najljepša spasonosna molitva

PSALAM 51

1 Zborovođi. Psalam. Davidov. Kad je k Davidu došao prorok Natan poslije njegova grijeha (51:2) Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
2 (51:3) Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti!
3 (51:4) Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom.
4 (51:5) Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom: pravedan ćeš biti kad progovoriš, bez prijekora kada presudiš.
5 (51:6) Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja.
6 (51:7) Evo, ti ljubiš srce iskreno, u dubini duše učiš me mudrosti.
7 (51:8) Poškropi me izopom da se očistim, operi me, i bit ću bjelji od snijega!
8 (51:9) Objavi mi radost i veselje, nek' se obraduju kosti satrvene!
9 (51:10) Odvrati lice od grijeha mojih, izbriši svu moju krivicu!
10 (51:11) Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!
11 (51:12) Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
12 (51:13) Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim!
13 (51:14) Učit ću bezakonike tvojim stazama, i grešnici tebi će se obraćati.
14 (51:15) Oslobodi me od krvi prolivene, Bože, Bože spasitelju moj! Nek' mi jezik kliče pravednosti tvojoj!
15 (51:16) Otvori, Gospodine, usne moje, i usta će moja naviještati hvalu tvoju.
16 (51:17) Žrtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
17 (51:18) Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.
18 (51:19) U svojoj dobroti milostiv budi Sionu i opet sagradi jeruzalemske zidine!
19 (51:20) Tada će ti biti mile žrtve pravedne i tad će se prinosit' teoci na žrtveniku tvojemu.

Zatišje prije oluje

 Pokoriti se Gospodinu nije samo dobra volja vjernika nego nužda. Kao što su se i more i vjetar pokorili na jednu Isusovu riječ, tako se je i kralj David morao pkoriti kada je počinio strašan grijeh jer je u oholosti oslijepio i prezreo svoga Boga. Samo je pitanje dana kada će Gospodin odrediti vjernikovom srcu pokoravanje.

Nije svejedno kako se ljudi ponašaju u pokori. Za sve postoji određeno vrijeme, samo je vrijeme klanjanja Bogu vječno. David je pripravno prihvatio pred Gospodinom svoj grijeh, brzo se poklonio i primio tešku pokoru. Morao je izgubiti dijete koje je imao sa ženom svoga susjeda te je plakao nad djetetom u poniznosti i postu jer je znao da će ga izgubiti. Svojski se je predao pokori.

Ako se je netko znao pokoravati, to je sigurno znao Božji narod Izrael. Kao divlji vjetar i uzburkano more koje je Isus zaustavio u jednom trenu, tako je pravi Izraelac, čim bi spoznao svoj grijeh, kleknuo na zemlju, razderao svoje haljine i počeo pravi post.

Danas nam Isus daje određene dane za pokorničko slavlje, dane Korizme u kalendaru koji traju dovoljno dugo i koji su mnogim vjernicima najduhovniji dani u liturgijskoj godini. No, do tada ima još vremena da pokušamo spoznati svoje najveće grijehe, sebičnost veliku, oholost koja proizlazi iz uvjerenja da smo zaslušni za ono što nam daje Gospodin, požudu očiju i srca. Što prije prizna vjernik da je sagriješio, to je veća mogućnost da će mu duhovnost Korizme donijeti post od nevolja ovoga svijeta. Kada nastupi vrijeme Korizme, vjernik bi već morao spoznati svoje najveće grijehe jer tek kada dođe pred Gospodina i klekne, može uvidjeti da je vrijeme pokore stiglo i da nam je na pragu blagdan Čiste srijede kada počinjemo s postom i pokorom kako bismo naučili u intenzivnijem molitvenom životu da nije vjera samo pečenje krafni i odricanje od nekih sitnica te jedan obred Križnoga puta nego nam je to blagoslovljeno vrijeme u koje već ulazimo potpuno svjesni najgorega grijeha koji imamo, sebičnost.   

Pločica

Ako mi samo jedamput kažeš „ne“,

sigurno te neću ometati nikada više.

Sklopi oči kako bi vidio sve,

sve što u mojem srcu piše.

Mirna sam, potpuno mirna,

iako me ubojicom držiš.

I meni samo odgovara smirna

i nisi jedini koji se pržiš.

Kao što nekada niti ti meni

nisi mogao istrgnuti patnju,

i ja samo sam sluga smjerni,

predajem ti dušu zlatnju,

predajem ti preostatak zjene

i stakalca koja ne trebam

jer ne vidim od mrene.

Samo slutnju vrebam.

Predajem ti bijednu pjenu

i sva silna obećanja laka.

Svoju malu, jadnu sjenu.

Jednu novu pločicu od laka.

