Odjeni mi crnu vjenčanicu

Odjeni mi crnu vjenčanicu

Moje je oštećenje trajno,

a moje milosrđe još je u pojasu nevinosti

i uzalud kao da čeka svoj dan.

Ja ću Tebi prići bajno,

ostati s velikom djevičanskom plodnosti

najdraži Tvoj vjenčani san.

Ja Ti ovdje nemam svoje ljude,

sve sam ih primila koje mi darova

i sve ih blagoslivljah,

ali mi je dosta te igre i preljube.

Dosta mi je, Gospodine, tolikih kvarova.

Ipak, ja samo molitve odašiljah.

Podigni me sada samo za sebe,

podigni me bilo kako, kao prije ili nanovo.

Ja više nemam snage primati puč.

Ostavi na trenutak meni prisebe

da se iz ponora dignem, makar jalovo,

samo da vidim gdje Tvoja je luč.

Pusti me čekati u ovom ponoru

da se bar malo odmorim kraj Tebe

jer Ti si ovdje jedini uz mene.

Reci, treba li opet prkositi pomoru?

Treba li krenuti klimavo od neke amebe,

propjevati sanjarima od pjene?

Ogrni me plaštem svoje nevinosti

da ne gledam više u prošle daljine!

Ogradi mi vrtove nebesima

Da Ti pokleknu stare kosti

i da se posvete od svoje divljine!

Samo me makni od svih represimlja.

Ne ištem da me uzmeš sa zemlje,

ne prestajem i ne odustajem;

samo suzu moju preuzmi

kao molitvu koja blati podzemlje

da opet idem i ne posustajem

nego mi staro ruho oduzmi.

Daj mi vjenčanicu crnu

da me ne vide u svojoj tami,

da me prestanu ciljati,

Ja svoje srce obrnuh,

moje oko galami.

Neću se još nasmijati.

3107  641

Barometar zlih duhova

Barometar zlih duhova

Kako bih bez Tebe, Isuse, pronašla put

koji valjda je moj kad ga Ti osvjetljavaš.

Nisam svetica, poganin sam blijed i ljut,

a ipak me tjeraš i kroz mene navještavaš.

Možda se mora vidjeti koliko ljubiš ovakve,

marginalce koji nikamo ne pripadaju

i samo su Tvoji. Ti nas takve

trebaš, mi nismo Tebi oni koji otpadaju.

Ne, nije to milosrđe kao u čovjeka,

nije to Tvoje sažaljenje

nego sam slika ja da se vidi dovijeka

koje je Tvoje stremljenje,

da na meni se pokaže milost,

Tvoja milost izliiječenja

i da se proba kakv je odnos

drugih prema nama koji nosimo oštećenja.

Ja sam sudac pomoćnik, ja sam barometar

ljudskoga posvećenja koje na meni

može se zadobiti. Ja još niti jedan metar

nisam prošla da ne bijah u sjeni

veličine ljudske umišljene.

A želim da netko se pokaže svet

jer si me napunio darom za posvećene,

jer znam da bi sretan bio taj svijet

kada bi uopće za sebe znao,

a tada saznao bi i za nas ovakve.

Puno je svetih riječi, ali je zao

duh koji gleda u nas, svakakve.

 3107 601

Urbanizacija kao eksperiment

Urbanizacija kao eksperiment

Nije svejedno da li je breskva niknula u vinogradu ili u labosu. Nije svejedno da li je voće izraslo na suncu pravom i svježem, čistom prirodnom zraku određenog podneblja. Nije svejedno porušiti seoska mala imanja i betonirati voćnjake te stvoriti staklenike i vjetrenjače.

To je prodaja zdravlja i injekcija boležljivih stvorova koji se rađaju u labosima. Prvo vam iziđe neka moderna bolest, a onda tražite lijek koji donosi popratne pojave neke nove bolesti i tako u krug. No, ne želim protiv medicine i premarljivih liječnika zboriti niti riječ jer su liječnici za mene stvorili injekciju kemije snova i prestanka patnje.

Želim zaključiti samo da su Sodoma i Gomora bili jedina urbana središta u okolini, sve ostalo bila su šatorska naselja na kilometre udaljena u ogromnom prostoru s jednim stanovnikom po kilometru kvadratnom. Tamo se ne nađe niti jedan pravednik.

Za to vrijeme gubavci su hodili u svojim ogrtačima, odvojeni od porodica i plemena da ne bi zarazili ostale i načinili pomor općega seoskoga pučanstva, i živjeli mirno, ponekad bijahu izliječeni, ali uglavnom bijahu brzo nestajali, nije ih bilo često, a bili su i oplemenjeni patnjom i duhovnim spoznajama. Često je neki šatoraš sveti dolazio među njih te ih liječio i nije se od njih razbolio, zavisno od volje Boga.

Sad Gospodin daje suvremene lijekove, ali mnogi katolici se ne slažu s tim načinima liječenja, mnogi ljudi su tabletomani, a svoj duševni život ne smiju ispoljavati jer to nije urbano. Kao da smo željni konačno odmaknuti od pračovjeka i njegovih divljih obreda inicijacija, liječenja i općenito vjerskoga života; pogotovo sada, kada idemo u susret Marsu i proučavamo svemir ne bismo li tamo negdje daleko pronašli načina za život jer nas je sve više i sve smo uništili, a zapravo tražimo duševno ispunjenje, duše su nam prazne kao svemir.

Svijet napreduje, vjera je zaostala, reći ćete.

