Nevino srce
Uvijek sam u nekoj borbi sa svojim starim bićem,
uvijek me napada totalitaristička svijest.
Samo kada novo jutro nazirem kako sviće,
još snena i nesvjesna, čujem od tebe vijest.
To naša ljubav putuje, živa još od romantične noći
u kojoj mi sliku cvijeća predivnog šalješ.
Iako kroz snove mi bludna smrt kušala je proći,
ja tebi samo samo pjevam, pjevam dalje.
Prelijepe zvuke neke strastvene gitare
slušam kako pojačavaju se u kanalima noći.
To nastaje, znam, od one čežnje prastare
simfonija od naše zajedničke moći
zbog koje te tako dobro poznajem.
To ne mogu nikako biti samo ja
jer ja nikada nikome cvijeće ne dajem,
niti znam ikada što je gitara.
Prije nego što san mi pada na oči,
čujem ti note i uglazbljivanje.
I neka trudna ruka u srce mi kroči
jer to je strasno tvoje dozivanje.
Za to vrijeme se križ bijeli pomalja
u jednome trenu mojega odaziva
u obliku želje da čujem koliko valja
to srce naše. Evo jasnoga Križa
upliva.
Gledaš me nevino pogledom anđela,
prodorno i po malo blago.
Znam, odlaziš na svoja molitvena djela
i okrećeš se netragom.
2110 2343
Nema komentara:
Objavi komentar