Nisam znala nikada

da ćemo se sastajati,

sada tek mi cvate nada.

Nikada se neću pokajati.

2014-01-31 23:29

Jedini gost

Zar zaista proći moraš mojim vrtovima,

tko je tebe zvao u ovaj kasni popodnevni, zimski sat?

Zar mi nisi jasno rekao o mojim snovima

da ti ne valjaju, i da nisu dobri jer sam neki čudan svat?

Obećala sam sama sebi da te neću zaboraviti,

ali to ti nije dozvola za ljubav i posvajanje

mojega srca koje mojoj voljom ću ti ostaviti

ako baš hoćeš, za ponovo odvajanje.

Došao si provjeriti kako lijepo cvate ruža?

Ljulja opet ima koji mi je puno draži.

Zato sada slobodan si, niti ruku ti ne pružam,

ovdje sada zidovi su visoki, sivi kolaži.

Nisam ljuta, nisam jer kako bi inače došao;

kako bi kroz moje zide uopće tko drugi prošao?

2014-01-31 18:01

Srce izvan svijeta

Svejedno mi je da li će mi pravda sjesti,

pravda naša, sva u bijelim frakovima.

Što je moguće sve zakonodavcu ispresti,

to se ne razumije niti u znakovima.

Svejedno mi je hoće li me zatvoriti

u sve slavne dvore gdje se krije vjera.

Bolesnici mene neće prigrliti,

šŠiroko je moje polje, svjetska pronevjera.

Samo mi je važno, Kriste, da ostaneš tu.

Tvoja volja meni neka bude zapovijed.

Hvala Ti što si me bacio u nevolju,

za samoću svoju ne trebam ni ispovijed.

2014-01-31 17:39

Davidova svjetiljka

Kada je jednom silan i veoma pobožan kralj David ujedinio Božji narod i pronio slavu Boga po svemu ondašnjem svijetu jer su svi saznali kako je moćan Davidov Bog, Bog naroda Izraela, došlo mu je vrijeme da odgovara za svoj grijeh pred svojim Gospodarem. Budući da je vjerovao čvrsto, u svojim je pohodima satro sve neprijatelje jer mu ih je Gospodar nad vojskama rastjerivao pred očima. Gorka istina da je kralj David pri svojim pohodima poubijao silno mnoštvo morala je uzrokovati Davidovo pokajanje, pokoru i veliko ispaštanje njegovih grijeha u oholosti zbog slave i moći koju je imao od Boga. Kako je David izmjerio svoje velike borbe, tako je i spoznao svoj grijeh. Iako Davidu Bog poručuje da nije dostojan graditi Hram u kojemu bi bilo prebivalište Božije na zemlji, David je ipak prezahvalan jer Gospodin pamti vjeru veliku kralja Davida te obećaje svojemu vjernome sinu da će mu potomstvo ipak graditi taj Hram i da će ta građevina trajati vječno.

Taj Hram je izgradio Solomon, sin Davidov, ali pravi i istinski hram izgradio je Gospodin svojemu narodu u Bogočovjeku, Isusu Kristu.

Zato Isus govori da svaki vjeran čovjek mora, može i smije pronositi slavu Božiju kako god zna i umije jer ako je neki kršćanin zaista vjernik, on ne može o Bogu svome jedinome i slavnome, prešućivati istinu ili sakrivati svoju vjeru zbog koje dobiva silnu snagu.

Evanđelje po Mrku, glava 4, redak 21

21 I govoraše im: "Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak?

Uzaludno se je kršćanima opravdavati kako nemaju prilike ili uvjeta govoriti i naviještati Krista, Boga svoga jer tada Isus nema ljudska usta kroz koja bi djelovao prema poganima i nevjernicima.

Božija svjetiljka ostaje prekrivena, a škrta duša vidi se iz velike daljine jer kršćani svojom šutnjom ukazuju na sebe same više nego na Isusa pa se događa da izgledaju jadno i bojažljivo, grešno i licemjerno kao da sami sebe kažnjavaju zato što su kršćani.

Ako ne dopustiš da iz tebe progovori Isus, postaješ svjestan da si nedostojan i padaš u još veću sebičnost i depresiju.

Bolje je tražiti Božiju slavu nego živjeti pokunjeno i neplodno.

Vrabac u Zagrebu

Krajnje je vrijeme da napišem neke besmrtne stihove.

Pjesmu o mojim vrapcima i njihovom strahu od golubova.

Pod olovno sivim nebom

Oni lepršaju tako brzo i optimistično.

Oni su pomalo divlji

I ne znam kako uopće preživljavaju.

Posjekli su im sva staništa,

Doveli su im sve predatore

I ne vidim da se hrane u letu.

Ne lete visoko nikada,

A u jednom zamahu

Uspijevaju dostići orlove.