Ne, nego Gospodin u svojoj pedagogiji popušta čovjeku, sve više mu popušta kada čovjek uporno odlazi i pada iz manjih grijeha u ogroman pakleni smrtni grijeh. Tada Gospodin vadi kestenje iz vatre, spašava one koji su došli k sebi i ne mogu izdržati paklenoga ognja pročišćenja od prevare i zavođenja grijeha, tada opet Isus je tu, Isus spašava. Ali poradi okorjelosti naših srdaca dopušta nam djelomično da ostanemo slobodni, tek toliko da se mognemo Bogu obratiti kada vidimo što smo učinili, kakvog smo si vraga nanijeli na vrat. 3007 1027

Ljudska želja ili dar od Boga

Želja ljudska ili dar od Boga

Kada čovjek želi omogućiti rađanje ženi nerotkinji, on zapravo ne čini to zato što mu je stalo da toj ženi ispuni želju nego zato da ima opravdanje igrati se boga stvoritelja.

Kada žena ne može imati dijete, to je velika panika; no, kada muž ne može imati dijete, to se ponizno prihvaća. Dakle, žene nerotkinje, za drugi ste poziv pozvane. Ne pristajte lošim sredstvima doći do cilja koji ni sam nije tako dobar kao što mislite – imati dijete. Jeste li zaista sigurne da želite dijete, da se želite zaokupirati svojim vlastitim željama i željicama umjesto da poslušate Duha Svetoga, možda vas čeka dar i duhovno majčinstvo, a možda rodite puno godina poslije. Jeste li možda već sada ovisne o djetetu svome koje morate naučiti samostalnosti i odgovornosti? Ili samo želite nekoga imati u starosti jer ne znate da ste u starijim godinama još bliži Bogu i da vas Isus pazi i čuva? Ili postoji neki sasvim deseti razlog zbog kojega držite da bi dijete bilo dobro rješenje, možda ne možete zamisliti samački život sa svojim mužem, a možda se bojite da će ga odvesti druga žena? Ne, reći ćete, vi osjećate poziv da budete majka. Dobro, onda se upokorite i molite Gospodina i budite strpljivi, dat će Gospodin, ali neće vam ništa dobra donijeti znanstveni pokusi u kojima dijete neće biti vaše djelo ili u kojima će stradati jedan Beethoven i dva-tri dobra Boškovića ili kralja Tomislava ili Dražena Petrovića – svi će oni biti odbačeni zbog toga jednog, vama tako važnog djeteta koje nećete ni doživjeti u začeću; štoviše, možda će oživjeti ona ljudska bića koja su odbačena da bi se na njima vršili medicinski pokusi jer znanost je takva, netko mora stradati da bi mnogima bilo bolje. Ako ste vjernica i katolik, a želite dijete koje nikako ne dolazi pa se vaša nerazumna želja pojačava i postaje naglašena, nešto s vama, ženo, nije u redu. 3007 955

Što uče mladi socijalisti

Što uče mladi socijalisti

Da li socijal-demokrati drže da osjećaji imaju izumrijeti pa se već sada prave kao da osjećaje nemaju nego ih pretvaraju u iživljavanje snage u sportu i seksu, a mnoge religiozne ljude omalovažavaju jer ako im daju slobodu vjere, dobit će enormno glasačko tijelo?

Da li ljevica, odnosno socijalisti, drže da su osjećaji samo smetnja koja nema veze sa racionalnim?

Da li socijalisti, primjerice, znaju racionalno objasniti pojavu električne energije i magnetskih polja te izvesti na pokusnim primjercima eksperimente kojima bi dokazali da zaista razumiju koji obim i što sve predstavlja i može električna struja u suradnji sa radio-valovima te sa nekim vjernikom koji u svojoj sobi, negdje daleko od laboratorija doživljava spoj između svega toga u labosu i njegova vlastita emotivna naboja te prisustvuje kratkim spojevima, rokanju i vatrometu, a da se niakkav stvarni kratki spoj nije dogodio nego dogodila se veza između radio-valova i emocija preko električne struje. Zašto , primjerice to nije važnije učiti od zdravstvenog odgoja?

Ako zaista živimo u demokraciji i želimo biti slobodni, kako ćemo znati da li nam sloboda ide u prilog ako što prije ne naučimo kritičko mišljenje i raznišljanje? Zašto to nije važnije učiti od zdravstvenog odgoja?

Ako ljudi padaju u depresiju , oni ne mogu postati dobri potrošaći nego završavaju kod liječnika čije uzdržavanje je preskupo. Ne bi li bilo jeftinije proučiti nauke katoličke vjere i uvjeriti se u postojanje Boga nevidljivoga u svom iskustvenom doživljaju koji ne dozvoljava rani rast i napredak depresivnih osoba i onih koji su povezani depresivnošću kao što su psihosomatski bolesnici i dijabetičari ( zar će to zdravstveni odgoj riješiti, tako površan i sklepan s brda, s dola?). 3007  922

Generacija hladnokrvnog bunta

Generacija hladnokrvnog bunta

Znam neke ljude koji su „seksualno oslobođeni“.

Kada ih susretnem odmah počinju pripovijedati o seksu izravno i potpuno zabludjelo i opušteno kao da pripovijedaju o dobroj juhi.

