KAKO SE HRANI SOTONA

KAKO SE HRANI SOTONA

UVIJEK KADA OPĆENITO POČINJEM GLEDATI NA STVARI I NA SVIJET, UHVATI ME LAGANA TJESKOBA. TO JE, VJERUJEM, ZATO ŠTO SE POSTAVLJAM U POLOŽAJ VELIKOGA I NAJPAMETNIJEGA PROMATRAČA KOJI DRŽI DA JE  „OBJEKTIVAN“ I DA SAGLEDAVA BEZ PROBLEMA PREDMET SVOGA PROMATRANJA.

TO JE STRAŠAN SMRTNI GRIJEH OHOLOSTI, ŽELJE DA BUDEMO KAO BOG. TO JE VELIKA LOGIČKA I DRUŠTVENA POGREŠKA KOJA IZAZIVA PSIHIČKE SMETNJE TJESKOBE I DOBRO PRIKRIVENOG STRAHA.

Uzmimo kako mislimo da možemo biti subjektivni i objektivni kada god poželimo. Kada smo subjektivni, izražavamo se, prema društvenim okolnostima, više ili manje slobodno i opušteno, sigurno i mirno te tako izražavamo svoje mišljenje onoliko koliko smo sposobni i koliko nam je široka svijest i iskustvo života. To nam je sve prirodno, lako, ugodno pogotovu jer je to jedino normalno gledanje na okolinu.

Kada smo objektivni, to znači da više ne izražavamo svoje mišljenje nego ono što mislimo da znamo iz raznih izvora, a dokazano je i potvrđeno kao službeno mišljenje, zaključak, zakon, aksiom, pravilo....i tako se zapletemo u razna mišljenja koja se nevjerojatno među sobom sukobljavaju pa postajemo nespretni u izjašnjavanju jer skačemo sami sebi u usta, to jest nikako ne uspijevamo zaista sročiti suvislo objektivno mišljenje te dodajemo, htjeli ili ne, i svoje subjektivno mišljenje kako bismo pronašli barem neki zajednički nazivnik između objektivnoga koje ne možemo nikako razumijeti i nas samih kako se ne bismo potpuno izgubili u pojašnjavanju objektivnih misli. Ponekada počnemo jednostavno poopćavati temu kako bismo izbjegli objektivno izjašnjavanje. To je stoga što čovjek nikako objektivan biti ne može. Ima ljudi koji često poturaju svoje mišljenje kao objektivno kako bi dobili na autoritetu.

Objektivan je samo Gospodin Krist, Bog naš jedini. On može sve odjednom sagledati i u istom trenutku svakoga posebno i to u tančine.

Kako onda vjerovati ljudima kad su svi subjektivni, kako naći zajedničko mišljenje? Ne postoji zajedničko mišljenje, u parlamentima se to jasno vidi, može se samo subjektivno glasati za ili protiv nečega, a to nešto je najčešće od velike važnosti za društvo i narode. Zato politika, primjerice, nikada neće dovesti do blagostanja, a neće niti znanosti nikada naći komplementarnost i djelovati sve kao jedna udružena snaga znanja u svijetu. Pokušaj udruživanja u objektivno uvijek poremeti nečije subjektivno mišljenje koje ima najbolje razloge i nastupa najuvjerljivije te tako dobiva ocjenu velike objektivnosti, a to onda ljudima ulijeva veliko povjerenje jer misle da je to objektivno i stvarno i prava istina pa se ljudi opuste i kreću za onim subjektivnim mišljenjem koje se je nametnulo kao naobjektivnije.

Objektivnost je obična predrasuda naše civilizacije za koju smo se prilijeopili i bez koje ne znamo da smo živi.

Niti Katolička Crkva ne može biti objektivna.

Katolička Crkva može prenijeti ljudima riječ Krista, Boga Živoga koji vidi sve i zna sve te kojemu jedinome možete vjerovati. 1907 1529