Nigdje ih danima ne primijećujem,

A onda ih čujem usred najveće buke.

Ne mogu ih podnijeti ponekada,

A u tamnim kasnim noćima,

Kada me još ne savlada umor, ni san,

Čekam.

Onoga trena kada se sjetim svojih vrabaca,

Kada začujem prvi cvrkut,

Znam da je negdje izišlo sunce.

2014-01-30 0:50

Izbjegli anđeli

Pronalazim kraj tebe razlog svojega postojanja,

u osmijehu tvojem, na tvojim otvorenim dlanovima.

Odjednom nekako prelazim sva moguća odstojanja

među nama, u mojim neprovedenim planovima;

uvijek me nekom vrlo poznatom riječju iznenađuješ

i takvim lakim dodirom me zaustavljaš u pokretu

i ja znam i vidim da se tada silno obraduješ

jer sam te dobro čula, spoznala onu poruku svetu

o ljubavi koja zauvijek traje i mene usred pameti dira,

a ja sam tako nezasluženo do tebe oprezno pristigla.

I tako svaka naša mala riječ izlazi iz svih svojih okvira,

tako svaka je misao svoju tajanstvenu svrhu postigla.

Gdje smo se susreli, gdje su nam oni naši anđeli sada?

Oni su veseli, oni izlaze iz svih naših društvenih ograda.

2014-01-30 0:13

Domovnica

Otac vjere kršćanske, Abraham, čuo je pod stare dane neki glas i povjerovao da ga to zove Bog koji nije bio uz njega nikada prije. Po nalogu toga Boga krenuo je iz svoje zemlje u nepoznate krajeve, slušajući Boga pozorno.

Abraham je u devetnaestom stoljeću prije Krista imao sa Sarom Izaka.

Izak je potom s Rebekom imao Jakova, zvanog Izrael.

Jakov je imao s Leom sina Levija od kojega nastade pleme svećenika, levita.

Oni su pradjedovi i prabake Mojsijeve.

U četrnaestom stoljeću prije Krista, jedan čovjek od Levijeva koljena oženio se djevojkom Levijkom koja zače i rodi Mojsija.

Mojsije uza se nije imao nikoga do li brata po vjeri, Arona, svećenika.

Bog mu se je objavio imenom „Ja jesam“ i poslao ga da izvede narod Abrahama, Izaka i Jakova iz ropstva koje označava neznanje i poganstvo.

Bog svim tim ljudima govori da će ih dovesti u blagostanje i rajski život, u novu zemlju u kojoj vlada opraštanje, mir i izobilje.

Mojsije je izveo Božji narod iz ropstva i četrdeset godina ga je vodio bez ičega kroz pustinju prema novoj, Obećanoj zemlji.

Samo jednom je Mojsije u svom životu pokazao malo nestrpljenja u svojoj vjeri. Zbog toga on sam nikada nije kročio u Obećanu zemlju, ali je doveo silan narod i potomstvo Božije do rijeke Jordan; to je ona rijeka u kojoj se krstio Krist, Gospodin, tisuću i četiristo godina poslije Mojsija.

Danas, četiri tisuće godina poslije Abrahama, imamo izvještaje o našem podrijetlu koji nas uče vjeri kršćanskoj; samo moramo otvoriti svoje dlanove i poslušati glas Krista, Gospodina:

Evanđelje po Ivanu, glava 8, redak 28:

„Kad podignete Sina Čovječjega, tada ćete saznati da Ja jesam...“

Evanđelje po Mateju, glava 22, redak 32

„Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, a Bog nije Bog mrtvih, nego živih!“  

Dobri razlozi

Druga knjiga o Samuelu, glava 7, redak 15

15 Ali svoje naklonosti neću odvratiti od njega, kao što sam je odvratio od Šaula koga sam uklonio ispred tebe.

Gospodine, Ti veliš da možeš odvratiti svoju naklonost od svojih sinova koje si predodredio i pomazao, ma što činili. Tvoja je riječ zadnja čak i među Tvojima najmilijima. Davida si pomilovao i obećao mu potomstvo veliko jer je David omilio Tvoje srce pa si mu oprostio što se uzoholio jer pokajao se David, kralj naroda, zbog svojih grijeha dok onaj Šaul ostade u nemilosti Tvojoj, nikada se nije obazreo na Tvoja upozorenja i ljubomora bila je Šaulova preuporna. Šaul ne bijaše ustrajan u svojoj vjeri i poniznosti kao David.

Evanđelje po Marku, glava 4, redak 11-12

11 I govoraše im: "Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama:
12 da gledaju, gledaju - i ne vide, slušaju, slušaju - i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti."