Pokušavam skrenuti temu, blago se našaliti pa dodati ozbiljnu primjedbu kako se do seksualne slobode ne dolazi inzistiranjem na seksu i kako mi je seks ono zadnje što želim proučiti na muškarcu, mislim zaista na govor i radnje isključivo i naglašeno spolne. Ne uspijevam promijeniti temu jer sam pristojna i nisam seksualno zaintertesirana pa sam tim više privlačna kao žrtva koju treba osvojiti i barem verbalno silovati. Ponekad popuštam u svom životu navaljivačima, ali njima nikada nije dosta jer ako ne misle na seks onda zahtijevaju nekakve druge pogodnosti kao što je, primjerice, novac ili čašćenje plaćanjem mnogo skupoga alkohola. Nikada nisu zadovoljni svojim seksualnim aktivnostima i djelima koja su počinili, niti izgledaju sretno i opušteno.

Ja se osjećam kao da sam se riješila teškoga tereta, sa srca mi pada kamen i sretna sam što nisam nikada morala pohađati zdravstveni odgoj. Kažu mi da sam kao dijete i da moram biti gruba prema takvima koji me počinju provocirati te kako im moram vrlo prosto i vulgarno odgovoriti jer od toga se onda povuku.

Pitam se tada kako jedno dijete koje odrasli žele seksualno osloboditi može odbiti toliko nasilje nad sobom kada ne zna niti što je to požuda, niti koje su to vulgarne i grube proste riječi i kojim tonom ih treba izreći da bi seksualni zlostavljači pobjegli i povukli se u sebe?

Kada učite o spolnim bolestima i načinu kako se klonira ili rađa dijete, ne učite ništa o prisutnosti glavnog uzroka koji stvara dijete, a to je Duh Sveti koji je ljubav. Možda na tom zdravstvenom i građanskom odgoju djeca nauče kako treba što sočnije opsovati, a pristojno; možda nauče kako se riješiti nasilnika i nastavnika, odnosno ravnatelja i vladajućih institucija; možda nauče kako potjerati ambiciozne moćnike hladnim i službenim, nezainteresiranim tonom jer to je ono što ih odbija i zbog čega im zastaje riječ u grlu pa ne mogu politizirati i obavljati nastavu, odnosno nastaviti predavanje koje sam nazvala verbalnim silovanjem iz vlastitog isklustva.3007 854

Građanski odgoj je kazna

Građanski odgoj je kazna

Čemu služe zabrane i kazne? Dobrom odgoju? Ne.

Da li to znači da treba sve dopustiti? Ne.

Pa što činiti onda za dobar odgoj?

To je mukotrpan posao kao što reče Gospodin Evi: „U mukama ćeš rađati“ jer nije tu naglasak samo na muku od boli koja prolazi čim rodite dijete nego mukotrpno je odgajati.

Bog neprekidno prijeti svome narodu, moli ga i daje mu zapovijedi, nagrađuje ga i uslišava. Sve su to Božje „porođajne muke“ s čovjekom, Njegovim djetetom. Gospodin čak i vodi svoj narod vrlo postepeno iz jednih okolnosti ( ropstvo u stranoj zemlji) do drugih ( oslobađanje iz ropstva) pa ponovo strpljivo podučava ( četrdeset godina vodi narod bez ičega kroz pustinju) i zatim nagrađuje i uslišava (ulazak u izobilje plodne zemlje)... kad se navršila punina vremena, narod je postao zreo za pravu poduku, a do tada je prošlo mnogo tisuća godina.

U punini vremena, dolaskom Sina Čovječjeg i Sina Božjega, Krista, otkriva se sva muka i nastojanje Boga oko čovjeka. Krist objavljuje Oca na nebesima koji daje potpunu slobodu narodu, ali mu se predaje potpuno i ište od naroda da mu vjeruje, a kao zalog za vjeru i pouzdanje te dokaz svoje odanosti predaje sebe za Otkupitelja svih grijeha ljudskih, svih pogrešaka kao što je blud i mržnja, pohlepa i želja biti moćan i imati vlast...sve to oprašta Gospodin, ali je puštao narod da iskusi kako je to pakao kad pogriješiš, a griješiš kada ne vjeruješ Ocu na nebesima i zato Ga ne slušaš. Samo povjerenje, dakle može biti način odgoja. Povjerenje naroda u Boga se nagrađuje obilato te daje čovjeku zrelost i dostojanstvo, samopouzdanje i veliko znanje o čovjeku samom i životu pa čovjek pravilno postupa i u povjerenju i predanju odgaja svoj porod.

Katolička Crkva ne zabrtanjuje ništa, Ona ima svoj sud i daje svoje savjete koji su vjernicima jako dobro došli, Katolička Crkva oprašta grijehe i strpljivo podučava te vodi čovjeka od djetinjstva do zrelosti predanjem i povjerenjem, označava kako je ono loše što čovjek čini kad ne vjeruje Bogu, uči narod kako se u pustinji može preživjeti jedino s Bogom.

Moderan spolni odgoj nameće se kao obaveza i ocjenjuje se kao kazna ili nagrada. To nije nikakva dobra odgojna metoda i nije dobro za našu djecu već samo zbog načina kako se uvodi u sustav školovanja, to jest, nameće se kao zakon i kao zabrana.

3007  755

Ruža do neba

Ruža do neba

Na mrvi zemlje oko kamena procvala je divlja ruža.

pa sad raste i kamenu u sjeni cvate,

ponaša se kao korov maka žuto-bijele boje.

Kamenje joj zaklon od nevere i sunca dobro pruža:

ona sad pokazuje svoje žuto-bijele late,

izgleda kao da iz kamena raste, srođeni su oboje.

