Rane listopadske pobožnosti

Majstor Vlado

Ovoga će listopada naići

još jedan hrvatski praznik,

a Hrvatska će istom stići,

kao neki jači bezobraznik,

na neku novu postaju Europe.

Uzdižu se stjegovi pobjednički,

na Hrvatski Sabor mrazne kiše škrope,

a puk živi, živi Marxu slavljenički.

Plovi, moja zemljo, plovi u ponore

fanatičnoga svjetskoga jedinstva;

nema toga zakona ove nove obnove

koji se neće promijeniti u svrhu sestrinstva

s mnogim drugim zemljama i proleterima.

Slobodnjaci miješaju se s Narodnom Obranom,

Vlado drži sve sa svojim zvijerima,

a pučanstvu tiho dolazi nam Sveti Franjo.

Molimo Te, Kriste, Bože, za blagostanje

u kojemu živi naša draga Unija.

Ne podaj nam ništa više, a ni manje;

daj da nam se tu pojavi još i Mumija.

Meni jednu želju još usliši,

Poreznu upravu samo ljubavlju podari.

Sve drugo nek nam sad miriši

kao suha ruža, neka živi nam herbarij.

110 600

Klarina pjesma 5

Kratke su mi kose gole,

na njima ni pokrova nema,

a tijelo mi slavi, slavi.

Sve mi kosti sada Boga mole

da me primi. Opravu pripremam,

samo Tebi da se javim.

Moji su ožiljci zastarjeli,

samo jedna rana postadoh

koja čezne k Tebi doći.

Duh je ovaj kao neki ostarjeli,

nepokretni ovčar. Moje stado,

raštrkano usred mrkle noći,

brsti sočnu ispašu s vrhunaca,

a ja pjevam iz potiha;

čekam samo na Tvoj znak.

Crnih vrana krvnih zrnaca

ima iza moga stiha,

pera vrana jošte živi krak.

110 645

KIŠE RUJANSKE 2

Zahvalni pozdrav

Znam da si onda bio taj

koji je druga zatvorio vrata

i prišao otvorenom prozoru.

Nije mi svejedno, znaj,

pa ću opet željeti tvoga povrata,

sigurno ću ti pjevati u zoru.

Nisam ja tako neka ovisnica,

samo te iskorištavam,

a ti me i dalje vodiš.

Ja želim pjevati kao ptica,

ali možda samo dodijavam

i nisam uopće u modi.

Već je moj obrat započeo,

već ja sam ti zrela cura

i drago mi je zbog ovoga prijateljstva.

Uma moga zaliječenog

postoji velika procedura

i počinje doba prosvijetiteljstva.

2909 1950

Životni post

Toliko sam žudjela za Bogom, draga,

od kada znam za sebe, od malena

pa sve do ovog strasnog trena,

da nekako mislim da me vodi preko praga

i da zbori „neutješna je žudnja njena,

samo mene glčeda njezina zjena“

i čini mi se da je vidio za mene

samo jedno pravo riješenje,

a to je da me konačno zaista prozove.

Ove nove medicine i molitve suvremene

nisu kao moje životno bdijenje

za kojega ja čekam Krista da se odazove

mojim suhim prošnjama i tihome čeznuću.

Ispod leda moga duša moja tutnji,

ja ne mogu više srcu svome vruću

dokazati da ima nešto drugo osim slutnji.

Zahvalna sam, Oče, Tebi i radosna;

velika me nada sada obuhvaća,

ali strpljiva je ova duša posna.

Reci samo da me uskoro prihvaćaš.

3009 825

KIŠE RUJANSKE

Nejasna slutnja

Nema puta: u koti jednoj stojim,

uzdignutih ruku i s vječnom hvalom.

Oko sebe vidim samo bijele boje.

Nisam svjesna da li nečega se bojim

ili zaborav je povratak Bogu malom

kojega za ruku vode ruke tvoje

što su bile dugo u molitvi priljubljene,

a sada se otvara tvoj veliki dlan

kako bi prihvatio jednu malu ruku.

Možda u meni su ruke Boga izgubljene,

još od tada kada prestao je onaj san

o tome kako držim ružu ja u struku,

ali je nikako ne želim ubrati.

Lijepo te je vidjeti kako sada vodiš me,

ali ruka tvoja u oblak se pretvara.