Kriste, Ti veliš da se mnogi ne obrate, a oni koji se Tebi obrate, po vjeri svojoj pred Tobom su opravdani. Njih nagrađuješ obilato i razgoniš neprijatelje njihove. Što se događa s onima koji se nikada za života ne obrate, da li završavaju u pogibli? Ne, ta Ti si rekao da si poradi grešnih došao, a ne radi pravednika koji uzvjeruju.

„...da se ne obrate pa da im se otpusti“, tako govoriš, da se ne obrate pa da im Ti pokažeš sve što nije od Tebe i da se tada u svojemu pokajanju prisvijeste i dođu do pameti ipak nekako te počnu vjerovati Tebi i zamole Te za oproštenje pa da im se otpuste mnogi grijesi.

Svi imaju nade u Tebi, samo je pitanje kada će netko sazrijeti za svoj rast u Tebi, Isuse.

Hvala Ti, Svemogući Bože, što si svrnuo svoj pogled konačno i na mene jer sam vjerovala da meni nije dozvoljeno stati pred Tvoju slavu i da postoji sigurno neki jako dobar razlog zašto ne smijem pristupiti k Tebi. Da, postoji dobar razlog zašto sam sada tu, u ovome svijetu i zašto me nisi još uklonio.

Daj, Gospodine, da vidim što mi je činiti sa sobom kao što si mi dao da Ti bliže pristupim jer sigurno imaš dobar razlog za mene.

izbaci uljeza

Ide dvadeset I peta godina

Kako je pao hladni rat

Napredovao je lopina

Polako nam zadaje šah I mat

Nema te sile na svijetu

Koja se ne bi pobunila

Nema ni pčele na cvijetu

Koja bi se uzjogunila

Više nećemo biti sami

S nama je veliki vođa

Koji bliješti u tami

I nije baš kolovođa

Nego tiho nam svijetli

Kao utjeha ognjišta

I pomalo nam prijeti

Ali nema poprišta

Zašao je u naša srca

Podmetnuo se je pod ruku

Ponekad samo kvrca

Instaliramo sebi muku

Promatramo zvijezdani zaslon

Koinsi nas hrane kao droga

Stvaramo udobniji naslon

Boli nas rame I noga

Prsti su se ispraksali

Papir  je dragi kamen

Klinci su ishaksali

Banke bacaju plamen

Pokusi su poremetili

Psihu I viruse

Oblaci se odmetnuli

Nokti se bruse

Napravili smo zidove

Između naših očiju

Gledamo u bridove

Na stranicu svačiju

Terra est stella

Svemir je sve dalji

Rupa se obrela

Naftni rastu kralji

Neki veliki

Traže male

Neki verigi

Grubo se pale

Brzina života

Svugje je ista

Gubi se kvota

Materijalista

Sve bi bilo super

Da nema panike

Čuvamo zube

Radi obmanike

Sanjamo si vremeplove

Dosta nam je svega

Starci djecu love

Jer se gubi stega

Postoji li savjest

Treba je ubiti

Može se I svijest

Lako izgubiti

Tebe ljubim draga

Ali ne znam što je

Idi preko praga

Čuvaj blago moje     

Lamente konverte

 Ne znaš kako je ledeno živjeti ateistički,

čekati stare dane kako bi zadobio pamet.

Hraniti se dugo iščekivanjem i idealistički,

misliti da nisi zaslužio u vjernički zamet.

Ne znaš kako je gledati kršćane

koji se zatvaraju jer ne žele dodire;

polagati bez krštenja nebu svoje dane

dok sunce pusto kroz oči prodire.

Ne znaš kakav je blagoslov živjeti sakramente

jer nikada nisi bio u stanju poganstva

gdje ljudi od kršćana čine eksperimente

i među njih šalju vražja izaslanstva.

Nije ni čudo da govore o vjerskom drogiranju.

nije ni čudo da ne znaš ništa o paklu

jer ne vidiš dobro u svojem opiranju

od čovjeka; kao da živiš u staklu.

Ne znaš kako je blagoslovljeno usred mnoštva

razgovarati o svijetu s Isusom, Kraljem.

Ne znaš ti što je izlazak iz ropstva.

Ne znaš po svojemu grijehu udarati maljem.

Ne znaš piti i jesti otrova,

ne znaš sa zvijerima se dogovarati.

Ne znaš vikati s vrha krova,

ne znaš ni haljine svoje rasparati.

Ne znaš slavno porijeklo Božje mudrosti

i kako ti izmiče zdravo razumijevanje.

Ne znaš se izvući iz bezumnosti.

Ne čuješ mi srca usamljeno pjevanje.

Ne znaš i kao da nikada nećeš uvidjeti

kako te ljubi Gospodin dok ne padneš.

Prije ili kasnije ćeš poželjeti visjeti.