Rascvalo se, poleglo kamenje meni čini  kao cvijet,

u mom vrtu jedino što meni odgovara,

ali ovu ružu si vjerojatno ti zaslužio.

Imam dojam da će poslužiti kao platno za kostrijet

jer tako mogu primiti od tebe dara.

Jedinstvenošću moje si vrtove ti zadužio.

Blage kaplje rose padaju po nama,

ponoć svježa prošla je ponegdje,

ali ruža sva se k nebu dala.

Nikada više u vrtu neću biti sama,

Ti ćeš biti pokraj...a gdje?

Tamo gdje ni jednom rosa nije pala.

2907  2159

Dok umire plamen svijeće

Dok umire plamen svijeće

Odlazim ti ostaviti svijeće

da u njima plamen užgaš kad poželiš,

odmah, po mogućnosti;

neka gori i klasje i cvijeće

da se vidi kako sjeme se odijeli

u svojoj budućnosti.

Želim ti pokazati

kako vidim križ dok umire plamen

kao da u njemu dva su žižška.

Zadnjim dahom će sazvati

cijelu koronu križeva, svoj znamen,

i onda se rascvasti na krunu i ništa.

Posljednji je bljesak žižka, utopljena

u jednoj kapi preostaloga voska,

sjajan kao iskra koja život pokazuje.

U molitvi moga dlana sklopljena

bridi iskra kao kaplja prosta

koja sami osjećaj divote odrazuje.

29078   2118

Lahorom ti odgovaram

Lahorom ti odgovaram

Propjevaše price od vedrine jer svježina ipak stiže.

Ipak dašak olujnoga nevremena

uskomeša silne znakove života u dnevnom smiraju.

Iako već tamno je, oblačno sad nebo gmiže

preko ptičja svevremena

koje veselo pjeva. Oni kao da se sad tuširaju.

Duh Sveti silazi na njih

i sila ih Svevišnjega osjenjuje.

Ptice pjevaju kao da je jutro bistro.

Koliko žednih imaju mladih

i sve ih nevrijeme osjenčuje

u ova doba koja jesu kao nebo čisto.

I svjetli ovo kasno popodne, ova rana večer,

bez tištanja sunca prevelikoga koje samo svijetli okvir daje.

Toliko je bilo vruče da se ne štitimo od kišnih kapi.

Mnogi koji čuo je život ptica, svijeta se odreče

jer je kraljevstvo nebesko vidio, život koji vječno traje.

Lahor popuhuje u ljetnoj svježini, plodna zemlja tiho hlapi.

2907 2012

Šutljivi anđeli

Šutljivi anđeli

Diže se zbor anđela,

oko mene kao da će zapjevati, 

malo ih je , ali svijetle

bjelinom dječjeg čela

i puno mogu okolo zaplesati.

Kao da mi malo prijete.

Nije njihov dolazak pred mene

uvijek lak i ugodan,

često izleda kao da sve ruše

od siline krila u obliku pjene;

ali glas im je zgodan,

oni su poslanici zbog moje duše.

Meni se javljaju

i nije bitno tko o tome zna.

Oni su poslanica nebeska i tvoja.

Stalno ponavljaju,

samo jedan glas mi srce para:
ostani moja; ostani moja.

2907  1819

Zapela golubica

Zapela golubica

Stiže ipak oluja, golubica zape za moje rolete

koje se udubiše od siline vjetra koji huči na mene.

Meni to jasan znak je od tebe, briga me, svijete,

jer dobih ja odmah odgovor s neba u pravo vrijeme.

Subjektivno, znak vremena je oluja koja uvijek sve pokosi,

ali puno toga raščisti. Raščistimo i mi svoje kamene vrtove

koje gradim za nas i za tebe, tamo gdje poruke tvoje nosim;

tamo gdje puštam da tebe dotaknu nevidljivo vjetrove.

Razbijaš mi okna bez puno srama, znam, to si ti,

onaj koji me ote usred puka na isti način.

Previše vjerna, jer ludosti oboje smo do grla siti,

ostajem samo duhom vrtova ovih začin.

2907 1800

Ljetna oluja

Ljetna oluja

Olujni vjetar uzalud zapuhuje, nikakvu svježinu ne donosi.

Nebo se još nije niti zatamnjelo i bijeli oblačići plutaju.

Samo staru ljubav, jednu stubu bliže zrelosti, vjetar mi odnosi.

Moj glas ide za njim, moje riječi su bez povratka i samo lutaju.

Ne žalim ništa, ljubav je vječna ostala u nama.

Žalim što sam preluda za normalan brak,

a kada popustim ludilu svome u ratama,

kažu mi da sam normalna i da samo glumim mrak.

Nema prijateljstva između mene i muškaraca, žena;

Ja sam prijatelj samo sebi i Slavnome koji u meni vlada.

Kao bludnica u ovome svijetu, ostalima sam omražena.

Sada stoga živim slobodno, uživam po svojemu i po svojemu stradam.

2907 1725

Usponi i padovi

Usponi i padovi

Život i smrt se ne mogu raspravljati kao ista kategorija.

Može se reći život i ljubav; ili život i Duh Sveti; ili život i svijet; ili život i patnja, i tako redom.

Smrt je nešto što ne ide zajedno ni sa čime, iako često pojednostavljeno objašnjavamo kako je smrt samo dio života, ali ni to nije sasvim točno jer gdje ima života, ne može postojati smrt. U tome je sva mudrost: smrt zaista ne postoji, ona je u minus-kategoriji od svega ostalog, sve drugo je život i dio života.

