Odricanje

Odricanje

Put ka svetosti je neprekidno odricanje sve veće

od svega što te je ikada nagnalo na grijeh

koji tek sada vidiš kao strašan, kao progutano smeće

ili kao ludi, preglasan sotonin smijeh.

Sve više se odričeš, odričeš se svih nemogućih stvari

i odricanje od svega postaje moguće, ali i sve teže.

Dolaziš do jedne točke kada za mnogo toga više ne mariš

i ne možeš se nikako više vratiti na staro. Mnogi dari

tada pristižu za koje nikada nisi čuo ili ih nisi spoznao,

nisi znao njihovu divotu ili si mislio da su nešto nerealno.

Najljepše je kada doživiš sigurnost o kojoj si sanjao

i koje se sjećaš iz nevinoga djetinjstva, izgleda idealno,

sjećaš se kako je bilo lijepo doživjeti prvu ljubav djetinju

i kako je romantično bilo otići na zajednički izlet,

voljeti svoju mamu ili izići na prvi koncert. U tome vidiš svetinju

koja je za tebe izgubljena bila, doživljavaš uzlet

onoga svega što bilo je potpuno nemoguće i zaboravljeno.

I znaš da to sve u tebi je oduvijek postojalo,

ali je bilo pokopano, mislio si, za uvijek, i ostavljeno

zbog hitnosti drugih poslova ili za užitka malo.

Osjećaš svoju nevinost i čistoću udišeš punim plućima,

oklop s tvojih pognutih ramena polako klizi i opada,

a ti imaš sreću i samopouzdanje, za svetost se otimaš

i opet se nečega čezneš odreći, svega što tebi ne pripada.

1909 2223