Ne sjećaj se dugo samo snova

Ne sjećaj se dugo samo snova

Odlučih na kratko riješiti kako dolazi mi moja slutnja.

Križ se nadvio kraj mene kada pitala sam da li smijem.

Istog trena zaboravih jer je nastala viđenja pomutnja,

ali tada ponovo se nadvio taj križ velik, crn i nijem.

„Čuješ li me?“, prošaptala je čežnja moja brza.

Tada bljesnu s druge strane odraz bijeloga križa.

Pomislih kako sada tek se slutnja moja strasno trza,

ali to je bio duh tvoj jer mi nastala je slika bliža.

U tvojim snovima Bog ti moje ime je spomenuo,

a ja brzo odgovorih ime tvoje.

Vidjeh kao da me guraš, kao da si se okrenuo.

Sanjaj; sanjaj samo pjevanje moje.

Sada ne sjećam se onoga stiha

koji vratio je meni odgovora;

nije bitno da li to je slutnja tiha,

samo Ljubav uvijek biti mora.

0111 750

Lančić u kutijici

Lančić u kutijici

Nekim tuđim stihovima i spretno sklepanim notama

pjevali su prošle večeri neki stari bližnji, a neznanci.

Nikada se nisu snalazili, ni u kojim kotama;

ona potpuno bez sluha, on bez članstva u svojoj stranci.

Moderna vremena u glazbenoj pozadini

sretoše se s prastarim raspredanjima

kao stari tornjevi na nekoj novogradini

pod kojom stoje u raznim izdanjima,

jedan s malo dubljim temeljima

dok je onaj kraći, urešen skelama,

nazvao neznance prijateljima

iako mu padala je dolama

u očima sugovornika. Ponavljali su istu temu

u bezbroj varijacija, čak i s novom afričkom u suzvučju.

Dragocjena i najvažnija ne otkri se ni njoj, ni njemu

jer su različiti bili koliko i slični na svakom području.

Nisu se u potpunosti niti rastali nakon dugih sati,

provedenih u radu, glazbi, razgovoru i bez pića.

Petstotinjak minuta nisu znali da se ista tema vrati

uvijek iz početka. Nije bilo spomena niti jednoga krvoprolića.

0111 031

Pobjednički zagrljaj

Pobjednički zagrljaj

Pričaju da si se javio svojim učenicima

odmah po svome uskrsnuću.

Vele da si pokazivao rane nevjernicima

da potpiriš našu vjeru buduću.

I anđela si poslao Magdaleni

da mogne radovati se kraj groba.

Svi bili su blagoslovljeni

kada si ukazivao Tijela svoga.

Samo jednu dušu slatku, vjernu

ne spominju previše svjedoci;

ne opisuju njezinu ljubav smjernu,

veliku, kakvu imali su vjerski Oci.

Vidjela sam dragu majčinsku radost,

kojom je obasjano njezino milo lice,

i pružene ruke njene za Tvoju mladost;

“Kakva sreća za Isusa”, pjevaju ptice.

“Kakvo slatko iščekivanje Boga Duha

da padne u naručje prve učenice svoje!”

Kakva sreća za Tebe, Čovjeka i Kruha,

da priviješ se uz ženu, tijelo majke Tvoje,

Da osjetiš ljudski zagrljaj,

radovanje svoga stvorenja;

da doživiš čežnju ljudsku; znaj,

tako je kad ljubiš Proviđenja.

Kolika je utjeha za Majku Boga

da prigrli potvrdu vjere svoje

u kojoj nema iznenađenja velikoga

nego samo pobjeda njih dvoje.

3110 1037

Jedno srce živo

Jedno srce živo

Ne sjećam se ljudi, ne sjećam se snova,

niti sam se probudila sasvim.

Samo znam, danas dolazi obnova

na koju nikako ne kasnim.

Danas ljubav mi je uspomena,

toplina oko srca moga kruži.

Danas sva od toga sam probuđena

jer ljubujem, jer se s nekim družim.

Mnoge osobe danas također se vole

ali samo jedno srce voli mene;

spremam se na groblje gdje svi mole

jer mene ljube žive uspomene.

3110 622

Koliko poznajemo Isusa?

Bezgrešno Začeće je želja, plod i slava Svemogućega Boga

Čovjek koji previše moli i često moli uvijek jednu istu molitvu, ponavljajući iste riječi, a te ga molitve ne vode u kontemplaciju koja je uvijek drugačija i vodi u nove vjerske spoznaje, možda ne poznaje uopće Boga svoga. Također čovjek svoje spoznaje mora kompletno, potpuno i duboko proživjeti iskustvenim životom jer molitva i riječ Božija jesu iskustvo u djelima, mislima, riječima i propustima, molitva je vječni život.

Dobro je bilo prije pet stotina godina naučiti neku novu molitvu i, moleći tu molitvu, izkontemplirati je iskustvom. Kada nam iskustvo promijeni način života, ono mijenja i našu narav koja teži nadnaravnom, vječnom životu. Tada se mijenjaju naše misli i spoznaje, tada su nam djela bogatija, tada su nam iskušenja neka sasvim nova i drugačija i tada nam je riječ sve više i više sveta jer riječ je čovjekova u službi Sina Božjega, Isusa Krista koji je sam Riječ Božja, a to znači da je riječ djelo, da je riječ jako važna, ako ne i najvažnija za čovjeka i da je svaka riječ u vječnom životu istinita i stvarna za čovjekovo cjelokupno biće.

Nakon pet stotina godina moljenja istoga molitvenoga zaziva koji je nastao u iskustvu vjernoga naroda i predavao se iz naraštaja u naraštaj, upravo to molitveno iskustvo nas upozorava da smo napredovali i da možemo nadograđivati molitvene zazive novim riječima kad govorimo o Predaji koja je važna neopisivo u vjerskom životu. To je istina vjere naroda kao što je istina i nauk Katoličke Crkve i kao što je istina Sveto Pismo, sakramenti i kao što je istina da Bog živi s čovjekom i sa svojim narodom te očekuje s radošću sazrijevanje naroda za vječni život.

U današnje vrijeme više neke riječi iz predaje nemaju isto značenje, a mnoge su se izgubile. Bitno je upotrijebiti riječ koja je živa u ovom sadašnjem vremenu na ovim našim prostorima.

Ako danas, primjerice, upotrijebimo dragocjeni arhaični riječnik ili molimo na stranom jeziku, djeca nas neće ispravno razumijeti, pogani će možda shvatiti neki zaziv kao vjerski, a da on uopće nema više puno veze sa starim vremenima o kojima pogani pojma nemaju i ne moraju o tome sve učiti. Isus dolazi neposredno čovjeku, Isusa se ne može naučiti iz udžbenika nego vjera se mora živjeti pokraj Boga i u Bogu. Isto tako, svjedoci smo kako se svjetovan život vrlo brzo mijenja.

