četvrtak, 18. srpnja 2013.

Kako svijet postaje bolji



Kako svijet postaje bolji
Da je u svijetu sve u redu nije istina.
Tko se osjeća zadovoljnim time što živi u u ovom svijetu takvome kakav jest, taj se zavarava, odnosno nalazi se u vlasti grijeha kao što su požuda, pohlepa ili oholost i ne vidi da je njegov način života ono što svijet čini teškim mjestom za život svih ljudi u blagostanju.
Ljudima ponekada smeta ili im izgleda jako teško živjeti u skromnosti, kajanju ili pokori te biti svjestan zla u svijetu na koje upozorava Katolička Crkva. U Katoličkoj Crkvi ne postoji depresija nego samo realno mišljenje. Oni koji redovno vrše pokoru možda izgledaju ljudima kao prevareni i zavedeni jadnici, ali ti ljudi nose blaženi mir u sebi, ako ni zbog čega drugog, barem stoga što ne uzrokuju tuđu bijedu, a možda i pomažu da se svijet održi i postaje bolji, polako, ali sigurno. Svijet ne postaje bolji zbog onih koji napadaju i brane se nego zbog onih koji neprekidno mole za sve ljude i zalažu se kod Stvoritelja za svu bijedu i jad ovoga svijeta, ali i za one koji mirno žive u grijehu bez grižnje savjesti ili osjećaja odgovornosti za boljitak u svijetu.
U sakramentima Katoličke Crkve postoji velika duhovnost koja je jedini izvor svekolike duhovnosti svijeta; gdje god postoji istinska duhovnost, ona je porijeklom iz Katoličke Crkve. Jedino duhovnost može činiti svijet boljim mjestom, ona je stvarni i prvi uzrok opće svjetovne etike.
Srž duhovnosti Katoličke Crkve nije neko obično ljudsko nastojanje nego je to Gospodin Isus koji silazi ljudima na zemlju u sakramentima Katoličke Crkve i uvijek nailazi barem na nekolicinu veoma mudrih, iskusnih i transcendentnih ljudi koji su takvi postali u svojoj najizvornijoj i najkompetetnijoj vjeri, odnosno pravoj religioznosti u kojoj svi ljudi u svijetu doživljavaju prisustvo i djelovanje Trojedinog Boga, Oca i Sina i Duha Svetoga. Što je čovjek bliži Katoličkoj Crkvi u svojoj odanoj i razumnoj vjeri u Boga, to je više obdaren sposobnostima i moćima o kojima svijet jedino i ovisi, jedino darovi Duha Svetoga, koji se rasipaju u izobilju u Katoličkoj Crkvi, donose u svijet i među sve ljude normalan i nadnaravan, plemeniti život koji struji neprimjetno već tisućama godina, širi se i obogaćuje ovu zemlju i svemir te djeluje u malim i velikim istinskim duhovnim djelima.1907 452  

Nema komentara:

Objavi komentar