Koliko poznajemo Isusa?

Bezgrešno Začeće je želja, plod i slava Svemogućega Boga

Čovjek koji previše moli i često moli uvijek jednu istu molitvu, ponavljajući iste riječi, a te ga molitve ne vode u kontemplaciju koja je uvijek drugačija i vodi u nove vjerske spoznaje, možda ne poznaje uopće Boga svoga. Također čovjek svoje spoznaje mora kompletno, potpuno i duboko proživjeti iskustvenim životom jer molitva i riječ Božija jesu iskustvo u djelima, mislima, riječima i propustima, molitva je vječni život.

Dobro je bilo prije pet stotina godina naučiti neku novu molitvu i, moleći tu molitvu, izkontemplirati je iskustvom. Kada nam iskustvo promijeni način života, ono mijenja i našu narav koja teži nadnaravnom, vječnom životu. Tada se mijenjaju naše misli i spoznaje, tada su nam djela bogatija, tada su nam iskušenja neka sasvim nova i drugačija i tada nam je riječ sve više i više sveta jer riječ je čovjekova u službi Sina Božjega, Isusa Krista koji je sam Riječ Božja, a to znači da je riječ djelo, da je riječ jako važna, ako ne i najvažnija za čovjeka i da je svaka riječ u vječnom životu istinita i stvarna za čovjekovo cjelokupno biće.

Nakon pet stotina godina moljenja istoga molitvenoga zaziva koji je nastao u iskustvu vjernoga naroda i predavao se iz naraštaja u naraštaj, upravo to molitveno iskustvo nas upozorava da smo napredovali i da možemo nadograđivati molitvene zazive novim riječima kad govorimo o Predaji koja je važna neopisivo u vjerskom životu. To je istina vjere naroda kao što je istina i nauk Katoličke Crkve i kao što je istina Sveto Pismo, sakramenti i kao što je istina da Bog živi s čovjekom i sa svojim narodom te očekuje s radošću sazrijevanje naroda za vječni život.

U današnje vrijeme više neke riječi iz predaje nemaju isto značenje, a mnoge su se izgubile. Bitno je upotrijebiti riječ koja je živa u ovom sadašnjem vremenu na ovim našim prostorima.

Ako danas, primjerice, upotrijebimo dragocjeni arhaični riječnik ili molimo na stranom jeziku, djeca nas neće ispravno razumijeti, pogani će možda shvatiti neki zaziv kao vjerski, a da on uopće nema više puno veze sa starim vremenima o kojima pogani pojma nemaju i ne moraju o tome sve učiti. Isus dolazi neposredno čovjeku, Isusa se ne može naučiti iz udžbenika nego vjera se mora živjeti pokraj Boga i u Bogu. Isto tako, svjedoci smo kako se svjetovan život vrlo brzo mijenja.

Najbolji primjer ovakvih okolnosti je umjetna oplodnja. Riječ “plod” se prevodi kao neko voće ( latinski: “fructus”), ali može se upotrijebiti i u ginekologiji kao riječ za čovjeka u majčinoj utrobi. Nezgodno je nekome siromahu razlikovati voće od djeteta u nekom molitvenom zazivu. Pogotovo je nezgodno čovjeka nazvati zigotom, jednostaničnim bićem, fetusom i slično. Najgore je što se poganima može dogoditi jest da misle da je Gospodar nad vojskama samo neko voće koje je donijela Majka Marija u svijet.

Dobro je izvlačiti iskusnim vjernicima tekstove iz Svetoga Pisma koje je dinamičan vjerski, duševni i duhovni život čovjeka jer čovjeku te riječi imaju posebno značenje.

Kada je Marija začela Boga po Duhu Svetome i to kao čista i bezgrešna iskusna vjernica s bogatim molitvenim životom, ona nije mogla znati kako će Sin Boga uz nju rasti i razvijati se jer je bio Mesija, Poslanik kojega je tisućama godina Božji narod iščekivao kao najvećega Kralja. Marija nije imala ni od kuda naučiti kako će odgajati Boga, a isto tako ni Josip, Marijin presveti zaručnik. Oni su mogli jedino biti ono što jesu, vjerni i odani svome Bogu te mu biti na dohvat u svakom slučaju.

