Mjera dobra, preobilna

Mjera dobra, preobilna

Hvala, Svjetlo moje, Kriste, Rode moj,

ja od Tebe dobivam svu nježnost nebesku.

Ali, jao, iz mene izlazi samo ludi naboj,

buncam grube riječi, stvaram si burlesku.

Takva, dakle, psihologija je grešnika,

da smiješno, ludo prolama poganstvo.

Čak i zgodne riječi nekog prosvjetnika

izruguju se kroz svemirsko prostranstvo

u velikome pametovanju i umišljenosti.

Sve to samo meni je sramota,

i jasan odraz zatupljene lijenosti;

ljudske bezumnosti velika je kvota.

Ja ludim, ali još su lude veće

negdje podalje od mojih staza.

Ja Ti samo luda sam od sreće,

ali još su ovdje duše sve od mraza.

Hvala Ti, Janje nevino i čisto,

što ne vidim još i mrtvo svjetlo,

ono koje zbori “s Kristom”;

hvala, milosrdno srce sveto.

Hvala Ti za nazirejce i pastire,

za srce blago, ali borbeno.

Hvala Ti za one koji sve pomire;

hvala puno, Janje pomirbeno.

Mnogi svijetle sada oko Tebe

i u meni jedno ime piše;

slatki Križu moj, moj Horebe,

pokraj Tebe moja slutnja diše.

1409 2210