četvrtak, 17. listopada 2013.

Opet se vrati



Opet se vrati
Nemam više kome pjevati ako ti si svoje ispunio.
Zar ću samo uspomenu gajiti?
Ti si moje snage životne toliko napunio
da se moram samo uobičajiti

i opet živi naše prijateljstvo.
Nemam glasa s tvoje strane,
nemam stablo obiteljsko
ako ti ne pamtiš one dane.

Nema veze, i ovako ti me učiš
jer si me unizio, oholicu strašnu.
Kad mi pozdrave izručiš,
čujem onu želju strasnu

kojom plamtjela je lava
što je između nas proticala.
Znam da hladna ti je ponjava,
od kada sam grešno sricala

drugima o tebi da te prikrijem.
Nitko me ne smije pitati
koje ime za tebe još krijem.
Možda ću ga jednom ispisati.

Ljubavlju ti svojom vječnom
učini od mene jedini stvorenje koje vrijedi,
u koritu riječnom
koje tvoje suzne vode slijedi.

Sada vidiš da sam odrasla,
a bez tebe pakao me iščekuje.
Ono strašilo, to sam ja,  
ona koja tebi sve posvećuje.
1710 2056

Nema komentara:

Objavi komentar