Koliko te stoji da život dadneš?

Vjeruješ li u slavno Božje predanje?

Vjeruješ li zaista da ne moraš mrijeti,

patiti napušteno, dobiti krvavo spoznanje

o tome kako se Gospodar strašno sveti

kada Ga kruniš podrugljivom krunom?

Tvoje povlačenje ti je najveća kazna.

Ne osjećaš podrhtavanje nježnom strunom

i još se strašiš da se o tome ne sazna.

U svijetu ja bijah pustinje Abrahamove,

iz izobilja praznine postadoh mazohist,

samo zato da blagujem pričesti ove,

samo da kapne rosa na moj list.

I što se događa, podari me Bog svojim Duhom.

Ne razumijem kako si tako uspavan i lijen.

Ne vjerujem da žudiš preko pogače za kruhom.

Ne želim znati zašto sam postao usamljen.

2014-01-28 04:35

Psalam 18

---

1 Učitelju zbora. Od Jahvina sluge Davida koji Jahvi ispjeva ovu pjesmu u onaj dan kad ga Jahve oslobodi iz ruku neprijatelja (18:2) Ljubim te, Jahve, kreposti moja!
2 (18:3) Jahve, hridino moja, utvrdo moja spase moj; Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!
3 (18:4) Zazvat ću Jahvu, hvale predostojna, i od dušmana bit ću izbavljen.
4 (18:5) Valovi smrti okružiše mene, prestraviše me bujice pogubne.
5 (18:6) Užad Podzemlja sputiše me, smrtonosne zamke padoše na me:
6 (18:7) u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Hrama zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije.
7 (18:8) I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaše se temelji gora, pokrenuše se, jer On gnjevom planu.
8 (18:9) Iz nosnica mu dim se diže, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje živo od njega plamsa.
9 (18:10) On nagnu nebesa i siđe, pod nogama oblaci mu mračni.
10 (18:11) Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi.
11 (18:12) Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima tmastim,
12 (18:13) od blijeska pred licem njegovim užga se ugljevlje plameno.
13 (18:14) Jahve s neba zagrmje, Svevišnjega glas se ori.
14 (18:15) Odape strijele i dušmane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori.
15 (18:16) Morska se dna pokazaše, i temelji svijeta postaše goli od strašne prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova.
16 (18:17) On pruži s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi.
17 (18:18) Od protivnika moćnog mene oslobodi, od dušmana mojih jačih od mene.
18 (18:19) Navališe na me u dan zlosretni, ali me Jahve zaštiti,
19 (18:20) na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio.
20 (18:21) Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po čistoći ruku mojih on me nagradi,
21 (18:22) jer čuvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih.
22 (18:23) Odredbe njegove sve su mi pred očima, zapovijedi njegove nisam odbacio,
23 (18:24) do srži odan njemu sam bio, čuvam se grijeha svakoga.
24 (18:25) Jahve mi po pravdi mojoj vrati, čistoću ruku mojih vidje.
25 (18:26) S prijateljem ti si prijatelj, poštenu poštenjem uzvraćaš.
26 (18:27) S čovjekom čistim ti si čist, a lukavca izigravaš,
27 (18:28) jer narodu poniženu spasenje donosiš, a ponižavaš oči ohole.
28 (18:29) Jahve, ti moju svjetiljku užižeš, Bože, tminu moju obasjavaš:
29 (18:30) s tobom udaram na čete dušmanske, s Bogom svojim preskačem zidine.
30 (18:31) Savršeni su puti Gospodnji, i riječ je Božja ognjem kušana. On, samo on, štit je svima koji se k njemu utječu.
31 (18:32) Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga našega?
32 (18:33) Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran,
33 (18:34) noge mi dade brze k'o u košute i postavi me na visine čvrste,
34 (18:35) ruke mi za borbu uvježba i mišice da luk mjedeni napinju.
35 (18:36) Daješ mi štit svoj koji spasava, tvoja me desnica drži, tvoja me brižljivost uzvisi.
36 (18:37) Pouzdanje daješ mom koraku, i noge mi više ne posrću.
37 (18:38) Pognah svoje dušmane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne uništih.
38 (18:39) Obaram ih, ne mogu se dići, padaju, pod nogama mi leže.
39 (18:40) Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloži.
40 (18:41) Ti dušmane moje u bijeg natjera, i rasprših one koji su me mrzili.
41 (18:42) Vapiju u pomoć - nikog da pomogne; vapiju Jahvi - ne odaziva se.
42 (18:43) Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih k'o blato na putu.
43 (18:44) Ti me izbavi od bune u mom narodu, postavi me glavarom pogana, puk koji ne poznavah služi mi.
44 (18:45) Svaki moj šapat pokorno on sluša, sinovi tuđinci meni laskaju;
45 (18:46) sinovi tuđinski gube srčanost, izlaze dršćuć' iz svojih utvrda.
46 (18:47) Živio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
47 (18:48) Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava.
48 (18:49) Od dušmana me mojih izbavljaš i nad protivnike me moje izdižeš, ti mene od čovjeka silnika spasavaš.
49 (18:50) Zato te slavim, Jahve, među pucima i psalam pjevam tvome Imenu:
50 (18:51) umnožio si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost si iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke.

