Plodovi proljeća
1971-e godine
Jesen je, sjećam
se mladih dana koje zvali su našim proljećem.
Tada, iz velike
stege, nastala je nada neudana o slobodi
koju poznavali
još niti nismo, ali smo osjećali kako dolijeće,
kao mirisni vjetrovi
s juga gdje se na širokim obzorima rodi.
Nisu nam
dopustili učiti o novoj slobodi, ugušiše želju našu.
Ostade sjećanje i
mirisi su neprekidno dopirali, stvarali oluje
u našim zauzdanim
srcima te mi bijasmo bježali na ispašu
gdje okupljalo se
mnoštvo stihova novih kao da sloboda se snuje.
Tu se rodilo
mnoštvo duhova nemoćnih, svi neuki su bili kao i mi,
pa se uskoro
podiže strašan nered od navale slobode prevelike.
Zazivasmo Boga
koji dođe nam mlade duhove posvetiti
te nastade
međusobna borba i odjednom, evo nama pobjede slike.
Tako sretni smo
bili, i mi, i naši mladi, pjevale se pjesme povijesne
koje i danas nose
i čuvaju one zahvaćene mirise oslobođenja.
Tko je molio
Boga, i dalje u pravcu slobode je kročio istinske,
ali mnogi
ostadoše, nakon stege, puni grijeha i iznenađenja
jer danas, eto,
moralo se opet pritegnuti anarhiste u čvrste lance.
Naši mladi
novorođeni duhovi popeše se visoko, k nama,
a mnogi odoše u
zarobljeništvo gdje su vjera i Bog njima uzdance.
Sve je zbilo se
zato da bismo mi uživali u vjerskim slobodama.
Sada već zreliji
smo, iako i nas ponekada zovu anarhistima
jer ne vide
lanci, nemaju oči i uši, kako se duhovi lijepo razvijaju,
čak i oni što su
se umirili zbog žeđi velike. Sada se može i njima
pripovijedati o
istinskoj slobodi koju nikakvi lanci ne povijaju.
1109 735
Nema komentara:
Objavi komentar