Najbolji primjer ovakvih okolnosti je umjetna oplodnja. Riječ “plod” se prevodi kao neko voće ( latinski: “fructus”), ali može se upotrijebiti i u ginekologiji kao riječ za čovjeka u majčinoj utrobi. Nezgodno je nekome siromahu razlikovati voće od djeteta u nekom molitvenom zazivu. Pogotovo je nezgodno čovjeka nazvati zigotom, jednostaničnim bićem, fetusom i slično. Najgore je što se poganima može dogoditi jest da misle da je Gospodar nad vojskama samo neko voće koje je donijela Majka Marija u svijet.

Dobro je izvlačiti iskusnim vjernicima tekstove iz Svetoga Pisma koje je dinamičan vjerski, duševni i duhovni život čovjeka jer čovjeku te riječi imaju posebno značenje.

Kada je Marija začela Boga po Duhu Svetome i to kao čista i bezgrešna iskusna vjernica s bogatim molitvenim životom, ona nije mogla znati kako će Sin Boga uz nju rasti i razvijati se jer je bio Mesija, Poslanik kojega je tisućama godina Božji narod iščekivao kao najvećega Kralja. Marija nije imala ni od kuda naučiti kako će odgajati Boga, a isto tako ni Josip, Marijin presveti zaručnik. Oni su mogli jedino biti ono što jesu, vjerni i odani svome Bogu te mu biti na dohvat u svakom slučaju.

Normalno je da je Marija pohitila svojoj rodici Elizabeti jer joj je u Duhu Svetom anđeo spomenuo da Elizabeta također nosi dijete za Boga posvećeno. Tada, kada se nije drugo ništa nikako moglo predvidjeti, susret Marije i Elizabete je bio neopisivo važan vjerski događaj za vječan Božji narod. Ukratko, Elizabeta je pozdravila Mariju kao Majku Boga i ponizila se odmah pred njom jer je bila prezahvalna kako joj samo Bezgrešno Začeće dolazi u posjete. Tada je izgovorila riječi  zahvale i čašćenja Majci Božjoj te je odmah i blagoslivljala Mesiju koji bijaše stigao zajedno s Marijom, a njezino ga je čedo u utrobi pozdravilo, odnosno zaigralo je u utrobi Elizabetinoj od veselja. No, Elizabeta nije blagoslovila Mesiju kao čedo u utrobi Majke Marije nego kao plod jer je to bio Bog, a ne običan čovjek, a nije se znalo što će iz toga proizići, samo se je prenosila predaja da će biti to veliki Kralj, od Boga Bog, odnosno Sin Božji. Nitko nije znao kako se nosi u utrobi Sin Božji, kako Ga treba nazvati i kako će se razvijati događaji. Elizabeta zapravo pozdravlja Mariju čija je vjera (predodređena bezgrešnim začećem) dobila veliki i neopisivo lijepi plod, odnosno rezultat Marijinog zajedništva s Bogom i zajedničkog života čitavoga naroda u Bogu. Majka Boga je velika slava Božija.

To su vrlo različita značenja riječi “plod” o kojima neki siromah kojemu propovijedate Evanđelje u malome ne mora ništa znati. Naučiti pogane molitvu u kojoj se moli Mariju kao božanstvo i u kojem se Gospodin pojavljuje kao izdanak iz naroda koji je u Mariji postao Božji Sin znači proslijediti u Svetu Predaju krivovjerje i zabludu stvoriti, naročito u djetetu. Izvaditi neki zaziv iz Svetoga Pisma, a ne spomenuti ono najvažnije pa to moliti neprekidno stotinama godina ne zvuči vjerski istinito za nekoga običnog i prosječnog čovjeka, pogotovo ako je iz nekog kraja do kojega nije došlo moderno vrijeme jer danas svi čitaju Bibliju na razne načine. No, također u našem podneblju ili negdje možda u Afričkom izdvojenom plemenu gotovo svi su nepismeni i ne znaju za sakramente, a imaju puno vijesti o umjetnoj oplodnji.

Vjerski je preporučljivo izreći cjelovitu molitvu koja spominje Elizabetine najvažnije riječi, a onda i Marijin najvažniji odgovor.

ZDRAVO, MARIJO, MILOSTI PUNA, GOSPODIN S TOBOM,

SILA ĆE TE DUHA SVETOGA OSJENITI I TI ĆEŠ ZAČETI SPASITELJA SVIJETA

BLAGOSLOVLJENA TI ŠTO POVJEROVA ŠTO TI JE REČENO OD GOSPODINA I BLAGOSLOVLJEN BOŽJI SIN U TEBI KOJEGA SI, DJEVICE PO DUHU SVETOM ZAČELA…KOJI JE ZA NAS RASPET BIO…

VELIČA DUŠA MOJA GOSPODINA I KLIKĆE DUH MOJ U BOGU, MOME SPASITELJU KOJI JE OD MRTVIH USKRSNUO…KOJI JE NA NEBO UZAŠAO…KOJI JE DUHA SVETOGA POSLAO…

Gospodin je dinamičan, On živi s nama i sluša naše molitve i zazive te odlučuje u svojoj očinskoj i majčinskoj ljubavi kada će nas prepoznati i uslišiti.

Ako pet stotina godina ponavljamo Isusu da je plod, nećemo daleko stići.

Ako svaki dan molimo uporno nekoliko godina i ponavljamo iste riječi, mi ne mislimo ono što govorimo nego pokušavamo kontemplirati otajstva Isusova života. No, ako kontempliramo otajstva Boga, ne možemo izgovarati molitvu koja polako, ali sigurno gubi prvotni smisao. Ako zaista kontempliramo dok molimo, sigurno ćemo uskoro oblikovati naše zazive kako bi postali zaista životni iskreni zazivi.

3010 1025

Dinamika vjerskoga života

Dinamika vjerskoga života

Ono što je napisano u Svetom Pismu ukazuje nam zorno kako je Božja riječ istinita. Pismo nam pokazuje kako se Gospodin saživio sa svojim stvorenjem i kako zna često priprijetiti, ali ne izvrši svoje prijetnje nego milostivo prihvati pokajanje i molitvu vjernika.

Zato pismo Božije ne možemo čitati kao neku pripovijest koju ponavljamo nego moramo čitati kao da razgovaramo s Isusom , Pismo je jako dinamično, ono je prikaz vjerskoga života i u njemu se vjernik može naći, prepoznavajući svoje najdublje duševne potrebe i duhovni život.