Psalam zahvalnosti Davidove

Druga knjiga o Samuelu, glava 22
1 David upravi Jahvi riječi ove pjesme u dan kad ga je Jahve izbavio iz ruku svih njegovih neprijatelja i iz ruke Šaulove.
2 Pjevao je: "Jahve, hridino moja, utvrdo moja, spase moj;
3 Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj, spasenje moje, tvrđavo moja! Ti me izbavljaš od nasilja.
4 Zazvat ću Jahvu hvale predostojna i od dušmana bit ću izbavljen.
5 Valovi smrti okružiše mene, prestraviše me bujice pogubne,
6 Užad Podzemlja sputiše me, smrtonosne zamke padoše na me:
7 u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Doma zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije.
8 I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaše se temelji nebesa, pokrenuše se, jer On gnjevom planu.
9 Iz nosnica mu dim se diže, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje živo od njega plamsa.
10 On nagnu nebesa i siđe, pod nogama oblaci mu mračni.
11 Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi.
12 Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima tmastim,
13 od bljeska pred licem njegovim užga se ugljevlje plameno.
14 Jahve s neba zagrmje, Svevišnjega glas se ori.
15 Odape strijele i dušmane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori.
16 Morska dna se pokazaše, i temelji svijeta postaše goli od strašne prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova.
17 On pruži s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi.
18 Od protivnika moćnog mene oslobodi, od dušmana mojih jačih od mene.
19 Navališe na me u dan zlosretni, ali me Jahve zaštiti,
20 na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio.
21 Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po čistoći ruku mojih on me nagradi,
22 jer čuvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih.
23 Odredbe njegove sve su mi pred očima, zapovijedi njegove nisam odbacio,
24 do srži odan njemu sam bio, čuvam se grijeha svakoga.
25 Jahve mi po pravdi mojoj vrati, čistoću ruku mojih vidje.
26 S prijateljem ti si prijatelj, poštenu poštenjem uzvraćaš.
27 S čovjekom čistim ti si čist, a lukavca izigravaš,
28 jer narodu poniženu spasenje donosiš a ponižavaš oči ohole.
29 Jahve, ti moju svjetiljku užižeš, Bože, tminu moju obasjavaš:
30 s tobom udaram na čete dušmanske, s Bogom svojim preskačem zidine.
31 Savršeni su puti Gospodnji, i riječ je Jahvina ognjem kušana. on je štit svima, samo on, koji se k njemu utječu.
32 Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga našega?
33 Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran.
34 Noge mi dade brze ko u košute i postavi me na visine sigurne,
35 ruke mi za borbu uvježba i mišice da luk mjedeni napinju.
36 Daješ mi štit svoj koji spasava, tvoja me brižljivost uzvisi.
37 Pouzdanje daješ mom koraku, i noge mi više ne posrću.
38 Pognah svoje dušmane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne uništih.
39 Obaram ih, ne mogu se dići, padaju, pod nogama mi leže.
40 Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloži.
41 Ti dušmane moje u bijeg natjera, i rasprših one koji su me mrzili.
42 Vapiju u pomoć, nikog da pomogne, vapiju Jahvi - ne odaziva se.
43 Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih ko blato na putu.
44 Ti me §izbavÄi od bune u mom narodu, postavi me glavarom pogana, puk koji ne poznavah služi mi.
45 Svaki moj šapat pokorno on sluša. Sinovi tuđinci meni laskaju,
46 sinovi tuđinski gube srčanost izlaze dršćuć iz svojih utvrda.
47 Živio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
48 Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava.
49 Od dušmana me mojih izbavljaš i nad protivnike me moje izdižeš, ti mene od čovjeka silnika spasavaš.
50 Zato te slavim, Jahve, među pucima i psalam pjevam tvome Imenu:
51 umnožio si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost si iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke."

Siromašni David u kraljevstvu nebeskom

Druga knjiga o Samuelu, glava 6, redak 14

14 David je igrao iz sve snage pred Jahvom, a bio je ogrnut samo lanenim oplećkom.

Danas dolazimo pred Gospodina uštogljeni i pristojno odjeveni, držimo se ozbiljno i stojimo gotovo ukočeno. Neki se pred Bogom izuvaju, kleče i klanjaju dok neki pjevaju na sav glas i razgovaraju o tekućim temama.

