Moj Petko
Da li poznaješ srce ove ljušture, nije mi to sada ni znati.
Ona ima boju trule višnje, boju crnih tragova od krvi.
Samo smeta, dosađuje i bode u oči, a ne može se isprati,
toliko je puna života usred strašne truleži što se mrvi.
Plivati po živom blatu ja ne umijem, ali prepoznajem dar
pa neka bude kako je volja Oca našeg na nebeskom kraljevstvu.
Ta ljuštura neobično podsjeća na strašan socijalni nemar
ovoga svijeta, a meni nju posla Proviđenje kao proroku nevjestu.
Ona će se po krvi znanoj mojim prijateljem zvati,
ja ću reći samo da se zove Petko
i da s njim ću ja po pustari i duhu blatnom zaplivati.
Doći će nam brodolomci vrlo rijetko.
1707 2250
Nema komentara:
Objavi komentar