Ne možemo se pozivati na jedan dio Pisma, a da ne sagledamo u kojem vjerskom kontekstu je nešto ispisano jer to nije ispisano kao zakon nego kao vjenikov dinamični život. Gospodin je prijetio Izraelu da će pozvati druge narode i biti drugom narodu Bog jer je bio žalostan i srdit što ga Njegov narod zaboravlja. Narod je sebi priskrbio sužanjstvo jer je zaboravio upute Gospodinove kako može živjeti u blagostanju. No, Gospodin izbavlja svoj narod iz sužanjstva jer ne može svoj narod kojega ljubi ostaviti u nezrelosti i neznanju o blaženom životu. Gospodin se ponaša nježnije prema svom narodu nego majka prema svom djetetu. Bog je puno kompromisa načinio sa svojim narodom, ali ti kompromisi nisu vječni nego privremeni kako bi narod postepeno i blago spoznao kako je Bog ipak pametnije savjetovao, ali znao je da čovjek, odnosno narod mora sam steći iskustvo udaljavanja od Boga da bi spoznao istinitost i vjernost Njegovu, to jest da bi sazrijevao u vjeri i napredovao prema obećanom blaženom životu.

To sve nam ukazuje da Bog čeka čovjeka strpljivo i odmah reagira na svaki čovjekov znak, upućen Gospodinu ili na znak da se ispunilo vrijeme i da je čovjeku sazreo trenutak za daljnje lekcije o životu. Prema tome, Bog ne zna što će čovjek sutra učiniti, da li će se pokajati, da li će spoznati grešku i da li će odgovoriti Bogu i obratiti Mu se. No, samo Bog zna da će čovjek stradati ako se sutra ne pokaje i da će si još više otežati put u vječni život; Bog već planira i nada se da će čovjek iznenada spoznati svoju neposlušnosti i raduje se tome te dočekuje neki dobar čovjekov potez s velikim oduševljem pa obdaruje čovjeka izobiljem spoznaja o blagoslovljenom i blaženom životu.

Tada se događa Kristovo uskrsnuće i obraćenje u čovjeku.

Tada čovjek postaje vjeran svome Bogu i spoznaje da je sve istina što govori i što je o Njemu ispisano, ali spoznaje i to da ništa nije konačno do posljednjeg časa do kojeg čovjek svjesno živi u zajedništvu s Gospodinom. To je za čovjeka preobilna sloboda, sreća i dostojanstvo u ljubavi Božijoj i čovjek tada radi sve što poželi,  ali uglavnom želi samo slijediti Krista. U toj prevelikoj i preobilnoj slobodi čovjek pada u iskušenja i grijeh. Na slobodu se treba priviknuti ili barem se mora naučiti, sazrijevanje za vječni život ne može biti bezbolno nego čovjek mora riješavati puno problema i preskakati mnoge prepreke kao što su prastare čovjekove nekadašnje predrasude, navike i praznovjerje.

Prema tome, vjerski život je neopisivo uzbudljiv i dinamičan, a takvo je i Sveto Pismo. Takvi su i sakramenti Katoličke Crkve.

3010           904

Čovječe, gledaš li što činiš?

Čovječe, gledaš li što činiš?
Onoga dana kada je Bog kaznio zmiju i rekao joj da će joj rod Evin glavu satirati, rekao je Gospodin ženi da će u mukama rađati.
Kasnije je zmija, pribijena na štap, postala izvor zdravlja.
I zaista, Gospodin Isus je satro zmiju, odnosno grijeh, ali grijeh još uvijek vreba petu čovjeku jer ne može ništa drugo, ne može zavladati svijetom.
Pogledati Isusa na križu lijek je za ženu i ona nema muka u rađanju jer rađanje je potpuno prirodna pojava i sile prirodne u ženi pokoravaju se njezinom ženskom i majčinskom duhu koji dostojanstveno i svjesno upućuje na činjenicu da se u rađanju događa neopisivo prekrasno rađanje novoga čovjeka te je ženi velika čast biti tako blagoslovljena. To je puno jače od muka uslijed trudova.
Pogled na Isusa na križu za mnoge muškarce je još uvijek teška muka. Neki su svjesni, koji su već malo stariji, kakva su zla počinili jer nisu prihvatili činjenicu da moraju raditi u mukama nego su uredili sebi lagodan život vladajuće klase u svijetu nad ženama, djecom, starcima, životinjama i prirodom. Lakše im je izjednačiti spolove nego priznati ženama da su bolje prošle pred Gospodinom. Muškarci su na paklenim mukama i nevjernici su mnogi jer misle da više nikako ne mogu popraviti štetu koju su načinili te se nisu navikli pokajati, mnogi ne znaju niti obične greške priznati pred ljudima jer bi iznevjerili sliku svijeta koja prikazuje muškarca kao savršenoga. Muškarac ne može s pokajanjem doći pred križ i izmoliti oproštenje jer ne vjeruje i ne nada se i stoga što nema pojma koliko je Bog naš velikodušan i moćan te kako može snažno obratiti muškarca i dati mu darove i nadahnuće za potpuno izliječenje i potpuno drugačiji, novi život u kojemu muškarac može djelovati bolje nego prije pokajanja i kada prizna da je pogriješio.
Zbog takvih svih okolnosti još uvijek u svijetu nema ploda korisnoga od muške vladavine koja pokorava ženu. Svjedoci smo kriminala, ratova i nereda.
Kad je Isus, Gospodin rekao da je došao nadopuniti, odnosno ispuniti zakon Božji kojega su ljudi slijedili, On nije samo izvršio zakon do u tančine nego je donio i novo nebo i novu zemlju. Nakon pristajanja na volju Božju, muškarac bi morao raditi teško, ali u ljubavi prema Isusu.
Žene su prihvatile zapovijed staru po kojoj moraju slušati muškarce, ali muškarci ne prihvaćaju malo žrtvovanja, a naročito nisu u stanju prihvatiti da bi se morali barem polusvjesno malo žrtvovati i za druge nego su izmislili korupciju. Žrtvovanje za sve ljude jest vjera naša od kada je došao Gospodin  i utjelovio se po Duhu Svetom od Marije djevice i postao čovjekom koji je otišao na križ za sve ljude. Dovoljno je muškarcu pošteno raditi i predati se svojoj obitelji kao što se obitelji predaju žene, starci i djeca.
Isus ispunjava zakon i tada sve čini novo. Ako ste pokušali izvršiti zapovijedi, vrlo brzo ste dobili novi život, a u tome novome životu više nema prokletstva niti srdžbe Boga kada čovjek stvara slobodno i navikao na trpljenje. Trpljenje na poslu nije radi zarade i nije radi omogućavanja užitaka nego je trpljenje na poslu ono što se daruje Gospodinu kao žrtveni prinos, prinos ljubavi čovjeka prema Kristu.
3010  819