Nikada nisam željela bijele ruže dati.

I zašto sada ti, pred Božić, pohodiš me?

U zaboravu mislim samo: lijepa li dara.

2909 900

Pred Ocem

Isuse, tako si ozbiljan sada

i ne znam da li je to Otac u Tebi.

Prići Ti, velika je moja nada,

nikamo drugamo ići voljela ne bih.

Konačno si tako konkretan,

a ja kao malo dijete pred ocem svojim.

U Tebi moj život je sretan,

imam konačno oca koji preda mnom stoji.

Saznat ću sve ono što mi jedna polutka mene

nikada spoznavala nije.

Ti sasvim ozbiljno procjenjuješ moje smiješne sjene;

sigurno se u njima kriješ.

Zapravo sam zazvala ljubav svoju, svoga dragog,

ali Ti mi zabrani da o njemu ovisim.

I Ti si taj koji me nikada nije držao ragom

i sasvim ozbiljno shvaćaš moju potragu na klisim’

kojima silno sam željela k Tebi doći.

Da li Tvoj stav znači da mi je došlo vrijeme?

Da li konačno mogu gledati Tvoje moći?

Ili i dalje ostati tu, uzgajati Tvoje sjeme?

Crnu kosu i bijela pluća dao si mi za život daljnji.

Mene, dakle, još ne čeka blažena smrt.

Ti želiš od mene pravu očinsku žrtvu, moj napor krajnji,

a tu si radi utjehe. Ja još moram načiniti osvrt

i kao pravi sin Oca svoga, i kao prava Mu kći,

ozbiljnosti se predati ovoga problema moga.

Nisu uzalud bile moje slutnje, niti su uzalud moji sni.

Ti si došao konačno k meni, Bog i Sin Oca Boga.

2909  1830

Trnje u mozgu

Dvije tako plemenite priljubljene ruke

molitvu su dugu prekinule

kako bi dohvatile jedno dijete.

Usred svih pošasti i sve te muke

moju su dječju ruku prihvatile

da mi zli dusi više ne prijete.

Nikada više bez pola pameti

neću morati po svijetu hoditi,

imat ću sve i bit ću potpuna.

Tako je primao djecu samo Raspeti;

samo On je mogao u meni roditi

ovu spoznaju koju resi kruna.

Ni moje ludilo nisam znala

da me bodljikavo u mozak reže,

da je to najveći problem moj.

Sada tek moj mozak sam spoznala,

u njemu se očev s majčinim veže.

Sada tek imam normale spokoj.

Bit ćeš moj Otac, a ja ću Ti biti porod.

I zajedništvo obitelji imat ćemo skupa.

Sve ćeš mi reći što se uvijek mora

i što se nikada ne smije. Ti si sada moj rod.

Sigurno ćeš me upozoriti da ne budem glupa,

sigurno će se razviti moja moždana kora.

2909 1820

Ledena drhtavica

Lako sada putujem po nebesima,
iako još uvijek zemlji vezana sam.
Lako sada lete sa mnom lastavice.
Nikada ja nisam blizu udesima,
mikada ne shvaćam biti zanosa,
toliko su ljudi meni kao ptice

koje samo prolete kraj mene.
Rekoše mi da sam jošte živa
jer me svaki dan boli nešto drugo.
Ja se samo sjećam one sjene
koja moje letove i krila mi podriva;
samo da se ne vrtim istim krugom,

osim tada kada stvaram neke lupinge
i kada nastojim načiniti piruete.
Natojim otići daleko u sebe, kao i uvijek,
nastojim raskinuti strašne Zakona verige
jer ja onda bolje vidim ljude svete,
bliže sam općinstvu koje živi oduvijek

jer su ljudi neki predodređeni koje znam,
jer su oni zaista na neki način pozvani
od Boga koji mene tražio je, sakrivenu,
kada ja još čuvala sam u sebi svoj plam.
Sveti svi su oni koji olako su dozvani,
koji plama imaju kao što ja imam sjenu.

