne skupine.

Zbog toga je zbunjujuće da netko želi biti pripadnik religiozne skupine koji ne živi religioznim životom. Još je više zbunjujuće da neka društvena manjina, koja ima podršku velikih bogatih skupina u svijetu, očekuje od religiozne skupine da prihvati lijenost kao da ona nije više grijeh. To bi značilo da ljudi žele zapravo nametnuti Bogu svoju volju. To bi značilo da žele pod okriljem religioznosti promicati svoje ljudske ideje, a još više i živjeti u grijesima, nazivajući takav način života slobodnom religioznošću.

Ne postoji slobodna religioznost, postoji samo religiozna i nereligiozna sloboda, a ta dva pogleda na slobodu se u korijenu i u svojoj biti drastično razlikuju.

(3) osim te novonastale sintagme o slobodnoj religioznosti postoje i neke stare: sloboda vjeroispovijesti. Isto društvo, koje je sastavilo sintagmu o slobodnoj religioznosti, sastavilo je i sintagmu o slobodi vjeroispovijesti pod kojom podrazumijeva da nema ništa protiv postojanja religioznih skupina kao što nema ništa protiv postojanja one manjine koja se želi afirmirati. Sloboda vjeroispovijesti upućuje na toleranciju religioznih ljudi jednako kao i na toleranciju manjina; manjine trpe nasilje u društvu, a religioznost se susreće također s nasiljem, trpi ideološko nasilje. I ova manjina je ugrožena kao što je i religiozna skupina ugrožena u današnjem društvu. Nasilje prema religioznim skupinama se očituje u tome što čovjek koji je religiozan i živi religioznim životom doživljava pokude zbog svojih religioznih uvjerenja koja mu ne dopuštaju prihvaćati ideologije bez religioznog razmatranja. Religiozan čovjek ne može pristati na takve ideje koje opovrgavaju religioznost i zbog toga ima konkretne probleme u društvu: religiozan čovjek ne može prihvatiti političke ili filozofske pokrete koji, svi do jednoga, nastoje određivati nekakva pravila religioznoga života za pripadnika religiozne skupine. Religiozan čovjek zato i jest religiozan jer ne prihvaća svijet bez klanjanja Jednome Bogu i poštivanja Božjih preporuka. Religiozan čovjek sve vjeruje Bogu i ne živi po svjetovnim idejama i pravilima te mu je ovo društvo teret i nevolja, naročito je nezgodno kada religioznom čovjeku netko kaže da tolerira religioznost jer je to slaba tolerancija religioznog načina života što se vidi iz navedenog.   

 07.08.2014. 22:41