Normalno je da je Marija pohitila svojoj rodici Elizabeti jer joj je u Duhu Svetom anđeo spomenuo da Elizabeta također nosi dijete za Boga posvećeno. Tada, kada se nije drugo ništa nikako moglo predvidjeti, susret Marije i Elizabete je bio neopisivo važan vjerski događaj za vječan Božji narod. Ukratko, Elizabeta je pozdravila Mariju kao Majku Boga i ponizila se odmah pred njom jer je bila prezahvalna kako joj samo Bezgrešno Začeće dolazi u posjete. Tada je izgovorila riječi  zahvale i čašćenja Majci Božjoj te je odmah i blagoslivljala Mesiju koji bijaše stigao zajedno s Marijom, a njezino ga je čedo u utrobi pozdravilo, odnosno zaigralo je u utrobi Elizabetinoj od veselja. No, Elizabeta nije blagoslovila Mesiju kao čedo u utrobi Majke Marije nego kao plod jer je to bio Bog, a ne običan čovjek, a nije se znalo što će iz toga proizići, samo se je prenosila predaja da će biti to veliki Kralj, od Boga Bog, odnosno Sin Božji. Nitko nije znao kako se nosi u utrobi Sin Božji, kako Ga treba nazvati i kako će se razvijati događaji. Elizabeta zapravo pozdravlja Mariju čija je vjera (predodređena bezgrešnim začećem) dobila veliki i neopisivo lijepi plod, odnosno rezultat Marijinog zajedništva s Bogom i zajedničkog života čitavoga naroda u Bogu. Majka Boga je velika slava Božija.

To su vrlo različita značenja riječi “plod” o kojima neki siromah kojemu propovijedate Evanđelje u malome ne mora ništa znati. Naučiti pogane molitvu u kojoj se moli Mariju kao božanstvo i u kojem se Gospodin pojavljuje kao izdanak iz naroda koji je u Mariji postao Božji Sin znači proslijediti u Svetu Predaju krivovjerje i zabludu stvoriti, naročito u djetetu. Izvaditi neki zaziv iz Svetoga Pisma, a ne spomenuti ono najvažnije pa to moliti neprekidno stotinama godina ne zvuči vjerski istinito za nekoga običnog i prosječnog čovjeka, pogotovo ako je iz nekog kraja do kojega nije došlo moderno vrijeme jer danas svi čitaju Bibliju na razne načine. No, također u našem podneblju ili negdje možda u Afričkom izdvojenom plemenu gotovo svi su nepismeni i ne znaju za sakramente, a imaju puno vijesti o umjetnoj oplodnji.

Vjerski je preporučljivo izreći cjelovitu molitvu koja spominje Elizabetine najvažnije riječi, a onda i Marijin najvažniji odgovor.

ZDRAVO, MARIJO, MILOSTI PUNA, GOSPODIN S TOBOM,

SILA ĆE TE DUHA SVETOGA OSJENITI I TI ĆEŠ ZAČETI SPASITELJA SVIJETA

BLAGOSLOVLJENA TI ŠTO POVJEROVA ŠTO TI JE REČENO OD GOSPODINA I BLAGOSLOVLJEN BOŽJI SIN U TEBI KOJEGA SI, DJEVICE PO DUHU SVETOM ZAČELA…KOJI JE ZA NAS RASPET BIO…

VELIČA DUŠA MOJA GOSPODINA I KLIKĆE DUH MOJ U BOGU, MOME SPASITELJU KOJI JE OD MRTVIH USKRSNUO…KOJI JE NA NEBO UZAŠAO…KOJI JE DUHA SVETOGA POSLAO…

Gospodin je dinamičan, On živi s nama i sluša naše molitve i zazive te odlučuje u svojoj očinskoj i majčinskoj ljubavi kada će nas prepoznati i uslišiti.

Ako pet stotina godina ponavljamo Isusu da je plod, nećemo daleko stići.

Ako svaki dan molimo uporno nekoliko godina i ponavljamo iste riječi, mi ne mislimo ono što govorimo nego pokušavamo kontemplirati otajstva Isusova života. No, ako kontempliramo otajstva Boga, ne možemo izgovarati molitvu koja polako, ali sigurno gubi prvotni smisao. Ako zaista kontempliramo dok molimo, sigurno ćemo uskoro oblikovati naše zazive kako bi postali zaista životni iskreni zazivi.

3010 1025