Još ti želim reći da sam slabo vidljiva,
čak i onima koji su gledali me svakodnevno.
Ono što od mene vide neće im se svidjeti.
već dugo nisam onako kao prije stidljiva
jer od ljudi se ne sakriva sunce podnevno
nego prži zemlju mrazom zimi, mrazom ljeti

kao što i sada ima oko nas mraza,
to je božanska drhtavica struja
koja te zazebe cijelim tvojim bićem.
Kako bi mogao tražiti boljeg dokaza
da postojim gore kao ledena vruja
i da ja sam zora hladna koja sviće.
2809 545

Tvoja krv je moje poslanje

Tvoja krv je moje poslanje

Sad sam svoje ispunila,

sada sve je završeno.

Nebo krasno sam popunila.

Dovoljno punine sad je navršeno.

Izgleda mi kao da je dosadno

i ja jedva čekam opravdanje

pa sam već i rane kolosalno

počela si stvarati, ali manje.

Ne molim Te za ozdravljenje,

Tvoju volju sad iščekujem.

Što god bilo, bit će začuđenje.

Prsten slutnje moje pokaza da štujem

Tvoje Sveto pismo preko ruba kaleža;

jasno si mi dao to na znanje.

Blagovati tebe sad je muka malo teža,

ali piti krvi Evanđelja moje je pozvanje.

Tamo gdje je bilo krvavo mjesto

bio je to pomor nevine dječice.

Nisam kontemplirala to često.

Oko mene gore mlade svijećice.

Nije Tebe slamica ogrebla,

niti Te je utješila Mati.

Pošast velika je sve istrijebila;

već si tada htio svoje krvi dati.

Koliko je bilo mačeva na prsima

nejačadi u majčinskim zakriljenjima,

toliko je Tebe ubolo od slame trsina;

milovanje Marijino probolo Te procviljenjima.

Spasi svoje, možda su razmišljali

o Tebi Tvoji roditelji, svoga sina spasi,

ali Tebe mačevi za djecu su zamišljali.

Svaki ubod već Ti rane Tvoje tad oglasi.

Duša Tvoja rađala se mukotrpno,

krvavom je nevoljom Majka Tebe branila.

Zatim Te je prihvatila čvrsto, puku sretno,

a krv te je nevine dječice nahranila.

Ti si odmah nevine još krvi pio:

mliječna hrana ljubavi i užas

majki kojih velik vapaj tad je bio.

Jednoga kneza, jednog samo muža

Ti si već u rađanju čuo ubijanje,

vraga prokletog od velike mrži.

Pusti lažac stari drekom sakrio je smijanje,

a vrisak materinji bio je u Tvojoj srži.

Marija je potila se, Josip sav je drhtao

dok je Duh Tvoj prevario ekumenu.

Nadvladao si lažca dok iz utrobe si prhtao,

ljubavlju si svojom rodio se u sjemenu

i u samome začetku Nove zemlje i neba.

Trpio si zato jer ljubiš čovjeka.

Odmah Te je prokušala sila Oca sa Horeba.

Ljudi trpe zato da Ti ne bi trpio do vijeka.

2709 2240-007

Svijetleći objekti

Svijetleći objekti

Duhovno svjetlo kao prvo se odražava na licu ljudske osobe kao veoma plemeniti izražaj poniznih očiju i crta lica te u stavu i djelima osobe koja su laka i elegantna.

Duhovno svjetlo nema nikakve veze sa svjetlosnim zrakama i bolje se vidi u polutami, to jest, duhovno svjetlo je uglavnom crno, tamno-sive boje poput neke sjene, a može biti i rumeno kao Krv Kristova.

Kada te osvjetljava duhovno svjetlo, to znači da čuješ Božju riječ onako kako je pravedno. To nema veze s očima, s onime što oči ljudske vide jer oči duhovne čine ove vidljive oči tamnima, sjajnima i poniznima.

Kada vidiš zaista ovim očima da nešto svijetli, to je samo za tebe i zbog tebe i zbog onih drugih koji to svjetlo ugledaju. To je poruka koju razumiješ samo ti, a možeš je prenijeti drugim ljudima tako da naviještaš ono što si čuo u skrivenosti i to na sav glas, a ne samo tako da zboriš kao neka zbunjena luda i čudiš se kako si vidio da nešto svijetli.

Ako vidiš da nešto svijetli, to je Duh Kristov koji je Riječ i dar za tebe. Oko dara Duha Božijega se moraš potruditi, a ne ga pospremati u kutije, u kuće i kipove, pod zemlju, u sanduke ili pokušati fotografirati, ali možeš se baviti fotografijom ili crtanjem ako ti riječ prava ne ide iz tebe ili ako ne pohađaš vjerske nauke.