Odgovarajući zaziv u molitvi "Zdravo Marijo"

ODGOVORAJUĆI ZAZIV U MOLITVI “ZDRAVO MARIJO”
Kad u našem svjetovnom životu muškarac kaže ženi neka šuti i neka ne govori nego neka se ide baviti svojim poslovima, jednoj prosječnoj i običnoj ženi današnjega društva to je veliki blagoslov kojega možda nismo niti svjesni.
U povijesti svijeta nagomilali smo patrijarhalno društvo do te mjere da su čak i feministice djelovale po uzoru na muškarce, a ne kao žene; žena je toliko ugušena muškim (ne)razmišljanjem (jer muškarac je sve uredio da njemu bude dobro i ugodno, sustav je patrijarhalan, majka mu je sve dala i supruga mu ne želi puno proturiječiti), žena je toliko podložila svoj život patrijarhatu i učinila sve kako bi nekako uredila obiteljski život na miran način, toliko je usluga i objašnjenja te prilagođavanja učinila da nema snage muškarcu reći ili dati ili učiniti ništa više od onoga što muškarac očekuje. Drugim riječima, muškarci bi voljeli da žene pokažu malo više oduševljenja za njihove “kreposti”, a ne samo da pruže koju riječ utjehe dok ženama je puna glava i srce potiskivanja svojega bića pred patrijarhatom te nemaju snage reći, primjerice, mužu: “Živote moj, slasti moja, jedino moje blago i pouzdanje”, nemaju žene snage više tepati muškarcima i dijeliti im komplimente jer kada bi i progovorile, iz žena bi izišao samo jad ili kritika muškarca i njegovih djela. Teško je ženi protisnuti riječ oduševljenja prema malom djetetu ako su u blizini muškarci, a naročito je teško za ženu samom muškarcu protisnuti neku nježnu ljubavnu riječ, od srca mu se diviti. Zato kažemo da muškarac ženi nečime mora imponirati da bi ona izdržala kraj njega. Za to nije kriv neki pojedini muškarac, to je obilježje dugogodišnje patrijarhalne ere u svijetu. 
Zato žene među sobom znaju se raspekmeziti, a i pred svojom malom djecom i to toliko da ih je žalosno čuti i gledati jer sve svoje potiskivane osjećaje miline i ljubavnog predavanja izbacuju neumjereno kad se ukaže jedna takva dobra prilika. Budući da ima dosta žena (i muškaraca) koje su prilično malovjerne, nije čudo da nisu navikle moliti i tepati Gospodinu Isusu nego radije tepaju Gospi. Strah od muškoga nerazumijevanja, strah od vladavine muškaraca i strah od ismijavanja donosimo mi, žene, sa sobom pred Isusa, ali nemamo snage izražavati se pred Gospodinom iskreno. To nam zorno pokazuje molitva Gospi u kojoj govorimo Bezgrešnom Začeću prelijepe riječi odanosti i ljubavi dok od Gospe očekujemo da će nas svojim majčinskim riječima zagovarati kod Gospodina.
Ali Marija pred Elitzabetom također ne uspijeva progovoriti kao žena istinska nego progovara kao mudrac i veliki borac u svojoj zahvalnoj molitvi “Veliča duša moja Gospodina…”. S puno ljubavnog zanosa počinje ona svoju molitvu Gospodinu Bogu na nebesima, ali zatim počinje zahvaljivati kao muškarac, njezina molitva prestaje biti ženska i postaje molitva naroda.
No, takvu molitvu može reći samo majka Boga i niti jedna druga žena ne može tako govoriti svome mužu dok muškarci upravo to potajno žele, žele da ih žene veličaju. Kako su se muškarsvi već sami i previše uzveličali, ženama je muka još i izgovarati riječi poštovanja prema svojim muževima jer bi to bilo preko njihovih iscrpljenih mogućnosti.
Zato im zastaje lijepa riječ u grlu. Zato im je draže šutjeti. Zato je blagoslov za ženu kada ne mora razgovarati neobavezno s muškarcem, odnosno blagoslov je ženi dozvola muškarca ženi da šuti.
Ova kontemplacija vodi nas na pomisao o raspravi o ravnopravnosti spolova. Muškarac daje ravnopravnost ženi. No, žena nema te vlasti da bi mogla dati ravnopravnost muškarcu.  U višetisućljem razdoblju patrijarhalnoga društvenog uređenja muškaraci još žene nisu upoznali nego su ih uglavnom porobljavali pa nemaju pojma kao je to kad žena slobodno iskazuje svoju osobnost.

Treba čuti što žena misli kad se ide pomoliti prije spavanja.
To često izgleda ovako nekako:

DOBRO JUTRO, ISUSE, VELIĆA TE DUŠA MOJA I KLIKĆE DUH MOJ U TEBI, MOJ SPASITELJU. DOBRO JUTRO I ZDRAVO, KRALJU, OČE MILOSRĐA, ŽIVOTE, SLASTI I POUZDANJE MOJE, ZDRAVO.
K TEBI VAPIJU ŽENE OVOGA SVIJETA, PROGNANE KĆERI EVINE, K TEBI UZDIŠU I PLAČU U OVOJ SUZNOJ DOLINI.
SVRNI, DAKLE, GOSPODINE, BOŽE NAŠ, ONE SVOJE MILOSTIVE OČI NA NAS TE NAM POSLIJE OVOGA PROGONSTVA POKAŽI LJEPOTU SVOJU I MILOSRDNO SRCE SVOJE KOJE NEKA NAS BLAGOSLOVI I DA NAM SNAGE DA VRŠIMO VOLJU TVOJU, O BLAGI, O MILOSRDNI, O SLATKI ISUSE, KOJI ŽIVIŠ I KRALJUJEŠ U VIJEKE VJEKOVA. AMEN
3010 724

Subjektivno

Subjektivno

Jako teško jedna složna grupa ljudi

može nešto stvoriti sa smislom;

ljudi pojedinci biti moraju

u kojima se snažan plamen budi

koji dušu čini jakom i suvislom;

grupe ljudi nikada ne traju.

Kada čvrst je pojedinac

i do njega još je barem jedan,

mnoštvo silno tada lako blijedi.

Različit je svaki posinac,

ali svaki je po vjeri pravedan;

no, svaki svoga puta slijedi.

Više ljudi ne znači da ima više vjere

nego tada grade kule od karata,

daju dušu radi zajedništva.

Pojedincu daje se bez mjere,

on je čovjek samo svog zanata,

tajnu njemu ne uzima ništa.

