Zrnca soli na
stijenama
Tvoj plašt ostade
vijoriti
dok ti brzo si se
udaljavao,
bez tragova na
stjenovitome tlu.
Sada ja prvo
moram rastvoriti
put kroz taj tjesnac
u koji si uplovljavao
lakim i lebdećim krokom
u prolazu.
Moram pronaći
uzak prolaz
ili opet na neki
svoj način
približiti se i
slijediti te bez uputa.
Imam uputa nekih
cijeli kolaž,
znam da su
mudrolije dobar začin,
sol koja se osipa
posred puta.
Ta zrnca soli na
stijenama koje lebde
prava su, ali
jasna zagonetka za mene.
Tebe tražim jer i
ja dodajem po nešto,
ali mi nisu
dovoljni stihovi te sljedbe
da bih dostigla
tvoje stope znamene
kojih nigdje nema
i prođoh ih vješto.
Zašto sam te tako
naglo otjerala,
zašto me umor od
ljubavi savlada,
zašto odjuri
odlučno i tajnovito?
Zar zato da bih
ti prolaz razderala
koji samo s plaštem ima ti sklada,
a mene raspusti
samu i skrovito?
Takva je žrtva,
mora tako biti;
moram ja sada
žeđati za vodom
iz tvojih
neznanin dubina.
Znam da mi se
nećeš sakriti
i da nećeš se
okrenuti nekim povodom.
Evo, i mene
dočeka ova slana udubina.
1009 1917
Nema komentara:
Objavi komentar