SRDIŠ LI SE S PRAVOM?

Dio prvi

Gospodin Isus činio je ozdravljenja i objavljivao se tuđincima Doma Izraelova jer kada se objavi među svojima, u svom narodu u sinagogi, to više nije moglo za Izrael biti ništa novo i nepoznato. Već odavno Gospodin je, prije nego što se utjelovi Sin Božji, odredio Izraela za svoj narod da bude proglašivač prisutnosti Božje na zemlji te se neki pojedinci i vođe drugih naroda obratiše na riječ nekoga proroka Izraelova.

Druga Knjiga o Kraljevima, glava 5, redak 15

15 Vrati se on Elizeju sa svom svojom pratnjom, uđe, stade preda nj i reče mu: "Evo, sad znam da nema Boga na svoj zemlji, osim u Izraelu. Zato te molim, primi dar od svoga sluge."

Kada Isus dođe na zemlji proglasiti svoje spasenje ljudskoga roda, krene od Galileje, od poganoga ljudstva, prema svome Hramu i na tom putu naiđe na mnoge pogane i tuđince svome narodu. Mnogi bijaše izliječeni iz naroda i iz tuđine, ali opet obraćenici dadoše hvalu Isusu, Gospodinu.

Evanđelje po Luki, glava 11, redak 18

18 A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?"

Veliki obraćenik Pavao, koji bijaše porijeklom znalac Izraelov i poznavalac Pisama, ali nevjernik koji bijaše rimski građanin, doživi poseban susret kada mu se objavi Isus, Gospodin jer je Pavao kršćane progonio te se Pavao odmah, u susretu s objavom Božijom, obrati i stane naviještati Krista.

Poslanica Svetoga Pavla apostola Timoteju, glava 2, redak 8-10

8 Spominji se Isusa Krista, uskrsla od mrtvih, od potomstva Davidova - po mojem evanđelju.
9 Za nj se ja zlopatim sve do okova, kao zločinac. Ali riječ Božja nije okovana!
10 Stoga sve podnosim radi izabranih, da i oni postignu spasenje, spasenje u Kristu Isusu, zajedno s vječnom slavom.

Pavao postade velik naučitelj Evanđelja samo zbog svoje zahvalnosti Gospodinu, zahvalnosti što mu se je Isus Krist objavio.

Osjećaj zahvalnosti je jedan od pravih znakova istinske i ponizne, ali čvrste vjere katoličke. Zahvalan Bogu može biti samo onaj čovjek kojega Isus presretne na njegovom putu traženja smisla i porijekla svoga postojanja te uzroka zbog i radi kojega uopće živi u okolnostima u kojima se nalazi.

Dio drugi

Zašto su zahvalani i vjerni više tuđinci nego oni kojima je vjera kršćanska od malih nogu svojstvena? Zašto je Izrael tako nevjeran Bogu svome i zašto farizeji okriviše Boga svoga?

To nije točno onako kako izgleda jer puno ima pravih vjernika koji su tihi i po njima se za Boga ne može odmah i neposredno čuti, ali kada takvoga vjernika izgubite ili ako umre ili ode nekamo, vidite da je bio uzorni i blaženi vjernik, moglo bi se reći da je bio pravednik Božji. Velika većina šutljivih i neprimjetnih vjernika, katolika odnosno pripadnika naroda Izraela nikada ne sazna kako je to užasno i strašno kada netko ne vjeruje, a traži Boga. Zato takvi obraćeni tuđinci i pogani nemaju u svojim životima drugoga posla nego ostaviti sve i krenuti za Isusom, odnosno hoditi po svemu svijetu i naviještati Evanđelje.

Dio treći

No, zašto se kroz čitavu Bibliju provlači naučavanje i Božja pedagogija u kojoj narod nevjeran toliko vrijeđa, odnosno ljuti Boga svoga? Zašto je toliko važno naviještati Evanđelje, a ne biti tihi pravednik na kojemu se ne zna što zapravo misli?

Mnogima je vrlo lako izjaviti da su katolici. U ovoj zemlji svi to činimo, deklariramo se rimokatolicima, odnosno kršćanima i držimo da smo time veliku riječ rekli. No, velika riječ nije riječ “katolik”, to je samo ime za one koji vjeruju sve Isusu Kristu. Ako je koji tuđinac čuo za Isusa, on zna da se njegov narod zove kršćanskim narodom i jedino po tome se za ime Isus Krist može čuti ako ste poganin. No, uzalud vam samo naziv kršćanin ako ste tihi vjernik koji ne zna reći na glas ime Isusovo, odnosno vjeru svoju u Krista, Sina Jedinorođenoga, Jaganjca Božijega. Reći glasno ime Boga nije kratka i jednostavna stvar. Da biste izgovorili pravilno ime Božije, morate izrecitirati barem pola Svetoga Pisma i pola svega onoga što su napisali crkveni naučitelji, odnosno veliki proroci i navijestitelji Evanđelja.

Dio četvrti

Sjećam se, prije nekoliko godina je vladao neki entuzijastički duh ekumenizma na ovim našim prostorima. Bilo je to neprimjetno nastojanje miješanja svih kršćanskih vjeroispovijesti, a onda i svih jednobožačkih religija, miješanje vjere svih koji u Jednoga Boga vjeruju, ali Ga svatko drugačije oglašava i proglašava. Najlakše je pomiješati vjeroispovijesti u neku mutnu rečenicu u kojoj spominjemo samo da smo vjernici i zapravo ništa drugo ne činimo time nego se samo ograđujemo od toga da nismo niti u kojem slučaju pogani, agnostici ili ljudi koji su manje vrijedni jer nisu kulturni ili pravilno politički opredijeljeni ili nešto deseto.