Različito ljudi slave Gospodina. Pred Bogom smijemo i zaigrati, dozvoljeno je klečanje i pridizanje ruku na molitvu, a sve je to govor tijela ljudskoga koji dočarava stanje dubina duše čovjekove.

Igrati iz sve snage, a potom se gostiti znači podijeliti s Bogom svojim sebe, dati mu sebe i veliku zahvalnost, sreću i radost zbog uspješno ostvarene suradnje.

David je bio ogrnut samo lanenim oplećkom, a to bi značilo da je bio potpuno predan i opušten te nije bio pod bojničkom i ratnom opremom. Igrao je, plesao vjerojatno i izgledao ljudima kao prosta luda. Ljudi su gledali u Davida, možda je poneko i zaigrao malo, cupkajući u mjestu, možda je poneko i domahnuo radosno. David vjerojatno nije gledao u ljude oko sebe iako se s njima pogostio u pričesti. Možda mu je nedostajalo to što nitko ne igra s njim pred Gospodinom. David je bio pastir pa je postao ratnik i kralj, ali uvijek je za života slavio Gospodina, gdje god bio i što god radio. Moglo se dogoditi da nespretno spadne s nogu, da pogurne neko dijete, možda čak i da povrijedi nekoga u svojemu zanosu igre. Što mu je bilo na pameti? Uvijek jedna ista radost od najranijega djetinjstva, radost i zahvalnost Bogu za život i izobilje. Pastir David nikada nije sanjao da postane kralj, on se je uvijek osjećao kraljevski. Kada je išao u boj i tada je možda izgledao kao zanesena luda te je gađao praćkom neprijatelja i kosio mačem napadače svoje. Tada je narod išao za njim. Mnogi su se divili Davidu, zakraljiše ga zbog njegovih pobjeda, ali rijetko ga je tko razumio, njega i njegova zanosna stanja.

Danas tumačimo neki drugačiji zanos u kojemu gubimo potpuno smisao za zaključivanje, a to stanje zovemo omamljenošću i transom. To nije isto što i zanosna radost života u Gospodinu. Nismo mi danas ništa pametniji nego prije nekoliko tisuća godina iako govorimo da smo kulturni i civilizirani, a to znači da smo možda otuđeni od sebe i drugih, da smo sebični i da se stidimo biti zaista priprosti i skromni.

Samo ponizna i priprosta duša može igrati pred Gospodinom. A takvih siromaha duhom je kraljevstvo nebesko. Pred Gospodinom igra David, ponižen u očima nekih ljudi iz naroda. Nije bitno što vjerujući narod misli jer u skrovitosti svoje sobe, kada se pomolimo i obratimo Kristu, Bogu našemu, nema nam naroda pokraj nas, nema nam nikoga, ni majke, ni sina, ni najboljeg prijatelja. Tada ne gledamo na društvene norme. Tada znamo da se društvene norme skidaju kao odjeća te ostajemo onakvi kakvi jesmo pred Gospodinom, poniženi u očima ljudi, a ljubljeni od Gospodina. 02:472014-01-28

Okus pobjede

Okus pobjede

Gledam kako svjetlucaju u mraku

daleka, mala svjetla Katedrale

kroz prorez jedan, u jednome kraku

moje prašnjave duše pale.

Padam pred tvojim argumentima,

tvoja romantika najdivnijeg je stila.

Pokušavam je upamtiti u momentima

u kojima svima sam sve oprostila.

Nikada više nećemo tako razgovarati

u bliskosti ovoga prostora.

Tu nas ni mjesečari ne žele ogovarati,

anđeli proviruju iza zastora.

Osjećam ti glas u kratkim izjavama

na koje se moram zaista usredotočiti

kako ne bih podlegla popratnim pojavama

strašne oholosti koju moram pretočiti

u tvoje plemenite dlanove sastavljene

da  me od naše pobjede spasiš.

Svijeće su, veliš, zgodno postavljene

pa me zahvalnim pogledom krasiš.

Izišla sam, izišla iz teške objede

jer si me podržavao snažno.

To je to, to je sladak okus pobjede

kada sve prošlo postaje nevažno.

Provjeravam svjetlucanje u tvojoj zjeni,

to bliješti u nama sveti odraz.

Odlaziš opet; osmijeh ti sneni

lagano, tiho klizi niz obraz.

2014-01-27 19:23

kome treba vremena

KAO PREDSTAVNIK Katoličke Crkve u ovome društvu, osjećam se obaveznom odgovoriti po savjesti na jednu lakonsku primjedbu kako je Katoličkoj Crkvi potrebno ostaviti malo više vremena da bi se odazvala kao đačić-prvačić u esdepeovsku školu na sastanak.

