Sestrica

Bol mu je bila prva pomisao

i ona zadnja, i tako okolo kruga.

Od kada je gorčinu omirisao,

nije više postojala opcija druga,

ali se je mutno prisjećao

jedne žrtve svete iz odanosti

zbog koje je dobro osjećao

posljedice pristranosti

u promatranju te patnje i boli.

Uzalud je otpor i opiranje,

od toga samo za svršetak moli,

a to nije izbor i biranje;

reklo bi se da nema slobode,

da je patnjom zarobljen.

Tada još ga više bol probode

i ostaje onesposobljen.

Bol je sestra, ljubimica

koja vodi u beskrajno strpljenje.

Ona je egzistencijalna ivica,

duševno olakšanje i rastopljenje

od kojega nastaje savršeni mir,

od kojega se obzori strašno šire.

I to je izvrstan odabir.

Između kraja, kada se čovjek opire,

i prihvaćanja postoji razjedinjenje.

Stoga u patnji sve bolje se razlučuje,

ona nema kraja nego je uzvišenje

u kojemu duša anđele čuje.

07.08.2014. 07:57