Teško se je od skribomana
pretvoriti u pjesnika,
od stihovlja izrovana
načiniti živoga vjesnika
prikrivenih ljudskih uzburkanosti
i sjajnih svjetlosnih strijela
koje prodiru do unutarnjosti
kao da sva nebeska tijela
postaju preuska i premalena
za riječi koje se množe
kad je samo jedna nota isparena
koju se pronaći ne može.
Uzalud riječi, uzalud stihovi i rima
kad samo se jedna mora poleći
sama od sebe u tim okvirima
i mora k opreznom uhu prijeći.
Poezijo, gdje ti je domovina?
Gdje su tvoji spremnici i pohrane,
gdje izobilje dobra vina,
a gdje tuga sutona i jeseni rane?
O, kada ne bih imala ovih poriva,
kada me ne bi prisiljavali
tvoji prosuti stihovi i kapi odliva
baš u mojoj sušnoj uvali!
Nije te zapravo teško pronaći,
započeti izbacivati kao s nebesa
stihove i note, ali k tebi zaći
i postati maestra ekspresa
ne može duša bez onih aspiracija
koje ju nagovaraju na neki izraz,
koja poznaje mnoštvo deklinacija,
a vidi samo veličanstveni odraz
beskrajna bogatstva u tome moru
nad kojime kratak flaks rasteže,
koja uporno noćima rađa zoru
i uzalud zvijezde u srcu steže.
31.07.2014. 08:47
Nema komentara:
Objavi komentar