2910  2126

Kamenje u vrtu mome

Kamenje u vrtu mome

Cvijeće vrta mojega normalno je uvelo

kao što se to pred zimu obično i događa.

Izgoreno kamenje još nije bijelo,

a niti ne znam da li tamo kakva pahulja pada.

Na visoravni mojoj stoji izgrađeni zid;

niti jedno drvo kod mene ne raste.

U mojemu skrovištu polako samo gubim vid,

a na nebu iščekujem oblake tmaste.

Nema nikoga tko bi mene pozvao na čaj,

nema toga s kime bih na večeru izišla.

Vukovi se motaju kao što je to i običaj,

ja sam grijehu jako blizu prišla.

Možda ne znam, možda nisam svjesna

kako stojim sa izgradnjom svoje odanosti.

U meni je velika gruda podsvjesna

i ledena je pa mi hladi kosti.

Predosjećam vuka kako se u janje oblači,

osjećam stegu strašnu, iako nisam neposlušna.

U mome se srcu sve više nekako mrači,

slobodu nemam, zakonima predajem se, zdušna.

Nema veze, nisam tako nevina i mlada

pa da netko žalio bi za mnom.

Još uvijek se krećem samo pokraj stada

i nikada ne spavam u skrovištu tamnom.

Zašto tražiš poslušnosti od mene,

a onda tuguješ zbog moga uvenuća?

Zašto tjeraš me, čemu opomene

kao da ja ne znam život Uskrsnuća?

2910           2039

Svećeničko tijelo na ulicama kriminalaca

Svećeničko tijelo na ulicama kriminalaca

Slavim Te, Gospodine, i u grijesima, i kada sam najgora.

To mi znači da je breme meni lako jer Te nikada ne skidam.

Važan je razlog koji mene, mišlju mojom, u grijeh potjera,

važno je da zbog Tebe činim nekad ono zbog čega i rida

ponekada srce moje grešno. Opet sebična sam jer Te pretražujem

da bih progutala sve sirovo pa tek onda, kada Te već imam,

razmatram o tome kako znane i neznane duhove ja čujem.

Potom tek mi slava Tvoja važna postaje koju uvijek primam,

a koju ne znam nikako pronijeti bez Tebe. Iako sam grešnica,

znam da zbori Tvoja Riječ nadaleko radi velike ljubavi za mene.

Radi velike Ljubavi Te može tada čuti netko, nekoliko svetica

me čak ubraja u zagovore, iako me vrazi za sebe oplijene;

ali tko ih pita kako im je, nije mene briga Tvoga posla činiti.

Ja se samo predajem što češće pa mi dogodi se uzvišenje,

dogodi se izobilje svetih darova, makar ja se želim kinjiti.

Tako nekako mi ljubujemo; sve što jesam, to je htijenje

moje obradilo kako moglo je i umijelo, svim snagama.

Tek u času darivanja Tvoga, pomislim da mogu bolje, više

jer se gubi onaj zakon što nas, ljude čini običnim ragama

pa nastupa obilje Tvojega prihvaćanja moga dara koje briše

svaku nesigurnost i u isto vrijeme to je Put kojime Ti dođem.

Još sam malovjerna strašno, nisu plemenita moja djela u svijetu

kojega još uvijek moram odguravati od sebe. Kada prođem

ulicama kriminalaca, ja još uvijek vidim patnju svetu

koja, sada već znam, mojega lijeka ište ukrasti, orobiti me

jer još manje umije od mene. Zato nemam najboljega prijatelja,

zato ne posjedujem nikoga; koga god nađem želi porobiti me.

To mi hvala je najveća, Ti me njima dade za posvetitelja.

Da sam plemenita, svi bi se osjećali ugroženima

jer ja Tvoje odore ne nosim. Mojega mi duha dade tijelo

koje isto je svećeničko, namjenjeno oženjenima

koji vole nove partnere. Kada vide da još nije zrelo,

ne čude se tome nego otkrivaju nešto neočekivano,

nepoznato, ali duhu čežnje dobro znano.

Tada puštaju me i tjeraju doma, k Tebi, nepozvano.

Ti po meni njima dodaj moje ruho izazvano.

To je strasna naša zajednička želja,

to je volja samo jedna, Tvoja mučenička.

Ne vidim ja nikad poslije Tvojih žitelja,

ali znam da Riječ je Tvoja prava svećenička.

Kriminalci jedino u pakao vjeruju,

ali zato je pred njima dugi, dugi put.

Ti me riješi svih koji me protjeruju

jer me silno žele stjerati u kut

pa ne stignem ni do Tvoga hrama doći.

Tamo, tamo daj mi blago vidjeti.

Kad užegnem plamen beskrajnoj noći,

tada tek mi duša želi se postidjeti.

Načini od mene svoje apostolstvo

da bar jedan zračak postanem kraj duge

da svi vide poslije kiše Tvoje Prvostolstvo;

neka vide kako gine se za druge.

2910 1215

Dodiri života

Dodiri života

Prekosutra, opet bit će prekosutra jedno slavno duha uznesenje

u ovoj duši koja najviše se tebe sjeća. Mi smo mrtvi jedno za drugo

pa nam razgovori plove među sobom kao neko uzvišenje;

niti jedna ne gori nam svijeća nego putujemo istom tamnom prugom

koja nema svoga stalnog stana. Da, zaista, i u nama je života dah,

a u isto vrijeme prolazi naokolo, i po svuda, pa i nekom drugom zađe.

Ranolikim imenom nazvali su nas, ali za neke to je bio krah

dok su dragi narodi spoznali taj put na kojemu nas lako svak pronađe.

Provjeravam često jesi li još tu, nisam sigurna jer još i ovdje stanujem

gdje smo se upoznali i našli se kao predodređeni za nečujne glasnike

koji anđelima nikako se ne mogu načiniti; sigurna te uvijek očekujem,

pateći malo od onoga straha da te ne gledam kao druge ljude, smrtnike

i gledajući da te sa sobom podložim volji Boga našega, Ljubavi naše.

Tijelo smo prelomljeno, duh smo koji se sveudilj iznova prepoznaje

kao neka zavjesa na vjetru ili kao ovce i pastiri usred obilate ispaše.

Mene nikada nema potpuno jer me, pa znaš, Bog naš kušnji predaje

kao da sam zaostalo janje, ali mekeće jer samo tebe čeka vrlo često.

Uvijek mi je drago kada molimo, ponajviše kada se nasmiješ vedro.

Izgorjet ću pod Božjim blagoslovom, vidjela sam jutros svoje mjesto,

jaglac jedan poveliki s mene će izrasti, namijenjen za Božje njedro.

