Samo vjera
postaje život
Ima nešto po čemu
smo svi jedinstveni u isti mah. To je praznovjerje.
Ono jest
jedinstveni glas naroda, jedan jedini koji se ne uči
nego je spontani
odgovor na poziv Stvoritelja, Boga našega. Kao perje
ovaj narod ne zna
puta i uzalud se muči.
Sve što znamo
nije poslušnost nego puko oponašanje
u želji da
postanemo jednaki u biti.
Svaki svoju
bitnost ima. Važno je međusobno podnašanje.
Licemjerje Bogu
ne može se skriti.
Ponavljanjem
izražaja i fraza ne može se postati netko živ.
Tako riječi ne
postaju tijelo, ne rađa se tako materija.
Ako je nešto
nevidljivo, ne znači da nije Bogu duše
odaziv.
Samo ljubav
dobivena stvara čovjeka, nije ezoterija.
Nisu nikakava
tajna znanja, niti je tajna Riječ
nego ona baš zato
jest da bi bila sasvim jasna
i previše je
očigledna za naših mozgova kreč.
Riječ je Bog naš,
Ljubav krasna.
Zamisli da je
ljubav naša obična barem povjerenje
pa pokušaj imati ga
u nekoga veći dio života.
Vidiš li kako je
to teško za čovjeka osviješćenje
kada grli nekoga
bez pouzdanja, radi ukrota?
Zamisli i sjeti
se koliko malo vjeruješ u sebe sama.
Kako onda možeš
primiti tuđu ljubav i zadržati je?
Kako možeš bez
povjerenja razabrati gdje je tama?
Kada vjeru u sebi
ne gajiš, kako možeš još održati je?
Ako vjeruješ i
osobi koja laže, nećeš ti nastradati nego ona.
Zato tvoja
nevjera nema nikakvoga smisla, zato ne živiš ni ti.
Kada povjeruješ Kristu
tko tebi donosi samo veće vjere trona,
to je ljubav
životvorna, samo u takvoj vjeri možeš oživjeti.
1206 2321
Nema komentara:
Objavi komentar