Ako želimo raspravljati o čudima prirode, o veličini ljudskog duha, o načinu života, o duljini života ili o tome kako je život kratak i ako želimo naći formulu po kojoj ćemo živjeti sretnije, tada samo govorimo o životu. Pogrešno je dodati misli o smrti jer smrt nema veze s tim životnim pitanjima o kakvoći življenja. Također ni o duljini života ne možemo raspravljati spominjući smrt jer je nemamo u sjećanju i ne poznamo je osobno i subjektivno. Osim toga, smrt ne označava ni u kojem slučaju duljinu i kakvoću te način života, ona ne ograničava čovjeka, odnosno njegov život nego čovjek se sam ograničava mišlju o tome kako postoji nekakav kraj i granica do koje smije udisati život punim plućima.

Tako dolazimo do glavnog pitanja u temi o životu, a to je vječni život. Budući da je Krist pobijedio Grijeh jednom i zauvijek, grešan čovjek se riješava svojih grijeha uz ispovijed, uz Božju pomoć i preko posvećenih i određenih ljudi, tako je i sišao Duh Sveti na sve ljude, tako se je Gospodin utjelovio, uz pomoć ljudske volje i odgovora na Njegovu ponudu ljubavi i zajedništva s Bogom. Grešnik je, velimo, mrtav kada je u smrtnom grijehu i da je u paklu, kažemo; i da je ovaj svijet veliko čistilište, ali sve je to ono što nam se događa u životu, u svakom slučaju smo živi i smrt realna, kako ljudi općenito gledaju na nju, nema nikakve veze s takvim načinom katoličkog vječnog života. Smrt je totalno neistražena pojava jer se ne može istraživati ono čega nema.

Kada nam umire netko pored nas, mi tada ne vidimo nikakvu smrt nego osobu koja je umrla vidimo u svome sjećanju. Umrla osoba, dakle, živi u nama, a što se događa s njom i što će se dogoditi s nama ovisi o tome kako gledamo na život i koliko smo svjesni realnosti, koliko stvarno svjesno doživljavamo život. Uzaludno je misliti na nešto što ne poznajemo kad imamo u sebi toliko toga što moramo hitno posvijestiti.

2907 912

Glad duše Kristove

Glas duše Kristove

Kaplja krvi Tvoje zazvonila je

u mom gradu jutros rano,

zvono mi donese dašak općeg mira.

Duša Tvoja nad nama tiho bdije,

nad krovovima obiteljskima, prostrano.

Krvca Tvoja sve nas pomno zbira.

Prisutan si, Kriste, uvijek među nama,

gotovo je neprimjetna Tvoja nazočnost.

Zvonar Tvoj redovno progovara.

Sve vibracije zvono s Crkve slama,

a beskrajna je tona njina protočnost.

Jedan samo titraj zvono stvara.

Istog časa po svim gradovima

caruju zvonari, Tvoje duše veliko tijelo.

To Ti obilaziš stado svoje.

I ja, vjerna Tvojim okovima,

gledam Te u oblaku, gledam nebo bijelo;

tamo duše nikad se ne broje.

2907 815

Ti si moje pouzdanje

Ti si moje pouzdanje

Sada nalazim te, svratio si pogleda na mene, tek toliko.

Možda nisi pogledao krajolik u kojem paklene su duše.

I ja sam tek malo vidjela tvoj okoliš, tek da vidim nekoliko

različitih osobina na našem istom vjetru koji stalno puše.

Iako je isto i tebi i meni, ista iskušenja more razne osobe,

drugo sve je ovo moje zbog kojega ja u kušnje padam.

Svatko križ svoj nosi, znam da ne bih mogla ući u te sobe

gdje se sveto moli neprekidno i gdje svaka porađa se nada.

Zato uvijek ostajem daleko, ovdje gdje me Bog postavi,

nesređenu radi Njega i promašenog svoga zvanja,

kaotičnu zbog nesposobnosti da plodim se na otavi,

nemirnu zbog viđenoga različita iskustva i znanja.

Da sam barem ostala agostik, veseo bi moj sad život bio.

Ili da sam nekad davno pročitala Božje sroke.

No, ja sada samo sam dijagnostik prazni što se sakrio

iza lica koje samo gleda dolje, brojeći si kroke.

Zato je svejedno da li me otpuštaš ili zoveš k sebi,

samo ljubav predana je meni važna koju nosim.

Izmolila sam Boga ozdravljenje duše u potrebi

pa se čvrsto nadam da mi moje zablude pokosi.

Ipak si me pogledao, ipak je tvoj poziv ova vjernost,

a ja samo nadodajem svoje paklene ideje,

stvarajući sebi sjenicu za buduću smjernost.

Dugo gradi se taj hram, to je za me atelier.

Puna tvoje vjernosti i nade, sigurno ću uspjeti

polučiti sama sebi vjernost u Bogu mome.

Nikad nije lako ni odluku donijeti,

ali ja sam odlučila već o puzdanju tvome.

2807  2015

Do not try to set me free

Do not try to set me free

Nobody can cheat me because I know,

Nobody can tell me that I am free

I am free of my everlasting vow.