Duhovno svjetlo vidi se sluhom. Uz to postoji i slutnja u tebi koja je neopipljiva, krhka i teško dokučiva; ona teži samo jednome, a to je slušanje i naviještanje Riječi koja je Bog i Svjetlo i Duh u tebi, a teži napajati toplinom svoje ljubavi cijeli svijet, to jest sve ljude, žedne posebno riješiti se grijeha ili protumačiti onu slutnju koja ih kopka, slutnju o tome kako je Bog Otac i Sin i Duh Sveti prisutan u čovjeku ako čovjek ljubi nekoga.

Najveća prepoznatljiva osobina duhovnoga svjetla jesu ponizne oči, kretnje, djela neznana i govor Svetog Pisma, Radosne vijesti o Presvetom Trojstvu koje je izvor, početak, hod i vrhunac svjetlosti.

Svjetlo bez Božjega govora nije duhovno svjetlo nego osjećaj koji je nestalan jer um teži senzacijama, odnosno želi vidjeti i opipati svoju slutnju, odnosno Duha Svetoga koji je nevidljiv ako nije na čovjeku i u čovjeku koji ima taj dar da svjetlo nekakvo vidi.

Ako je čovjek bez govora, njegov duh moli Isusa, Sina Božjega, a to je također duhovno svjetlo čovjekovo i Božije. 2409 732

muški izbor - choix masculin

choix masculin

Responsabilités et les droits de l'homme

Pour la femme le "bon choix à l'avortement» et que les femmes représentent l'idée
est, pour dire le moins, les hommes coupables la plupart d'entre eux au pouvoir, la politique, l'économie et la justice.
Mais la culpabilité de la maman et le papa de l'avortement dans la première rangée, sur la ligne de front de la bataille morale sociale. Il est vain de persuader les femmes et les rendre, et de ne pas demander pères d'enfants à naître là où ils sont, où ils ont disparu et ils ne sont pas pervertis satanistes ou quelque chose.
Beaucoup d'hommes sont fiers de leur masculinité. En particulier, nous sommes fiers d'avoir l'organe reproducteur mâle. Qu'aucune femme, que leur part connu et aimé du corps n'aurait absolument aucun sens.
Culte tels existé depuis des temps immémoriaux dans les religions naturellement superstitieux de l'histoire.
Solliciter un homme de ne pas commettre l'avortement ne semble pas mûr même si la salle d'accouchement comme apparaissent comme une partie inséparable de la famille qui est juste là, sur place, multipliant heureusement. Après avoir suivi un divorce. Donc, il serait plus facile la première femme à obtenir un divorce de son enfer et puis la paix de Dieu pour élever un enfant.
C'est une femme doit être qu'elle aimerait avoir un enfant, et fait avorter?
L'avortement nécessite suis le père de l'enfant, c'est la seule réponse correcte. Par conséquent, il est vraiment pression sur les femmes pour avorter sans signification, même si elle était de bonne foi. La femme est la part de l'homme, c'est sa famille, et si quelqu'un a besoin de chasser et si quelqu'un a besoin d'exercer une pression, pour être le père de l'enfant à naître. Sur leur tombe la responsabilité principalement des femmes peuvent éviter l'avortement si elle n'est pas sous pression pour faire les choses en grand.

Odgovornosti i prava muškaraca

Da se ženi daje “pravo izbora na abortus” i da žene zastupaju tu ideju

jest, najblaže rečeno, krivnja muškaraca kojih je većina na vlasti, u politici, ekonomiji i pravosuđu.

No, krivnja za abortus je mamina i tatina u prvom redu, na prvoj crti moralnoga društvenog  bojišta. Uzalud je nagovarati žene i upućivati ih, a ne pitati očeve nerođene djece gdje su, kamo su isparili i nisu li možda pervertiti u sotoniste ili slično.

Mnogi muškarci ponosni su na svoju muškost. Konkretno, ponosni su što imaju muški reproduktivni organ. Da nema žena, taj njihov slavni i obožavani dio tijela ne bi imao apsolutno nikakvog smisla.