Eto, uvijek je ljepše o svemu tome spomenuti toplu riječ Spasenja

nego bilo kome reći tvoje krsno ime na sav glas jer i glas prepukne

pa te može uznemiriti bez razloga. Ja sam svjesna tvojih bdijenja

kad me samo kratko, tiho zagovaraš; prošnja nikada ti ne umukne.

Zazivima grlim te u sebi, i tada blagujemo zajedno Krv i Tijelo,

molitva mi nikad nije sasvim osobna nego glas je Izraela

jer ne razlikujem tebe od sebe; samo gledam sveto ti odijelo

pa se dušom blago naslanjam uz tebe, a pod nama leži imortela.

2910  923

Descent of the Holly Spirit by MATT FRADD

The Rosary,” wrote Blessed Pope John Paul II, “precisely because it starts with Mary’s own experience, is an exquisitely contemplative prayer. Without this contemplative dimension, it would lose its meaning.”
Pope Paul VI wrote that “without [this contemplation,] the Rosary is a body without a soul, and its recitation is in danger of becoming a mechanical repetition of formulas and of going counter to the warning of Christ: ‘And in praying do not heap up empty phrases as the Gentiles do; for they think that they will be heard for their many words’ (Mt 6:7).’”
Because of this, it is vital that Christians familiarize themselves with the Scriptures in order to meditate on the mysteries of the life of Christ.
Below is the third glorious mystery. To see other mysteries, click here.

The Descent of the Holy Spirit (Acts 2:1-13)

Shortly after the ascension of Christ, the eleven  disciples, along with Mary, the mother of Jesus and other women returned to Jerusalem and went to the “upper room” where they devoted themselves to prayer. On the day of Pentecost, fifty days after the resurrection, the upper room in which they were was filled with the rush of a mighty wind. They saw “tongues of fire” which came to rest on each of them and they were filled with the Holy Spirit. They began to speak in different languages.

 Insight

This event reminds us of the story of the tower of babel found in Genesis eleven, where “the whole earth had one language (Gen 11:1). Because of their attempt to build a civilization which would have been in opposition to God’s plan, God “confuse[d] their language that they may not understand one another’s speech” (Gen 11:7). In Acts chapter two we see the reverse of what happened at Babel.
The early Church, now endowed with the Holy Spirit, seeks to proclaim the Kingdom of God and God gives them the supernatural gift of speaking in “other tongues.” Those who were present, “were amazed and wondered, saying ‘are not all these who are speaking Galileans? And how is it that we hear, each of us in his own native language? (Gen 11:7-8).

Personal Application

This mystery encourages us place our faith in the Holy Spirit as we evangelize those in our lives who are far off from him. Ultimately it is the Holy Spirit, not us, who converts hearts.

Sveta kohezija

Sveta kohezija

Ništa ne ide mi po starim pravilima,

na loše sam od boljega stigla

kao izgubljeni poniznik

kojega sam tražila tvojim krilima,

a sada ne znam kamo sam pristigla

kao da sam zatečeni uznik.

Samo znam da to mi je blokada

poslije koje tiho pada mokar snijeg,

godine su ovdje kišne.

Poezija mi vrlo brzo propada,

makar ima molitve mi biljeg

i pojmove vrlo prisne.

Sada javljaš se, i opet vedro,

pjevaš dok ja sanjam zrelost neku

do koje nikada neću doći.

Niti vjerna sam, niti moje bedro

toplo je; nije dobro ni za meku

bludnicima, kraljevima noći.

Tugaljiva je večer, nije posna;

dosadna je kao mentalni bolesnik.

Prazna je, usred punih molekula kisika.

Traži malo odmora radosna

od nerada. Umotani sam pjesnik

u postelji iz koje nema mi vidika.

Nema veze, malo grijeha ću pronaći,

grijeha sitosti i lijenosti uma;

sigurno se zlo u meni krije.

Pokušat ću opet u muteže zaći

jer je zlato ispod blatna huma,

jer ga nisam našla maloprije.

Lijepo, smiješ se opet, krasno.

Izmamljuješ mi onaj vedar osmijeh,

pripovijedam kraj uspomena.

Samo zbog njih molim kasno

ono što se moli kad je grijeh

ili kada već sam jako snena.

Da si mi neka opsesija,

ne bih blokade nikada imala.

Ali ne, ti si moga duha plam.

To je sigurna kohezija

jer sam sveti značaj pridala

svemu što o dušama znam.

2810 2114

Love is Rational

When you fall in love, everything you thought is important start to loose  importance except some simple things as looking at the person you love, feeling the tremor of life and big trust and hope that make you very powerful and therefore you do not care of “what will people say”.

Love is what gives you the knowledge about humans’ public opinion, laws and customs that become irrelevant. That is because they really are not as important as love which is not only the feeling, but it takes all from you. You make the relation with beloved person, you communicate with all your forces and you are exited because that is real life. You cannot explain what love is, but everybody knows that you are in love with somebody. That is ratio. Ratio cannot explain it self because with it we are explaining all other things and that is wrong, and you become rational more than usual, more than ever. What and who explains what love is can be only God Holy Spirit who has a special language for you in love and you and your beloved person have special language between your selves. Good spirit in both of you makes you very intelligent, too. It is interesting how laws and scientific proofs look boring and heavy to learn. The world is too complicated. There is no only one science but many of them and each of them has the law that cannot deal with other sciences and laws. Is not that loosing the ratio? 13:50

It is also interesting that public opinion is saying that love has no ratio and public opinion cannot explain why that is so. Therefore, public opinion is spirit who attacks love and attacks you. When you are in love with somebody, you do not want to attack and to take from others and you sometimes have to defend your self and everything you think or do.

Only when you are in loved in God who is Love and Almighty Creator, than can you stay in love for ever because only Almighty can forgive all your sins. 14:05

1 John: 7-21

7 Beloved, let us love one another: for love is of God; and every one that love is born of God, and know God.
8 He that loves not knows not God; for God is love.
9 in this was manifested the love of God toward us, because that God sent his only begotten Son into the world, that we might live through him.
10 Herein is love, not that we loved God, but that he loved us, and sent his Son to be the propitiation for our sins.
11 Beloved, if God so loved us, we ought also to love one another.
12 No man hath seen God at any time. If we love one another, God dwells in us, and his love is perfected in us.
13 Hereby know we that we dwell in him, and he in us, because he hath given us of his Spirit.
14 And we have seen and do testify that the Father sent the Son to be the Saviour of the world.
15 Whosoever shall confess that Jesus is the Son of God, God dwells in him, and he in God.
16 And we have known and believed the love that God hath to us. God is love; and he that dwells in love dwells in God and God in him.
17 Herein is our love made perfect, that we may have boldness in the Day of Judgment: because as he is, so are we in this world.
18 There is no fear in love; but perfect love casts out fear: because fear hath torment. He that fears is not made perfect in love.
19 We love him, because he first loved us.
20 If a man says, I love God, and hate his brother, he is a liar: for he that loves not his brother whom he hath seen, how can he love God whom he hath not seen?
21 And this is commandment we have from him, that he who loves God love his brother also.