No, to nije Isus Krist. To znaju obraćenici, to znaju gubavci, a ne znaju oni koji o svojoj vlastitoj vjeri pojma nemaju, to jest ne znaju katolici koji ne čitaju Svetoga Pisma nego čitaju novine i čitaju ono što drugi ljudi rekoše o Bibliji pa tako slušaju i sve one koji Bibliju opovrgavaju na ovaj ili onaj način, a da nisu pročitali zaista barem dvaput sami Bibliju, svojim vlastitim subjektivnim vjerskim srcem i umom i nisu se dugo ispovijedili  te rijetko blaguju Tijelo Kristovo, odnosno vrlo rijetko idu na Euharistijsko slavlje. Takvi i ti deklarirani katolici su također tuđinci i pogani, ali ako su jednom kršteni, već su predodređeni za život katolički, život u Istini, a to je Isus Krist te ako su samo površni vjernici, više su odgovorni pred svojom savješću, ali zato stoga što su kršteni jednostavno imaju više sreće u životu, a da toga nisu svjesni niti približno. Zbog njih je ispisana Biblija, zbog njih Bog razgovara i srdi se na svoj narod, zbog njih je Sin Čovječji, Isus otišao na Golgotu iskazati svoju vjernost i predanost svojima koji su danas pomazanici, odnosno krštenici u katoličanstvo. To jako dobro vide nevjernici i smiju se kršćanima jer oni pogubiše Boga svoga.

1410 854

Dui peti

Kada god vidjeh nekog katolika, on bijaše veliki osobenjak i veliki tuđinac ovome svijetu. Kada god mene ugleda neki katolik, ja vidjeh da je to Krist Isus i da me neograničeno ljubi.

Kriste, toliko si skroman, za sebe govoriš da si više od Jone.

I da je Jona obratio Ninivljane i da to bijaše veliko čudo, ali Jona toga ne primijeti nego se još i rasrdi na Tebe jer ljubiš neprijateljski narod, ljubiš bogataše, prostituke, esdepeovce i ljubiš ubojice, i za licemjere imaš samo lijepu riječ strpljivoga tumačenja o tome što je to ljubav, pouzdanje i predanost Božija stvorenju Njegovome, čovjeku.

I prema Joni si strpljiv jer ga prihvaćaš dok Ti prigovara i odlučuje okrenuti Ti leđa, ne progovoriti odjednom više niti riječ s Tobom. I današnji katolici ne žele Ti doći na spomen žrtve Tvoje, na slavlje Tvojega predanja jer govore da ne valja Katolička Crkva, a katolicima ih ona učini.

Ti, koji si više od Jone, pokazuješ mu, jer ga ljubiš pa ga valjda i razumiješ, pokazuješ mu kako je Jona sam navikao na Tvoju prisutnost pa se onako grešnički i samo ljudski odnosi prema Tebi, kao prema nekome koji mu je ravan ili možda još i gori od njega jer misli da Ti može okrenuti leđa i pobjeći od Tebe.

Knjiga o Joni, glava 4, redak 4

4 Jahve odgovori: "Srdiš li se ti s pravom?"

Srde li se katolici na Tebe s pravom jer nisi samo njihov Bog nego tuđince liječiš?

Može li Jona spoznati i shvatiti Tvoju veličinu?

Može li čovjek naučiti što je ljubav Tvoja?

Knjiga proroka Jone, glava 4, redak 6

6 A Jahve Bog učini da izraste bršljan nad Jonom i pruži sjenu njegovoj glavi te da ga izliječi od zlovolje. Jona se bršljanu veoma obradova.

Da li su katolici, Tvoj Izrael, narod Tvoj, zahvalni Tebi zbog pomazanja koje im daje dar Tvoje ljubavi, a da oni sami ne moraju učiniti ništa i nisu svjesni da im je dar Tvoj pao s nebesa i da nisu sami zaslužni što sjede u hladovini Tvoje ljubavi dok pakleno sunce prži jadnike koji Tebe traže, a ne nalaze Te, čuli su o Tebi, a ne znaju kako do Tebe doći pa se trude i nastoje promijeniti cijeli svijet u potrazi ta Tobom jer vide Jonu kojega od svega zla spašavaš i kojemu pred nosom razgoniš neprijatelje?

7 Ali sutradan, u osvit zore, Bog zapovjedi crvu da podgrize bršljan, i on usahnu ( Jona 4, 7)

Ne , nisu svjesni katolici i kršćani kolika je ljubav Tvoja. Tuđinci postadoše, sami se osudiše jer ako se Tebi svidi da ne daš od svoje ljubavi, tko Ti smije progovoriti riječ prigovora? Kad se mi srdimo i okrećemo Ti leđa, onda zašto Ti to ne bi također mogao učiniti, okrenuti leđa čovjeku jer Te čovjek osuđuje, da, osuđuje Te i sudi protiv Tebe, Boga Jedinoga, siguran jako da si Ti jedini koji je toliko vjeran da čovjek može i ubiti, a da Ti ipak ostaješ zauvijek u njega zaljubljeni Njegov Bog.

Knjiga o Joni, glava 9, redak 9-11

9 Bog upita Jonu: "Srdiš li se s pravom zbog bršljana?" On odgovori: "Da, s pravom sam ljut nasmrt."
10 Jahve mu reče: "Tebi je žao bršljana oko kojega se nisi trudio, nego je u jednu noć nikao i u jednu noć usahnuo.
11 A meni da ne bude žao Ninive, grada velikoga, u kojem ima više od sto i dvadeset tisuća ljudi koji ne znaju razlikovati desno i lijevo, a uz to i mnogo životinja!"

1410 928