Odgovarajući zaziv u molitvi "Zdravo Marijo"

ODGOVORAJUĆI ZAZIV U MOLITVI “ZDRAVO MARIJO”
Kad u našem svjetovnom životu muškarac kaže ženi neka šuti i neka ne govori nego neka se ide baviti svojim poslovima, jednoj prosječnoj i običnoj ženi današnjega društva to je veliki blagoslov kojega možda nismo niti svjesni.
U povijesti svijeta nagomilali smo patrijarhalno društvo do te mjere da su čak i feministice djelovale po uzoru na muškarce, a ne kao žene; žena je toliko ugušena muškim (ne)razmišljanjem (jer muškarac je sve uredio da njemu bude dobro i ugodno, sustav je patrijarhalan, majka mu je sve dala i supruga mu ne želi puno proturiječiti), žena je toliko podložila svoj život patrijarhatu i učinila sve kako bi nekako uredila obiteljski život na miran način, toliko je usluga i objašnjenja te prilagođavanja učinila da nema snage muškarcu reći ili dati ili učiniti ništa više od onoga što muškarac očekuje. Drugim riječima, muškarci bi voljeli da žene pokažu malo više oduševljenja za njihove “kreposti”, a ne samo da pruže koju riječ utjehe dok ženama je puna glava i srce potiskivanja svojega bića pred patrijarhatom te nemaju snage reći, primjerice, mužu: “Živote moj, slasti moja, jedino moje blago i pouzdanje”, nemaju žene snage više tepati muškarcima i dijeliti im komplimente jer kada bi i progovorile, iz žena bi izišao samo jad ili kritika muškarca i njegovih djela. Teško je ženi protisnuti riječ oduševljenja prema malom djetetu ako su u blizini muškarci, a naročito je teško za ženu samom muškarcu protisnuti neku nježnu ljubavnu riječ, od srca mu se diviti. Zato kažemo da muškarac ženi nečime mora imponirati da bi ona izdržala kraj njega. Za to nije kriv neki pojedini muškarac, to je obilježje dugogodišnje patrijarhalne ere u svijetu. 
Zato žene među sobom znaju se raspekmeziti, a i pred svojom malom djecom i to toliko da ih je žalosno čuti i gledati jer sve svoje potiskivane osjećaje miline i ljubavnog predavanja izbacuju neumjereno kad se ukaže jedna takva dobra prilika. Budući da ima dosta žena (i muškaraca) koje su prilično malovjerne, nije čudo da nisu navikle moliti i tepati Gospodinu Isusu nego radije tepaju Gospi. Strah od muškoga nerazumijevanja, strah od vladavine muškaraca i strah od ismijavanja donosimo mi, žene, sa sobom pred Isusa, ali nemamo snage izražavati se pred Gospodinom iskreno. To nam zorno pokazuje molitva Gospi u kojoj govorimo Bezgrešnom Začeću prelijepe riječi odanosti i ljubavi dok od Gospe očekujemo da će nas svojim majčinskim riječima zagovarati kod Gospodina.
Ali Marija pred Elitzabetom također ne uspijeva progovoriti kao žena istinska nego progovara kao mudrac i veliki borac u svojoj zahvalnoj molitvi “Veliča duša moja Gospodina…”. S puno ljubavnog zanosa počinje ona svoju molitvu Gospodinu Bogu na nebesima, ali zatim počinje zahvaljivati kao muškarac, njezina molitva prestaje biti ženska i postaje molitva naroda.
No, takvu molitvu može reći samo majka Boga i niti jedna druga žena ne može tako govoriti svome mužu dok muškarci upravo to potajno žele, žele da ih žene veličaju. Kako su se muškarsvi već sami i previše uzveličali, ženama je muka još i izgovarati riječi poštovanja prema svojim muževima jer bi to bilo preko njihovih iscrpljenih mogućnosti.
Zato im zastaje lijepa riječ u grlu. Zato im je draže šutjeti. Zato je blagoslov za ženu kada ne mora razgovarati neobavezno s muškarcem, odnosno blagoslov je ženi dozvola muškarca ženi da šuti.
Ova kontemplacija vodi nas na pomisao o raspravi o ravnopravnosti spolova. Muškarac daje ravnopravnost ženi. No, žena nema te vlasti da bi mogla dati ravnopravnost muškarcu.  U višetisućljem razdoblju patrijarhalnoga društvenog uređenja muškaraci još žene nisu upoznali nego su ih uglavnom porobljavali pa nemaju pojma kao je to kad žena slobodno iskazuje svoju osobnost.

Treba čuti što žena misli kad se ide pomoliti prije spavanja.
To često izgleda ovako nekako:

DOBRO JUTRO, ISUSE, VELIĆA TE DUŠA MOJA I KLIKĆE DUH MOJ U TEBI, MOJ SPASITELJU. DOBRO JUTRO I ZDRAVO, KRALJU, OČE MILOSRĐA, ŽIVOTE, SLASTI I POUZDANJE MOJE, ZDRAVO.
K TEBI VAPIJU ŽENE OVOGA SVIJETA, PROGNANE KĆERI EVINE, K TEBI UZDIŠU I PLAČU U OVOJ SUZNOJ DOLINI.
SVRNI, DAKLE, GOSPODINE, BOŽE NAŠ, ONE SVOJE MILOSTIVE OČI NA NAS TE NAM POSLIJE OVOGA PROGONSTVA POKAŽI LJEPOTU SVOJU I MILOSRDNO SRCE SVOJE KOJE NEKA NAS BLAGOSLOVI I DA NAM SNAGE DA VRŠIMO VOLJU TVOJU, O BLAGI, O MILOSRDNI, O SLATKI ISUSE, KOJI ŽIVIŠ I KRALJUJEŠ U VIJEKE VJEKOVA. AMEN
3010 724