Povijest je čovječanstva povijest ratova. Pobjednika
nema. Povijesnost Biblijska sadržava opise ratova, najčešće izvještaje o ratu
čovjeka sa samim sobom i protiv svoje savjesti u koju su ukorijenjene Božje
zapovijedi. Čovjek pobjeđuje često, pobjeđuje više, što se grčevitije bori
protiv sebe, odnosno svoje savjesti, pobjeđuje predajom. Kroz cijeli Stari
zavjet narod iščekuje ono o čemu izvještava čitav Novi zavjet. Stari je zavjet
religiozna povijest naroda koja završava susretom čovjeka s Božjim Sinom u
Novom zavjetu. Kako su znali ljudi tako davno prije dolaska Isusovoga na zemlju
da će se njihovo izvještavanje religiozne povijesti uspješno završiti kao
savršena Knjiga nad knjigama? Vjerovali su i svoj vjerski život opisivali. Bog
im je obećao da će doći i održao obećanje, potvrdio istinitost njihovih
vjerskih spoznaja. Gledali su Ga licem u lice. Zaista je morao propatiti jer je
bio Pravednik Božji kao što se i predviđalo. Došao je kao Spasitelj i dan danas
spašava ljude od propasti.
Neobično je što ljudi teže naći točne povijesne podatke u
Knjizi u kojoj točno piše da sunce zastaje, da ljudi odlijeću na nebo, da
pokopane kosti uskrsavaju i slično. Tome ne vjeruju svi i govore da je to
nemoguće, da to nije ljudska povijest. Ipak se pozivaju na podatke koje izvlače
iz Biblije da bi nešto dokazivali i protudokazivali. Silom žele psihologiju
vjernika i filozofiju religije svesti na prirodne znanosti, ne usuđuju se
povjerovati svemu što piše, vjeruju samo da valjda Bog postoji jer još nije
dokazano da Ga možda ipak nema.
Stari spisi dokazuju ono što je jedan mali narod
vjerovao, ukazuju na to da je sve ono što su ti religiozni ljudi pisali
zaista u vjerskom iskustvu svakoga
čovjeka i svih ljudi točno. Ne postoji slična knjiga u povijesti. Postoje
mitski zapisi, vjerovanja, dragocjeni zapisi kojima su se i drugi stari narodi
klanjali, postoji ostavština, a i naznake izumrlih ili nestalih civilizacija,
ali nitko nema tako sustavno poredane knjižice i zapise koji su i zgusnuti,
kompaktni i objektivni, koji imaju kronologiju i redoslijed događanja u
vjerskom i religioznom iskustvu. Gledano s drugih stajališta, Biblija nije niti
povijesna, niti dramska knjiga, niti zbirka obrednih propisa, nije niti zakonik
i zapravo u Bibliji nema ničega po čemu bi je čovjek izdvojio od mnoštva drugih
knjiga. Ima samo jedan kraći zapis o Bogu koji je došao ljudima, ali o tome su
pripovijedali i drugi stari narodi. No, Biblija obuhvaća sve što ljudi mogu
povjerovati i sve što se u povijesti čovječanstva vjerovalo i to sve ima strogo i točno klasificirano i
označeno kao ono što jest istinsko vjersko iskustvo , odnosno kao ono što je po
Božjem zakonu grijeh, odnosno nije vrijedno vjere i napora ljudskih. Biblija je
sva točna i detaljna kao vjerska knjiga i zbog toga jer je vjera neodvojiv dio
čovjeka, ona je i povijesna, i pravna, i pjesnička, i obredna, i umjetnička i
apokaliptična knjiga. Definitivno je sastavljena kao jedini istinski životni
priručnik.Čovjek ne može odlučiti da neće vjerovati u Boga, a da se ipak ne popikava na Bibliju, toliki je autoritet ove knjige. Čovjek također može odlučiti da će Bibliji vjerovati, ali tada se popikava o tvrdnje onih koji Bibliji ne vjeruju. U tim okršajima oni koji ne vjeruju Bibliji nalaze argumente za svoju nevjeru dok vjernici često nisu u stanju potvrditi svoja vjerska iskustva nekim Biblijskim izvještajem, čak izmišljaju ono što u Bibliji nije zapisano. Tako se miješaju vjerujući i nevjernici, točno onako kako je u Svetoj knjizi i navedeno. Nema toga ljudskoga iskustva ili ljudske ideje o kojima Biblija nije već sve rekla i protumačila. 28.07.2014. 13:48
Nema komentara:
Objavi komentar