Dinamika vjerskoga života

Dinamika vjerskoga života

Ono što je napisano u Svetom Pismu ukazuje nam zorno kako je Božja riječ istinita. Pismo nam pokazuje kako se Gospodin saživio sa svojim stvorenjem i kako zna često priprijetiti, ali ne izvrši svoje prijetnje nego milostivo prihvati pokajanje i molitvu vjernika.

Zato pismo Božije ne možemo čitati kao neku pripovijest koju ponavljamo nego moramo čitati kao da razgovaramo s Isusom , Pismo je jako dinamično, ono je prikaz vjerskoga života i u njemu se vjernik može naći, prepoznavajući svoje najdublje duševne potrebe i duhovni život.

Ne možemo se pozivati na jedan dio Pisma, a da ne sagledamo u kojem vjerskom kontekstu je nešto ispisano jer to nije ispisano kao zakon nego kao vjenikov dinamični život. Gospodin je prijetio Izraelu da će pozvati druge narode i biti drugom narodu Bog jer je bio žalostan i srdit što ga Njegov narod zaboravlja. Narod je sebi priskrbio sužanjstvo jer je zaboravio upute Gospodinove kako može živjeti u blagostanju. No, Gospodin izbavlja svoj narod iz sužanjstva jer ne može svoj narod kojega ljubi ostaviti u nezrelosti i neznanju o blaženom životu. Gospodin se ponaša nježnije prema svom narodu nego majka prema svom djetetu. Bog je puno kompromisa načinio sa svojim narodom, ali ti kompromisi nisu vječni nego privremeni kako bi narod postepeno i blago spoznao kako je Bog ipak pametnije savjetovao, ali znao je da čovjek, odnosno narod mora sam steći iskustvo udaljavanja od Boga da bi spoznao istinitost i vjernost Njegovu, to jest da bi sazrijevao u vjeri i napredovao prema obećanom blaženom životu.

To sve nam ukazuje da Bog čeka čovjeka strpljivo i odmah reagira na svaki čovjekov znak, upućen Gospodinu ili na znak da se ispunilo vrijeme i da je čovjeku sazreo trenutak za daljnje lekcije o životu. Prema tome, Bog ne zna što će čovjek sutra učiniti, da li će se pokajati, da li će spoznati grešku i da li će odgovoriti Bogu i obratiti Mu se. No, samo Bog zna da će čovjek stradati ako se sutra ne pokaje i da će si još više otežati put u vječni život; Bog već planira i nada se da će čovjek iznenada spoznati svoju neposlušnosti i raduje se tome te dočekuje neki dobar čovjekov potez s velikim oduševljem pa obdaruje čovjeka izobiljem spoznaja o blagoslovljenom i blaženom životu.

Tada se događa Kristovo uskrsnuće i obraćenje u čovjeku.

Tada čovjek postaje vjeran svome Bogu i spoznaje da je sve istina što govori i što je o Njemu ispisano, ali spoznaje i to da ništa nije konačno do posljednjeg časa do kojeg čovjek svjesno živi u zajedništvu s Gospodinom. To je za čovjeka preobilna sloboda, sreća i dostojanstvo u ljubavi Božijoj i čovjek tada radi sve što poželi,  ali uglavnom želi samo slijediti Krista. U toj prevelikoj i preobilnoj slobodi čovjek pada u iskušenja i grijeh. Na slobodu se treba priviknuti ili barem se mora naučiti, sazrijevanje za vječni život ne može biti bezbolno nego čovjek mora riješavati puno problema i preskakati mnoge prepreke kao što su prastare čovjekove nekadašnje predrasude, navike i praznovjerje.

Prema tome, vjerski život je neopisivo uzbudljiv i dinamičan, a takvo je i Sveto Pismo. Takvi su i sakramenti Katoličke Crkve.

3010           904