Laž nikada ne ide na križ

Laž nikada ne ide na Križ

Samo patnja je istinska duhovna obnova. Ako se želiš utješiti, pronađi neki način kojim ćeš se trapiti.

Zaššto Te, Isuse, mnogi traže izvan Tvoje Crkve?

Zašto je tako teško naviještati Tvoju smrt i križ koji nas oslobodi, zašto je “lakše” obavljati nekakvu duhovnost, koja je samo blijedi trag izvorne duhovnosti i puna je svjetovnih idealizama i zabluda o postanku svijeta i svrsi čovjekovoj?

To je ipak samo blago zavaravanje i bijeg od muke, teškog rada i patnje, pokušaj liječenja otvorene rane puhanjem u ono mjesto koje čovjeka peče, traženje melema za ranu umjeto da je prihvaćanje muke i predavanje bolima i prepuštanje patnji.

Mukotrpno i u znoju svome čovjek mora raditi i ne tražiti za to plaće.

Od malena mora čovjek suzdržavati se u poniznosti, naviknuti se poslušnosti i trpljenju.

Tražiti mora čovjek probleme; gledati mora čovjek gdje je nešto blatno i iskati pravi put prema izvoru nevolja u svijetu; nema drugog puta.

Nije rođen čovjek da bi postao sretan nego da bi sazrijevao, a to se olakim duhovnim pokretima nikako ne može. Ne može čovjek sreću tražiti jer ne zna što ište.

Dok postoji samo jedan čovjek u nevolji, samo jedno gladno dijete na svijetu, ljudi nemaju pravo tražiti svoju sreću.

I što se događa nakon seansi u kojima tražimo duhovnost bez žrtve?

Događa se nesposobnost, postajemo još osjetljiviji na svaku tešku riječ, na svaku ogrebotinu i ne možemo pojmiti Križa.

Ne sazrijevamo nikako i do kasno u starosti još nismo sposobni zaista se susresti s Tobom, koji si Izvor i supstancija, bit same duhovnosti, a mogli smo to spoznati već u ranoj mladosti te tako postati istinski duhovni i zreli ljudi koji u prvom redu razlikuju Tvoga Duha od duha zavaravanja i, recimo to izravno, duha laži.

Silazimo dragovoljno u ponor jer mislimo da je lakše silaziti nego uspinjati se, čak niti to ne znamo.

Tada se dogodi terorizam. Tada se dogodi povreda, bolest i rat. Nitko se onda ne snalazi kao zrela osoba, ne predaje se poteškoći koja je naišla nego teško stradava i, kad sve nevolje prođu, više se ne možemo oporaviti od nje te ići dalje u život nego postajemo bolesni i depresivni, očajni i frustrirani. To nije stoga što smo pohađali neku duhovnu obnovu. To je stoga što smo u toj duhovnoj obnovi zaboravili prostu činjenicu da od duha nastaje tjelesna posljedica koja može biti lijenost, a ako je u Tebi duhovna obnova, postaje lakoća i jakost u tijelu i zdrav razum i razmišljanje zrelo.

Kada smo duhovni u Tebi, tada znamo predati svoje tijelo muci i znamo pustiti da isteče krv iz naših rana; tada se događa istinsko oslobođenje koje je prožeto samo Tvojom žrtvom i Tvojim križem, a Tvoje teškoće su breme lako kojime se “opterećujemo” te postajemo zaista duhovni, djeca Božja i sreća je samo jedna od mnogih predivnih popratnih pojava u istinskoj duhovnosti čovjeka.

Zato jedina prava duhovna obnova može biti samo blagovanje Tebe, ne može se nikako drugačije. Blagovanje Tvoje Krvi i Tijela poništava ratove, kugu, glad i smrt. 1710 735