četvrtak, 18. srpnja 2013.

Stado malo



Stado malo
Sve bi bilo, zbore, dobro sa mnom
da nisam takav vjerski fanatik,
da ne ljubim Katoličku Crkvu.
Mome umu poremećenom
ne može se nikako dokazati
da ja trčim uzaludnu trku

jer ja dobar nisam vjernik
nego grešna strašno,
to se vidi iz daleka.
Ludo je možda biti obraćenik,
zaljubiti se pozamašno,
postati graditelj opeka. 

No, i takve grešne jade
Katolička Crkva posvećuje
pa ih oživljava.
Ona daje uvijek nade
i siromaha obogaćuje
da boljitak doživljava.

Nisu svi u Crkvi tako poremećeni
kao što sam ja, među siromasima.
Ovdje ima plemenitih ljudi
koji se ne osjećaju prevareni,
a i dosta znanstvenika ima.
Ne može se reći da su ludi.

Ja sam samo jedan primjerak
za one koji gledaju izvana,
a žedni su vlastitoga spasa.
Katolička je osnovna namjera
nahraniti svakoga izabrana
jer Gospodin svakoga podnaša,

jer se Krist sa Crkvom ljubi jako
i kod Njega uvijek mjesta ima;
nitko nije nepodoban.
Katoličkoj Crkvi mišljenje je svako
dobrodošlo u Njezinim redovima.
Tamo nije nitko zloban

nego ima vremena za razgovor,
i za utjehu, i za problem svaki
koji promatrača tišti.
Presveti je tamo govor,
razlozi su jasni, vrlo laki;
svaki problem ovdje se poništi.

Nigdje nema takve pravde
kao što je Crkva Katolička
kojom Krist, Gospodin ravna.
Nitko ne odlazi odavde
tko je Njemu duša vjernička
jer mu Isus u životu sve poravna.

Nikada se ovdje vjernik ne uvrijedi
na sve silne razne napade,
nikoga se tu ne mrzi;
samo zao duh je taj koji te povrijedi,
a njega jedinoga zapade
u pravdi moje Crkve da se prži.
1907  408 

Nema komentara:

Objavi komentar