FRANJEVAC

FRANJEVAC

RELIKVIJU LJUBIM USRED MNOGA CVIJEĆA;

SVETA FRANJEVCA NASLUĆUJEM U KORALU

KOJEMU SE VJEČNA UPALILA NJEGOVA SVIJEĆA.

VIDIM, POGINJE SE U KANONSKOM MORALU,

A TIJELO MU SVIJETLI OD BJELINE HABITA.

TIHO PORUČUJE DA JE BLIZU NAS.

PRILAZIM DO BIJELA UZVIŠENA GROBA SKRITA,

A IZ DRUGOG KUTA DOPIRE DO MENE GLAS:

„JA SAM ONAJ KOJI PRVI LJUBI RASPETOGA

U RANAMA KOJE NOSIM BLAGOSLOVLJENO“.

GLEDAM FRANJU POKRAJ BOGA MOGA;

SADA VEĆ OSAM STOLJEĆA PROSLAVLJENO

DRAGO PUČJE, SLJEDBENIŠTVO SIROMAHA,

TKO BI SVE PREBROJATI IH MOGAO I DA HTJEDNE.

JEDNOGLASNU MOLITVU SLUŠAM IM BEZ DAHA.

O, DA NISAM NACRTANA OD FINOĆE BIJEDNE

I DA NISAM POTEKLA IZ ONIH ŠKOLA,

NIKADA SE OBRATILA NE BIH U OVO DRUŠTVO

KOJE SPAŠAVA OD BLUDNIH IDOLA

I U KOJEM OBITAVA SAMO NADARENO MUŠTVO.

SAD SE SJEĆAM TVOJIH PREKRIŽENIH RUKU

KADA STAJAO SI UZ RELIKVIJU SVETU,

KOJU DANAS ISTU LJUBIH JA U MALOM LUGU,

DOK JA TADA UČILA SAM O BIJEDNOME SVIJETU.

TADA MENI REKAO SI TKO SI,

DA TI FRANJEVAČKI GRB JE TVOJA KUĆA.

SADA VIŠE TOBOM SE PONOSIM

I JOŠ VIŠE RASTE MOJA ŽELJA VRUĆA.

POD HRVATSKIM GRBOM RELIKVIJA TI STOJI,

A NA GRBU JOŠ JE RUKA FRANJINA.

ONA SE PREKLAPA, KAO DA SVE KRIŽEVE BROJI;

S RUKOM ISUSOVOM UKRŠTA SE RUKA NJINA.

SADA ZNAM I ZAŠTO STAJAO SI TAMO.

NEMA FRANJEVCA KOJI BEZ DARA BI BIO;

NITI MENE NISI OVDJE OSTAVIO SAMO,

DRUGOM RUKOM TI SI MOJU RUKU DOHVATIO.

310 2240