Obožavanje takvo postoji od pamtivijeka u, naravno, praznovjernim religijama u povijesti.

Nagovaranje muškarca da ne počini abortus nije, izgleda, sazrelo iako se u rađaonicama vole pojavljivati kao nerazdvojni dio obitelji koja se upravo tamo, na licu mjesta, sretno umnožava. Poslije slijedi razvod braka. Zato bi bilo ženi jednostavnije prvo se razvesti od svoga vraga i onda na miru Božijem odgajati dijete.

Koja to žena mora biti koja bi voljela oca djeteta, a načinila abortus?

Abortus nalaže sam otac djeteta, to je jedini ispravan odgovor. Prema tome, zaista je pritisak na žene koje abortiraju besmislen, makar bio i u najboljoj namjeri. Žena je dio muškarca, on je njoj obitelj i ako nekoga treba ganjati i ako na nekoga treba vršiti pritisak, to su očevi nerođene djece. Na njih pada odgovornost uglavnom, žena može izbjeći abortus ako nije pod pritiskom velikim da ga učini. 2409 635

U ljekarni

U ljekarni

Smiješim se, mada nije to zbog sreće nego iz ljubaznosti.

I prema sebi sam zla, ali gajim tu naviku.

To nije Tvoj znak nikada bio, Ti si gorio uvijek u opasnosti,

a sama ljubav iz Tebe je imala poviku.

Smijeh uglavnom spada na đavla, on je taj koji pada u trans

i njegov smijeh izgleda sretan, ali sastoji se od same zlobe.

Ne bi li bilo loše doći po lijek, bolestan, a nositi osmijeh obostran;

Nije li to samouniženje? Ne želim se više smijati, radi probe

i dostojanstva koje u meni vlada i koje mi donosi boleština moja,

napade me već sada čišćenje grla, bronhija i nosnica.

U meni je skup nemali  virusa mnogih bez broja

i ja sada sam bolesti putujuća okosnica.

Mogu samo reći „heh“ umjesto ljubaznog pozdrava,

mogu samo reći svima neke od mene bježe.

Smijem samo doći tamo gdje si Ti, moja hrana zdrava;

tko Tebe večera, zdrav u postelju liježe.

Hvala Ti, Isuse, za boleštinu i ljubav koja je bol.

Evo, već pjevam „Ljubav je bol na srcu mom,

ona je preteška bol“ i znam da bi pomogao neki rasol

jer limun je preskup, a ostali ljekovi slom.

Preumorna sam, Gospodine, ali iz dna duše

moj duh moli Te da mi otkloniš stvari koje bolest znače.

Moja sredstva su premala, moje zdravlje ruše

razni napadači. Ako želiš, neka udari i jače.

2409 552

Jedan čovjek na Sionu

Jedan čovjek na Sionu

Godine 538 prije Krista perzijski kralj Kir posebnim ediktom odobrava Izraelcima povratak u domovinu iz ropstva u Babilonu u koje su odvedeni godine 598. Poslije se vraćalo još puno duša iz zarobljeništva, do godine 358 prije Krista.

Knjiga Ezrina, glava 1, redak 2-3

2 "Ovako veli perzijski kralj Kir: 'Sva zemaljska kraljevstva dade mi Jahve, Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim Dom u Jeruzalemu, u Judeji.
3 Tko je god među vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim! Neka ide u Jeruzalem u Judeji i neka gradi Dom Jahvi, Bogu Izraelovu, Bogu koji stoluje u Jeruzalemu.

Sionista je bilo u dvanaest plemena.

Svako pleme imalo je 3530 duša.

Svaka duša imala je oko pet slugu i sluškinja.

Među ostalima bi bio jedan do dva pjevača.

Samo ih je šezdesetak imalo konja.

Oko njih 36 je imalo deve.

Točno je bilo pet stotina magaraca, mazge imađaše njih dvadeset.

Svi su vjerojatno pješačili, njih pedeset osam tisuća četiri stotine i trojica.

