Blagoslov za
progonitelje
Samo trebam tvoju
ruku, samo jedan poticaj
koji došao bi
približno iz tvoga smjera.
U praznini, malo
riječi svoje meni potjeraj
kako bi postala
puna moja mjera.
K meni je došlo
vrijeme, i doba moje nesuvislosti
ostade u zraku
kao susret duša izgubljenih.
To je nelagoda
samo, nema mi tu neke ovisnosti.
Bilo tko bi mogao
poželjeti od zaljubljenih.
Blagoslivljam tu
prazninu, ovu malo tešku večer
koja prohladna
je, prirodna i osvježavajuća.
U meni također ne
prolazi što mi netko reče,
zatvorenoj
volji molitva je moja ponižavajuća.
Beznađe je
susrelo me koje želi opraštati
jer je nada
takva, jer se takve duše vole.
Dah praznine
poznat mi je. Maštati
mora da ga zrnca
nade previše ne bole
Samo trebam tvoju
suradnju, suslavljenje Prapočetka
kada samo prazne,
ali vjerne duše su se rukovale.
Blagoslovila sam,
blagost mi je još zaostala od svetka,
samo stoga što su
prazne duše dvije malo propale,
a sad se krećem
prema dalje, sporih malo pokreta,
krećem sad na
pravu molitvu Bogu za sve nas.
Zato tražim samo
laganoga tvoga plašta okreta,
samo jedan znak
od tebe da popuni žića kras.
1509 2032
Nema komentara:
Objavi komentar