LIGHT YELLOW ROSES

THIS IS AN ESSAY, 82 PGS

http://marineservant.blog.ca/2013/10/28/light-yellow-roses-16702916/


2810  1457

Zakon Katoličke Crkve

Crkveni zakon nije izvor vjere nego ptvrda katoličke vjeroispovijesti

Evanđelje po Luki, glava 6, redak 18.20

18 nagrnuše da ga slušaju i da ozdrave od svojih bolesti. I ozdravljali su oni koje su mučili nečisti dusi.

20 On podigne oči prema učenicima i govoraše: "Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje!

Isus govoraše da je došlo kraljesvstvo Božije siromasima, žalosnima, gladnima, onima čista srca, milosrdnima i progonjemnima zbog pravednosti i zbog Imena Njegova. Neki će to na brzinu protumačiti da je Isus zapravo svima velika utjeha, ali tu ima puno više od obične i ljudski shvaćene utjehe. Tu se radi o nečemu što je povezano s ozdravljanjem od nečistih duhova.

Čisti duhovi nisu žalosni, poste s radošću, prostodušni su kao najveći siromasi u tijelu, u životu i u imanjima. Čisti duh je onaj koji lako odolijeva pohlepi i požudi i nema oholosti u sebi nego je skrušen i ponizan.

“Ozdravljali su oni koje su mučili nečisti dusi”, pripovijeda nam Sveti Luka, apostol Kristov kojega je netom prije izabrao Gospodin s ostalim svojim apostolima. U to vrijeme, Isus je utemeljio u apostolima svoju Crkvu. Potom je odmah ozdravljao silno mnoštvo, a to ozdravljanje će biti poslanje Njegove Crkve.

Blago onima koji dolaze Kristu, k Njegovim učenicima po ozdravljenje. Samo ponizan duh može doći po ozdravljenje, duh koji priznaje da treba ozdravljenje i vjeruje da ga jedino Krist u svojim apostolima koji su Njegova Crkva može ozdraviti. Nečisti duhovi bježe od čista srca, bježe od Isusa. Oni koji Isusu prilaze već su u samoj svojoj namjeri prostodušni, gladni i žedni bolesnici koji pravilno postupaju, u pravu su, u njima postoji zrno pravednosti. Oni su to koji već vjere imaju, a koji nešto imaju, njima će se još nadodati. Koji samo misle da imaju, njima će se oduzeti ono što misle da imaju. Da bi ozdravili potpuno, siromasi prilaze Isusu i nagrnuše da Ga slušaju. Oni koji misle da su zdravi i pravedni, ne slušaju Isusa, bježe od Njega, Isus istjeruje nečiste duhove iz mnoštva. Dakle, u mnoštvu koje dolazi k Isusu i sluša Ga, nalaze se vjernici.

Kako onda dolazi do toga da su ozdravljali oni koje muče nečisti dusi?

Ne znači da su takvi bili nečisti zaista nego su “ih mučili nečisti dusi”, takvi su bili svjesni da će im Isus pomoći. Takvi su bili zapravo u duši čisti Kristovi siromasi koji znaju da kod njih nešto nije u redu, a ne znaju što i kako se toga riješiti. Nečisti dusi su bili sigurno dusi praznovjerja i štovanja raznih i mnogih lažnih bogova.

Nečisti dusi su oni koji vladaju u čovjeku kada čovjek pokuša slijediti zakone pa čak i vjerske običaje i zakone. Oni pokušavaju po zakonima živjeti, ali nemaju ljubavi u sebi i nemaju stoga niti razumijevanja duha zakona. Zakon vjerski pomaže rađanju nečistoga duha, duha lošega štovanja i prazne vjere.

Prazna se je vjera poavljivala prije nego što je nastupio među ljude Gospodin Isus koji je Ljubav sama i koji je svoju ljubnav izravno predavao ljudima te ih liječio i nadopunjavao njihova nastojanja oko vjerskoga života.

Vjerski običaji i zakoni Crkve dobri su kada čovjek u vjeri i ljubavi spozna bolje Gospodina pa može u zakonima provjeriti da je to što je u vjeri spoznato, već odavno zapisano od nadahnutih Božjih službenika.

Zakon vjere, Crkvene zapovijedi i savjeti potvrđuju vjerniku da je na pravom putu do Boga, oni nisu izvor vjere nego potvrda vjere koja odlazi u obliku zakona u svijet, među pogane. Zakon nije zato da se neznalački pokuša slijediti i u njega vjerovati bez ljubavi Kristove nego zakon Crkve nastaje kao posljedica kršćanske vjeroispovijesti.

Samo u velikoj vjeri i znanju koje je staro gotovo pet tisuća godina, još od Izrela, može se pravilno tumačiti Sveto Pismo. Obimno iskustvo vjere i napisani zakoni Katoličke Crkve pomažu neizmjerno da se svaki novi vjernik potvrdi u vjerskoj istini. 2810 612

Faith is Rational

Chapter 17

Faith is Rational

2013-10-28 Monday morning 3:53 sometimes it looks like I repented from atheism to the Christianity only because I have to tell to Christians that they are not okay, to criticize them. Really, very often I am thinking how I could not get the answer from the believers about God because giving me the answer would mean proclaiming the Gospel in the state that is trying to kill the Lord in humans. That is the reason why we today have such questions about faith as we are faithful and as we are not rational.

One of the very first things I learned about God is that He is Holy Spirit on us and among us who gives wisdom, ratio, clever advising, braveness, knowledge, faith and fear from sin.

I am surprised how do people in the world are forgetting that fact. Many of them do not know these simplest things. These are gifts of Holy Spirit which do you get when you confirm your faith and than you get anointment of Holy Sprit that is one of seven sacraments.

That means, among the other, you are rational if you are believer and you have the knowledge in faith as the knowledge how to see the difference of various spirits, bad and good.

People who believe that something exist what we can say is God, but do not believe to Lord anything are atheists. We say that they have no faith. They do not pray often and they do not learn theology, but they are reading Bible and every thing about the Bible in a way that is not scientific. Why people are using the science to prove that faith in Lord is not rational? They are not scientists if they cannot make proper argument for atheism. That is not rational. Therefore, people who use science have no ratio as faithful people.