VIDI:

--Knjiga Ezrina, glava 2, redak 64

 64 Sav je zbor brojio četrdeset i dvije tisuće tri stotine i šezdeset duša,

…. i tako redom

--Knjiga Ezrina, glava 2, redak 68-70

68 Stanovit broj obiteljskih glavara kad su stigli u Dom Jahvin, koji je u Jeruzalemu, dragovoljno su priložili darove za Dom Božji da bi se podigao na svome mjestu.
69 Dali su prema svojim mogućnostima u riznicu šezdeset tisuća drahmi zlata, pet tisuća mina srebra i stotinu svećeničkih haljina.
70 Svećenici, leviti i dio naroda nastaniše se u Jeruzalemu; a vratari, pjevači, netinci i svi ostali Izraelci u svojim gradovima.

Napomene:

Netinci su sluge hramske.

7307 duša bijaše sluge, vratari, pjevači.. u svojim gradovima

Knjiga Ezrina, glava 3, redak 1

1 Kad je došao sedmi mjesec - sinovi su Izraelovi bili već u svojim gradovima - sabrao se sav narod kao jedan čovjek u Jeruzalemu.

2309 2148

Ring of Foreboding

http://marineservant.blog.ca/2013/09/23/ring-of-foreboding-16439302/

Prst Božji

Prst Božji

Da je Bog moj i da prilazi k meni, za mene još uvijek čudo je.

Istovremeno, znam Ga oduvijek. Valjda nisam imala Duha

sve dok nisi mi posvijestio da sve što činim i govorim ludo nije.

Sada svemu On daje smisao; daje mir i napaja mi srca suha.

I sve što je moje, On mi daruje, a ti si mi onaj najveći dar

bez kojega objavljenje Njegovo ne bi bilo tako potpuno

i slobodno za mene. Nitko za moj duh nije imao toliki mar.

I to čudo jest. Moj život, moje postojanje je prepuno.

I sve što izustim, dogodi mi se, neminovno Riječ mi kraljuje;

sve što istinom sam prikupljala, sada dolazi do ispunjenja.

To mi je Isus prije mene već tu. Kad ne znam, On dojavljuje.

Život mi je objava Božja, tvoja predanost i obilje povjerenja.

Očekuješ da koristim moje sinovstvo za prolaz ka svetima

i tebe držim prvim koji me uvodi svojim poticajem u meni.

Poslušna slutnji, tebe uzimam kao ključara koji poduzima,

nakon što je jednom zamolio za mene, i ja stojim u sjeni.

Za sada još uvijek tako stoje stvari, ja bez tebe ne umijem

svetima Božjim svojim sluhom prići, ti si moj znak pokazatelj,

ti si onaj prvi kojega potražim kada vidim da se krijem,

tvoj odgovor me potiče u Kristu da Mu budem odani prijatelj.

Pokušala sam, već sazrijela za početak, dohvatiti nebeske ljestve,

i neki pomaci su već tu, ali mi tvoja ogromna snaga nedostaje.

I znam da se uvijek poslužiti mogu tom istinom u vama koji jeste,

kao prvo tvojom ljubavlju, i Gospodin mi baština moja ostaje.

Ti, si, Gospodine , baština moja, mojega posinstva od sluge tvoga

kojega mi u pravo vrijeme dade. Slavim Te neprekidno i molim

za ovo zajedništvo među nama jer zahvaljujem Ti preko groba

za taj potez Tvoj u moje besmislištvo jer od tada slobodno volim.

2209 1942

Dođi

Dođi

Preveliko je iščekivanje,

dođi već jednom, iznenadi me

katkada ranije.

Ili voliš veliko dočekivanje,

nadaš se poljubcu mednom. Pohodi me,

kada ga bilo nije.

Sjećam se što smo pripovijedali,

kako si rekao neka izdržim

sve ove grozne kušnje.

Ništa posebno novo nismo znali,

ali si učinio da se spržim

od tvoje male ljutnje

i velikoga žara kada si me ugledao

kako pokušavam i mučim se.

To me je utvrdilo u odluci

jer previše nesretan ti si izgledao

zbog mene i trudio si se da naučim se

kako se vježbaju ti nauci.

I sada si sasvim miran, znam,

ideš dalje svojim poslovima,

vidio si mi u oku sjaj.

A ja te ipak uvijek trebam

želim te svojim stihovima

jer ti si za mene raj.