I only believe into thee

In this matter of our friendship

That is only alive on my side of view

I have the security of your faithfulness

Although I am not so faithful

No, nobody can tell

That I can run away from you

Because you are in my heart only

And you are living there

2807 1939

Kucajte i otvorit će vam se

Kucajte i otvorit će vam se

Kako zločesti uspijevaju bezočno namoliti svakojaka blaga ovoga svijeta, a mi, koji smo pošteni, nikada ništa ne dobijemo ako se i usudimo zatražiti?

Bezočni zlikovci dobivaju svoju plaću: ako su iskreno izmolili, bit će im na dobro i na posvećenje. Ako su bili površni, zlobni i lažljivi, sigurno su izmolili na svoju osudu. U svjetlu vjere to je očigledno jer nije dugo moljeni i izmoljeni dar uvijek za dobrobit onoga koji se služi sumnjivim i neiskrenim moljakanjem. Često Gospodin nikako ne usliši molitvu pa čovjek poslije vidi da je to bilo jako pametno, dobro i milosrdno i da je molio krivo i pogrešno. Ima slučajeva kada i sami doživimo nekoga koji uporno i bezočno nešto prosi i moli od nas, a mi znamo da bi mu to samo naštetilo ili bi molitelj sam nanio štetu okolini. Nakon upornosti takvoga bezočnoga molitelja gubimo strpljenje i iscrpljujemo dobrotu i poštenje svoje te dajemo mirne savjesti ono što je bezočnik tako uporno tražio i želio. Ponekad vidimo tog bezočnika kako se ne može izvuči iz teških posljedica koje mu je donijelo ono što je izmolio. Mi tada možda i zlobno zaključujemo kako je bezočnik samo dobio ono što je tražio pa neka sada ispašta. No, Isus u tom slučaju daje bezočnome molitelju opet ono što, ovoga puta očajno, bezočni molitelj uporno prosi od Gospodina. Olakšava Gospodin patnju svakome tko ga iskreno zamoli.

Oni koji se ne usuđuju zamoliti i uporno tražiti od Boga uslišanje, a zlobno misle kako su pošteni, a ne dobivaju nagradu, dobivaju plaću svoju na nebesima, ali najčešće ne zbog toga što su to svojim poštenjem zaslužili nego stoga što su popustili nekim bezočnim moliteljima i dali im ono što su iskali jer biti milosrdan znači već biti malo i Kristov, znači biti s Isusom u zajedništvu i znači razgovor s Bogom, a to je molitva. Samo molitva spašava, samo milost Kristova na nebesima.

Nedjeljna prošnja

Nedjeljna prošnja

Oče, Kriste moj, tri puta si svet Ti jedini

među nama čija djela dobra su po Tebi,

a ne po tome što dobrota s nama se sjedini.

Mi niti ne znamo kada dajemo, da uzimamo sebi.

Neka dođe Tvoje kraljevstvo svakome od nas,

neka dođe iako je grubo nekad pronaći Ti vrata;

neka ostanu Tvoji koji već znaju da ih čeka spas,

koji su Ti udio i ljube sestru svaku ili brata.

I ne moja, nego Tvoja volja neka bude,

neka bude preveliko obilje premilosrdno

jer Ti okrećeš naše želje i ideje lude

sve na dobro te se predaješ svesrdno.

Daj mi da sama sebi sve oprostim,

i hvala Ti što me ljubiš silno.

U Tvom oproštenju milošću se gostim.

Pusti me svom naručju umilnom.

Sada ponajviše vina tvoga žeđam

jer ja kruha svakojaka imam dosta,

i onoga za žrtvu, kada sve me vrijeđa;

i onoga kojega blagujem radosna.

Nije meni ostati u kontemplaciji

bez života gruba ovoga u koji me postavi.

Nema meni posla u Tvojoj naciji

nego kaplju vina daj mi da ozdravim

i sebe i ove što mi daruješ kao križeve.

Za to trebam Krvi, duše Tvoje,

makar i  u postu svake gladi i želje.

Daj mi riječ, daj mi, Oče, oboje.

Da ne padam u velike napasti

svoje jadne službe mojoj oholosti.

Ti ćeš mene vragu ukrasti

jer sam ropkinja ja predanosti.2807  1117 

Okovano stručje

Okovano stručje

Još se jednom osvrćem na svoje porušene vrtove.

Kamen stoji, poleglo je stijenje uza zemlju plodnu,

sada bolje vidim obale i oceane, otoke i rtove.

Opet slavim milost Boga, ljubav Krista blagorodnu.

Sada mi je u širinu graditi i ophoditi zidine,

nisko raslinje na vrhu strma odmorišta, 

jer sam nehotice okrznula okom hridine

pa se otvoriše viša sjajna obzorišta.

Sigurno ću progledati i vidjeti opet

neku novu uzvisinu koja već me doziva

da se sjetim zašto svijet je propet

među nama. Već ja čujem znake poziva.

Još su mnoge strasti došle s iskušenjem,

očima ih tvojim jasno gledam

i čudim se kakvim samo htijenjem

čezne grijeh da mu se još predam;

strašna njegova je panika u paklu

da me još povede i pridobije.

Gazim smjerno dalje, i po staklu,

jer me ista snaga tiha tada oblije,

kada mi priprijeti smrću teškom.  

I nema više nikakve agonije,

samo Majka gleda me sa smiješkom,

zove na prostranstva dijakonije

zavjeta mi moga i krštenja.

Ja sam zarobljena ovisnošću,

mene drže okovi slobode zrenja

mojom nemirnom prilježnošću

jedinoj mi ljubavi i moći,

jedinom životu koji imam.