That is may be why I have to manage my forebodings and hunches because I am thirsty of rational thinking and in the same time the knowledge I feel, so to say, in me and do not know to express. Dear Lord put me in such position because He wants from me to analyze the feelings that faithful people have with my own ratio in faith and without ability to learn the science and that is because faithful people who are very good scientist gone from here and only those who are not scientists stayed. That is may be why I am so interested in rational faith and speak not about feelings. I do have feelings, but I do have some blockades from my early years. That leads me into the contemplation. The contemplation is leading me into the knowledge in my lousy mind that makes good conclusions because I pray and my spirit gives me that hunches that look like feelings, but they are for real in spirit. It is very amazing, my Lord, how you are giving me the answers and sometimes I can even express some of my hunches in a rational way. Thanks for the information, Jesus who reigns in ages.4:36

Sačuvaj me u sebi

Sačuvaj me u sebi

Da li će ikada shvatiti netko tu slabost ljubavi koju nosim za Tebe,

da li postoji čovjek kojemu naše razgovore obuhvatiti je dato

i da li je svaka ljudska ljubav prema Tebi takva ista za usporedbe?

Ne, svako biće Tebe koje, Isuse, ljubi, drugačije je Tebi predato.

Zato ljubljen si u izobilju i raznolikosti, Ti, koji izobilje stvaraš;

u mnogim odnosima svaku dušu sebi drugačije zadobivaš

i onoga kojega izabireš i rađaš prema sebi čitavoga otvaraš;

mnoge žrtve i muke trpiš, ali mnoge osobe ljubljene zato imaš.

Učini mene sebi vjernom i odanom, u našoj ljubavi me čuvaj.

Anđeo Tvoj naviještava Te u meni i po Duhu meni se utjelovi

da Ti svom svojom dušom službenica mognem biti pa me guraj,

šalji me određenim stazama da mi um i duša u Tebe uplovi.

U meni i dalje živi, ne dopusti nikada one odijeljenosti

kada se još nismo bili blisko susreli;

predugo sam iščekivala i tražila, Istino, Tvoje milosti.

Svakog časa u ljubavi me svojoj iznova operi.

2810 320

Istjerivači blebetanja

Istjerivači blebetanja

Samo Isusu Kristu Otac naš na nebesima je dao svu vlast na nebu i na zemlji.

Svaki vjernik koji Oca nešto zamoli u ime Isusovo, dobiva uslišanje, ali vlast bilo koja i bilo kakva se ne može moliti jer vlast podrazumijeva da poniznosti, molbe ili molitve uopće nema nego samo naređenje, a naređivati nitko ne može ništa do li jedno jednostavno tjeranje “idi od mene, sotono”.

Svaki vjernik sam u svojoj vjeri dobije od Boga riječi za svoju molitvu.

No, to što vjenik izgovara za sebe, ne vrijedi ni za koga drugoga jer taj drugi nema pojma kako onaj vjernik koji nešto moli u ime Krista doživljava svoje riječi i kako su iz njega izišle te takve molitve nemaju u sebi proračunatosti već su jako spontane i, najčešće, neponovljive doslovno.

Ako netko moli vlast nad zlim silama, odnosno duhovima, taj vjere u Krista uopće nema i ne zna što čini. Kada vjernik uopće spozna da je u opasnosti od zlih duhova koji rijetko svom snagom i množinom napadaju jer u svijetu ima izobilje Duha Svetoga, tada je to samo dokaz da se nije ispovijedio kako valja.

Zao duh bio je nekada praznovjerje veliko; zao duh je nedavno bio idealistički komunizam, a gotovo da nije bilo vjernika koji je bio toga svjestan, a nije bilo ni potrebno istjerivati toga duha nekim uzimanjem vlasti već ustrajnom i poniznom, običnom, najobičnijom molitvom.

Zao duh se istjeruje vrlo učinkovito molitvom “Oče naš koji jesi na nebesima, sveti se ime Tvoje; dođi kraljevstvo Tvoje; budi volja Tvoja…koji živiš i kraljuješ u vijeke”.

Željni smo čuda i senzacija, blebećemo i brbljamo, a iz naših srdaca izlaze na usta same prljavštine. Zbog toga jako volimo snažne, izražajne i patetične riječi i molitve. One jesu zaista snažne, ali za protivnika koji je laž i otac laži, one su pokazatelj da je vjernik jako prestrašen, a strah je pokazatelj slabe vjere u Krista koja nije izvježbana redovnim molitvenim životom. To je pravi mamac za sotonu, na takvu osobu se zao duh lijepi vrlo lako, a vjernik tada još teže riječi upotrebljava te još više privlači zloduha pa se zatvara u krug svoga straha iz kojega se sam više ne može izvući. Zbog toga postoje rijetki ljudi koji jako čuvaju svoj vjernički život i navike i koji imaju puno staža molitvenog života. Kada prestrašeni vjernik dođe u susret takvom vjernom i plemenitom molitelju, već su zli dusi uglavnom pobjegli glavom bez obzira i kada taj plemeniti vjernik još i nešto snažno izmoli u ljubavi prema Kristu i u ljubavi za onog prestrašenog vjernika – dolazi izliječenje i spas iz zatvorenog kruga straha, praznovjerja i nevjere. Strah je, dakle, taj “zao duh” u nama. Takav preveliki strah ne dolazi nenajavljeno nego se nakuplja, ali mi to jednostavno ne primijećujemo zato jer blebećemo, pravimo se važni i željni smo uzeti si i prisvojiti moć i vlast čak i do te mjere da ime Isusa Krista izgovaramo i “upotrebljavamo” – uzalud, a to je grijeh protiv Zapovijedi ljubavi koja nam govori da se Isusa i Oca ljubi i da se ljubi onoga koji te treba, a to su svi s kojima se susrećeš.  Netko treba samo jedan pozdrav ili pogled; netko treba suprotno jer ima želju da ne gledaš u njega ako nemaš ljubavi nego se čudiš ili sablažnjavaš; nekome je potrebna tvoja materijalna pomoć i tako redom.

Normalno je da se čovjek prestraši mraka i samoće, odnosno nekoga tko bi ga iznenada u nekoj prilici mogao napasti. Tada se ne zaključavaju vrata posebnim i dodatnim bravama nego se polako i ponizno vježba povjerenje u Isusa te se čita Sveto Pismo i pokušava se razgovarati s Isusom dok se bojazan u duši samo malo nazire kao osjećaj nelagode.

Tada se čovjek susreće sa sobom u tami samoće i spoznnaje da se nije riješio grčevite vezanosti za sebe samoga i svoj život, spoznaje se  sebičnost, a tada vjernik i doživi Krista u sebi kojemu postepeno povjerava sebe na čuvanje. U strahu ili nelagodi te u razgovoru s Kristom čovjek prestaje blebetati. 27.10.2013. 20:41