2209 1712

Snalažljivost

Snalažljivost

Kako se snaći, Gospodine, u vrevi u kojoj nitko nikome ne posuđuje ništa, ne usuđuju se ljudi više posuđivati nego, ako tko i pita kako si, pita te zato da te zatraži pozajmicu. I ja dajem, ali ne više. Nekako u zadnje vrijeme imam dojam da ću ja, i hoću, spasiti one za koje molim, a nisu mi uzvratili niti novac, niti pažnju. I nekako znam, u zadnje vrijeme, ima i nekih koji bi mene uzeli pod svoje šatore nebeske, ako bih izgubila bogatstvo.

Kako biti snalažljiv, za mene je veliko pitanje. Ta, Ti mi otvaraš puteve od kada znam, puteve mi svoje pokazuješ i ja hodim njima, i onima strmima i onima blagim putevima; i znam da prilazim Tebi.

2209 1638

Bogatstva života moga

Bogatstva života moga

Hvala Ti, Isuse, za bogatstva života moga,

za vjeru i puno, puno nade;

za obitelj i muke naše.

Za bogatstvo nisi, ali Ti hvala zbog siromaštva velikoga,

koje dobih da se kuće grade

za siromašne ispaše.

Hvala Ti, Isuse, za meke jastuke naše i ponjave,

za bolesti i oštećenja

i za život u skromnosti.

Hvala Ti za upozoravajuće riječi i zbog zvonjave

koje mi dadoše obaviještenja

o grijehu moje starosti.

Hvala Ti za siromašan, ali prostrt stol,

na koji postavljamo bez kruha hrane,

hvala Ti za voće i vino.

Hvala za obilnu, jeftinu sol

kojom krasimo namirnice, odabrane

za malu kupovinu gotovinom.

Hvala Ti, Isuse, za ovo malo suviška

zbog kojega Ti dade nam neke povrede

i radi pouke o dogovaranju.

Hvala Ti što mogu sakupljati od viška

kako bismo zadobili trajne ozljede

i okrenuli se istinskom stvaranju.

2209 645   

Novi dan

Novi dan

Pjevat ću tebi jer jeseni se ne pjeva,

jer je dan kraći, a satovi se miješaju.

Možda opet od onih istih pripjeva

postat ću dosadna, ali na kraju

nikada ti ne mogu reći „Laku noć“.

Presahnuli izvori postali su prošlost

koja se ponavlja pa će doć',

u tome je sva moja poslušnost.

Izraziti vjernost nakon zajedništva

bilo bi možda i suvišno, nepotrebno.

Naglašavati zavjete, svetištva

i opet pripovijedati otvoreno,

ili bolje, načiniti svečanost.

Pospani poljodjeljci

odlaze bez večere u vječnost

dok ne dođu ponedjeljci.

Bezobrazno je s moje strane

upadati ovako, iznenada,

u tvoje raspoređene dane.

Oprosti što te prepadam.

Oprosti mi što se mijenjam,

sigurno ide na bolje,

i opet palim stijenja,

i opet iste volje.

U tome i jest vrijednost

jednog zavjeta;

ni Božanska čednost

nije, onako sveta,

nikada pasivna

kao voda stajačica.

Jesen silna

jedna je inačica

za ovo raspoloženje,

previše uzburkano.

Nije dosadno htijenje,

nego nekako opasano,

moja želja.

Želim ti dobru žetvu

svega portfelja

i novu, kasnu sjetvu.

Nije naša molitva

meni onaj bodež,

nego je prava palitva,

ali neka i rez

i ništa drugo

ne mora biti.

Nekom oprugom

hoću progovoriti,

ta nisam se zavjetovala

prevelikom šutnjom.

Već sam odnjegovala

promatranje slutnjom.

Dobro jutro, starče,

nisu ove noći predugačke.

Igrali smo i žarče

igre, proganjali mačke,

brali i cvijeće, neka ti bude.

Bez ljubaznosti,

moji se svi nervi probude

u ispraznosti.

Prolazim samo,

priznajem, umorna malo.

Obavijena tamom,

svjećica treperi plamom,

i hvala, hvala puno

na ovoj jakoj podrški.

Trnova moja kruno,

nisu mi stihovi drski.

Ne dajem obećanja,

samo sebi ih dajem.

Nisu ona zato manja,

niti se ja manje kajem.

Okreni se, pogledaj van

i zaboravi sve što možeš.

Pogledaj u novi dan,

iziđi iz moje kože.