Više ne tražim ni pomoći

jer se samo Svetoga primam

koji jedini mi dostojno se preda.

Već odavno ja odlučih,

već odavno moja ljubav svijetu ne da

da mi okove sastruči.

Sad još samo malo poniznosti ištem,

opće prepoznatljivosti, ali iz dna duše.

U naručju sigurnome hodim ratištem

kojim vjetar pomora silinom puše

pa mi izaziva svu moju snagu.

Sve je moje pripravno na predaju,

kao momak koji čeka dragu,

kao sveti kada kruha daju.

Tebi nemir neka moj ne smeta

kao što nikada i nije.

Blagoslov mi daje ova ljubav sveta,

onaj isti kao uvijek prije.

2807 735

Veliki događaj

Veliki događaj

Velika nesreća izgleda kao znak koji opisuje kako čovjek sam sebi stvara nešto čime ne može vladati i čemu se klanja. U svim katastrofama ovoga svijeta jedini je uvijek zakazao ljudski činilac, stvari koje čovjek načini nisu žive i nisu ni dobre, ni loše. Stvari koje čovjek načini često uopće ne služe nikome i nikome ne čine dobro. Stvari koje čovjek načini često su plodovi grijeha.

Veliki je, potresni događaj za čovjeka kada čuje za neku strašnu nesreću.

Veliki je događaj za čovjeka kad se nađe usred rata i kada doživi stradanje.

Veliki je događaj naći se u ekonomskoj krizi, bankrotirati.

Veliki je događaj za čovjeka kad se uspije osamostaliti u mladosti.

Veliki je događaj vjenčanje.

Veliki je događaj za čovjeka kada dobije dijete.

Veliki je događaj dobiti željeni posao i napredovati u poslu.

Veliki je događaj za čovjeka ako se ozbiljno razboli.

Veliki su događaji popraćeni nekom vrstom šoka nakon kojega se čovjek polako i dosta dugo oporavlja i zatim se privikava na novonastale okolnosti. Svjesno ili podsvjesno, čovjek se sporo razvija u duši. Često ne shvaća zašto je morao doživjeti patnju i strahote, a kada doživi nešto lijepo, to mu nije nikakva zagonetka, to mu je normalno i prirodno i daje mu duševnu snagu.

Najveći i najljepši događaj je Isus Krist. Od tog događaja se čovjek nikada ne mora oporavljati nego se privikava živjeti zauvijek i crpiti duševnu snagu iz susreta s Bogom, susreta koji nikada više ne prestaje i ne završava. Od toga događaja čovjek počinje duševno zaista sazrijevati i postaje razuman i više mu nikada nikakvi događaji ne remete unutarnji mir, a životno djelovanje čovjeku uz Krista postaje ugodno, normalno, lijepo i prirodno. Tada više nema mjesta razočarenjima, teškim nesrećama, pretjeranim uzbuđenjima i strašnim padovima.

Susret s Isusom je potpuno osobni, subjektivnan i duboki duševni doživljaj koji zaista dubinski mijenja čovjeka i čini od njega dijete, rođeno od Boga.2807 521

Zašto svijet izgleda neuredan

Zašto svijet izgleda neuredan?

Kad je Gospodin Isus poslao Duha Svetoga, poslao Ga je svim ljudima. Neki su odmah prihvatili poslanje svom snagom i posvetili svoje živote dok drugi nisu ništa drugo doživjeli osim nekih čuda koji su bili njima dokaz i znak da je Isus ovdje zauvijek s nama do svršetka svijeta.

Takva je slika svijeta, Duh Sveti je na svim ljudima, ali Ga svatko prihvaća i otvara Mu se na drugačije i različite načine. Ako je netko gruba temperamenta, on se može obratiti potpuno blagodatima Duha Svetoga, ali i dalje ostaje onaj stari pregrub i možda ne tako plemenit čovjek.

U svijetu Duh Sveti vlada, negdje Ga možete vidjeti u izobilju, a negdje je samo cilj kojemu teže ljudi i skupine, ali na pogrešan način pa izgleda da Duh Sveti nije s njima; no, daroviti su darovima Duha Svetoga svi, samo se svi ne služe tim darovima.

Zato svijet je u globalu još u povojima iz kojih polako izlazi, prepoznavajući Duha Krista koji im daje da se obrate i da postanu normalbniji i da postanu sposobni od sebe dati velika djela.

2707  801

Bezopasne vještice

Bezopasne vještice

Živio sam u ono vrijeme kada su se osjećajne provale događale spontano i uzrokovale nemire, ali i prelijepa nadahnuća, nikakvi zakoni nisu postojali prema kojima ste morali kontrolirati svoje ponašanje, a kontrolirali ste se sami jer svaka osjećajna provala bi ispraznila potencijalno nasilje iz neke duše.

Dakako, moralo se strašno paziti kako se pleše nekakva mazurka na nekom prijemu dvorskom, ali uvijek su postojali ogromni vrtovi u koje ste mogli odvesti dragu kako biste zaplesali nekontroliranu strastvenu mazurku samo vi dvoje, bez kritičkih pogleda. I to se je znalo, znalo se je jako dobro tko s kim pleše i bilo je mnogo spletki oko bračnih saveza.

Najgore je bilo onima koji su morali biti poslušni svojim moćnim roditeljima, ali uvijek ste mogli odreći se nasljedstva i otići u slobodu nepoznatoga. No, u tom slučaju biste izgubili i dragog koji vas je ljubio samo zbog nasljedstva.