2209 034

Balkanski poligon

Balkanski poligon

Poludjelo topovsko meso nastaje od samoupravnog socijalizma kojime 

ne upravlja nikakva vojna sila nego navika. Opet čitam proklete naslove

u medijima i kako su proigrani mozgovi na ratištu iskali „Odvoji me,

ili ti ili ja“ ili, zna se, na Balkanu 1991. nastalo je u sredini zemlje nove

koja danas još je uvijek ista odprilike kao prije svih tih ratnih godina

dvadesetog stoljeća i tko sam uopće ja protiv neke obavještajne službe?

Odakle meni sada javljati se? Zar ja nisam tiha i pristojna plodina,

Europljanka jedna ostarjela i kakve su to razne riječi i možda tužbe?

Valja bijah bezspolno opredijeljena jer niti rat pita, niti socijalisti,

oni prijašnji na spomenutom području, a i tako ne vjerujem medijima.

Nova igra oko istraživanja zastarjelih zločina u kojoj kapitalisti

traže možda sebi opravdanja, briga me, podmladak već višu školu ima.

Već nas opet dijele, već nas odavno rasporediše, poligonom postadosmo

kao da je prvi prvi put. Ne daj, Kriste, samo novih zakona i pravosuđa,

ne daj novih ideologija koje na onima prastarima u krvi naučismo.

Spasi, Kriste, radi velike slave Tvoje, ove mlade ljude od rata još luđa.

Jao ženama koje rađaju. Zar nije lakše u epruveti ratnika načiniti

koji može i ne mora dijete nositi ili nekom letjelicom upravljati?

Hoće li se ovaj svijet preobraziti samo u muškarce koji neće činiti

ništa drugo do li uživati u sterilnoj reprodukciji i igrice igrati?

2109  2256               

Pričešćivanje općinstva

Pričest općinstva

Kada prilaziš, Isuse, kada Te u prelomljenoj Hostiji

začujem kao iznenadnu nabujalu rijeku,

iz dna duše prelamam dah u bronhijima najprostiji,

a tada, još jedamput...i padam Ti na slamu, meku

kao tanak, tihi, dječji radosni i neujednačeni pjev;

i već Te primam, bez daha da se ne udavim,

a Tijelo mi Tvoje prodire u dušnik kao ogrijev

koji naglo, rasplamsano, srce moje slavi

i slavi i smijati bi se kada bi se moralo smijati,

ali veća je blagost Tvoja do suza kojima me prihvaćaš,

iznutra, u meni već, tada, čim počinje klijati

općinstva svetoga bujna duhovnost; i tako mi uzvraćaš,

slaveći me. U izobilju samoga i čistoga Tebe, znam,

smijem Te slušati. Po cijele dane. Smijem Ti na podnožje

Gore male sjesti, onako podalje, gdje haljine Ti je plam.

i Tebi do nogu, i haljina Tvojih, uživati ljubavi Božje.

Samo Ti i ja znamo, Proroče moj, upoznajemo se tada

malo bolje, za jedan ogroman korak bliže smo,

za jedan mali pedalj pružene dječje ruke veća je nada.

Samo mi dvoje, Izrael i s njime Ti, niže smo

do jasala pognuti. Promatramo slavu u naručju anđela

koja ih nosi  s nebesa, tamo negdje iz oblaka

u koje prodire visoko drvo Križa. Opet si bez odijela

i čujem Te jer mi slutnju izgoniš iz mraka

na svjetlo Betlehema, jarko i tako toplo, ugrijano jako

da se moram, drhteći, odkloniti malo na trenutak,

samo da prozborim „Miserere“. Ostani još malo tako

nada mnom i pripovijedaj, uz vatreni vrutak.

2109 2205

Čudo

Čudo

Činiš mi to, činiš mi čuda,

jedno za drugim događa se.

Bez Tebe bijah luda,

za Tobom raspadam se.

2109 1809

Bez oluje

Bez oluje

Oluju stvaram potiho,

sama se u sebi niječe.

Koračam potištno,

ne dam joj, ali me priječe.

2109  1654

Šok

Šok

U šoku bijah,

krasan osjećaj.

Klasje se svija

novoga prolijeća.

Opet u kutu,

vječno mjesto.

Nit' ranu ljutu

nemam često.

2109 1650