Još gore je bilo gubavcima i kuga je bila, pokraj ratovanja, dobra prirodna selekcija kako ne bi previše stanovništva razraslo prenaglo na zemlji. Među onima koji su pogibali od boleština bilo je svetih koji su znali liječiti u svojoj vjeri u Krista Gospodina i oni su često čuda činili, bijahu duševna jezgra društva.

Uzmimo da su na neki način, ako gledam današnjim očima, mnogi bili ono što se danas veli – shizofreničari koji su svoju maštu ispoljavali u umjetnosti, a pokvarene spletke izbjegavali jer bijahu neviniji od vlastodržaca koji su pak morali biti strogi da bi sačuvali svoje obitelji i imanja te svoje kmetove i robove.

Pobjegao sam, prestrašen, iz tog romantičnog doba kad su počeli spaljivati različite skromne ili slobodne žene – tu nikako nije bilo došlo vrijeme za žensku emancipaciju. Znakovito je kako je spaljivanje vještica bilo dokaz da je pragmatični svijet vlastodržaca ostao bez ijedne riječi neke konkretne osude tih žena; njih se nije spaljivalo zato da se obrani društveni poredak nego da se ljudi oslobode straha od pametnih i vrlo vještih žena, toliki je bio taj strah od tih tajanstvenih takozvanih velikih i strašnih vještica! A one su samo bile osjećajne i pametne žene. Poslije su vidjele da se moraju pritajiti u podzemlju i, na žalost, glumiti da su zapravo onakve kakvim ih vidi društvo: bezopasne. 2707 742

Patrijarhat

PATRIJARHAT

Kako prepoznati lažne bogove? Pitajte svoju ženu.

Sve što uzrokuje požudu očiju i srca udaljava vas od sreće.

Nemojte učiti žene pameti jer su žene preosjetljive i previše lukave da bi ih mogli uvjeriti u , navodno, ispravno mišljenje većine.

Svijet i civilizacija u kojoj živimo je patrijarhalna, u tome se svi slažemo. To nije dobro stoga što je neumjereno priklanjanje jednoj strani.

Muški svijet nije određen dati ravnopravnost ženama nego ravnopravnost između muških i ženskih dolazi od njihovih zajedničkih napora da se pravilno razumiju. Nametanje svojega mišljenja ne dovodi nikamo.

Pravilno se razumijeti znači dobro upoznati se i pažljivo slušati sugovornika, tražeći smisao onoga što čujete.

Muškarcima je smisao često izgubljen u njihovom osjećaju za pragmatičnost i zemaljsku realnost, a to je najčešće hrana, piće i zadovoljstvo dok žene samo istražuju intuitivno muškarce, brbljajući o mnoštvu tema odjednom pa izgleda kao da njihovo pričanje nema ni glave, ni repa. To je zato jer žena misli da muškarac uvijek mora imati dojam da je pametniji, a to je često i istina, mnogi muškarci priznaju ženama da su pametne, ali ne mogu prihvatiti da su pametnije od njih.

U isto vrijeme, žene uopće nemaju namjeru ispasti pametnije od muškarca, one jednostavno imaju druga osjetila i žele priopćiti muškarcima sve ono što očigledno njima ne izgleda uopće važno, niti bitno za neki segment života, za golu egzistenciju i tu se varaju jer gola egzistencija ne ovisi o plaći, zadovoljstvu i zdravoj i poslušnoj djeci nego zavisi umnogome od duhovnih osjetila i djelovanja. Ako neki muškarac i spozna da žena vidi i zna nešto što on nije primijetio, on će ipak to zanemariti jer živi u takvom društvu koje te ženske stvari ne prihvaća. Muškarcu je puno draže da se njegova pametna žena dokaže na muškom području.

Ravnopravnost se sastoji od toga da se i muškarac dokaže na ženskom području. Neka pokuša biti intuitivan. Kako to može izvesti? Nikako jer Bog mu nije dao takvu intuiciju i sluh kao njegovoj ženi. No, žena ga zato ne smije proglasiti manje vrijednim (niti ne želi) za razliku od muškarca koji drži da je intuicija, primjerice, manje vrijedna. To misli cijelo današnje društvo jer muškarci su u neravnopravno vladajućem položaju.

Zanimljivo je reći kako su muškarci oni koji pokušavaju naći čak i protuargumente za postojanje, prisutnost i djelovanje Boga te opovrgavaju Bibliju i Katolički nauk pa oni drugi muževi, koji razumiju prilično dobro svoje žene-vjernice, ostaju radije u skrovitosti i ne izjašnjavaju se javno o ženskim pogledima na ravnopravnost spolova.

Intuicija (lat. intuitio = gledanje, zrenje) je

1.a sposobnost predviđanja i shvaćanja prije naknadnih saznanja i procesa mišljenja

1.b saznanje stečeno na takav način

2.  predosjećaj

 Pretjerano i neravnopravno matrijarhalno gledanje bi izrodilo od intuicije puki intuitivizam = teorija koja nadređuje intuiciju racionalnom spoznavanju, a to bi onda za svijet bilo loše i pogubno kao što je loše i pogubno gledati samo racionalno. Racionalizam pak tvrdi da je sposoban utvrditi bitak i da je nadređen iskustvu koje samo pomaže da razum dođe do punog izražaja.

Kada bi zaista čovjek mogao razumom utvrditi nešto što je raumnije, više razumno i ima širi razum i svijest, to bi bila obična besmislica. 2507 505