Katolička Crkva upozorava na neke sofisticirane bitne razlike između tolerancije različitosti i tolerancije kulture smrti, ali izgleda da je ovome društvu još prerano tumačiti nešto više o tome. 2014-01-27 15:28

Strašna sila poniznosti

Izrael je pred Bogom svojim uvijek bio podvojen narod, podvojena osoba. Taj narod je bio od Boga izabran, ali ne zato privilegiran kao nešto i netko bolji od ostalih naroda. Izrael je slavio Gospodina, Boga svojega, ali bio je to grešan narod. Podvojenost toga naroda uslijedila je zbog grešnosti njegove pred Gospodinom, kao što je i grešan čovjek u sebi podijeljen, odnosno nije posvećen sav Bogu nego ima problem sebičnosti i nastoji sačuvati svoj život, a tek onda otići u hram i slaviti Boga.

Zbog svoje podvojenosti Izrael je bio previše slab narod pa su ga drugi narodi vješto uništavali, napadali i uznemiravali kao zli dusi.

Zbog okorjelosti srdaca naroda svojega, Gospodin popušta Izraelu i pokazuje mu svoju blagost i popustljivost. No, svaka Božja popustljivost ima granice preko kojih ne može ići i stoga ne treba od Gospodina očekivati da će onome koji Ga zamoli predati sve što mu treba i što poželi.

Gospodin vidje da je neprijatelj Izraelov silan i jak te pomože Izraelu da se obrani i pobijedi u borbama kako bi neprijatelj Izraelov uvidio da je Izraelov Bog, Gospodar nad vojskama jači i moćniji od svih lažnih bogova. Stoga Bog daje Izraelu željenoga poniznoga kralja Davida.

David je zaista bio ponizan, mlad i imao je silnu vjeru i ljubavi puno za svoga Boga i služio je vjerno svojemu narodu. U ratovima i okršajima je to izgledalo kao da skromnog Davida prati neka strašna oružana sila kojoj se ne može doskočiti te je pobjednički kralj David postao slavan kao jak i snažan čovjek i kao onaj kojemu nitko oružjem ne može biti ravan. Bog je Davidu dao da pokosi neprijatelja brzo, lukavo i hrabro te je David izgledao kao veliki ratni zločinac da bi mogao imati autoritet nad neprijateljem i položaj siguran u svojemu narodu.

Kasnije se David ogriješio o zakon pa mu Gospodin oduze pravo da Mu David gradi hram i slavi Ga jer je ubijao mnogo pa se uzoholio.

David je potekao od loze Abrahamove, Izakove i Jakovljeve te je imao nasljednika sina, koji je Gospodinu nad vojskama izgradio svetište, i nastavio je lozu naroda Božijega sve dok ne dođe vrijeme Isusa, Mesije.

Kako je mogao Gospodin dozvoliti da u rodoslovlju Isusa Krista postoje neki zločinci?

Kako može zločinac biti dio svetoga rodoslovlja Isusa Krista? Jednostavno zato što počiniti zločin i upotrijebiti vojnu silu jest uvijek manje zlo i manji grijeh nego prihvatiti neke druge ljude i narode koji vole i štuju lažne bogove.

David, zločinac, pobijeđivao je lažne bogove zahvaljujući samo svojoj poniznosti i vjernosti Bogu Jedinome, Gospodinu Izraelskom.

Stoga i sam Sin Božji Isus može izgoniti zle duhove iz čovjeka koji je opsjednut jer takav pacijent više vjeruje u svoju vlastitu moć, a to su lažni bogovi, nego što ponizno slavi Boga Jedinoga.

Iz toga se nameće zaključak da je samo poniznost i odavanje slave Bogu Isusa Krista dobar i uspješan način kojim se pobjeđuje i onaj najjači i najokorijeliji neprijatelj, grijeh ljudski, sebičnost i nevjera. 2014-01-27 08:37

Kada presahnu snijegovi

Kada presahnu snijegovi na planinskim vrhuncima,

opet ću krenuti smjerom divljih ponornica,

zaustaviti se pred Raspelom i pred svetcima,

ponašati se kao već zrela pokornica.

Kada presahnu snijegovi u brdima mekim,

strašću pentrača ja ću se prošetati,

gonjena stalnim potjerama u morima rijetkim

jer me dozivaju šume gdje će mi sunce smetati.

Pronaći ću stijene, podobne za teške zidove

u koje će se čak i šišmiši zaletavati.

Tamo ću biti sretna i označiti bridove

koje neće nitko prijeći i ja ću se zavjetavati.

Skromna će biti moja koliba od blata

usred mojih dugo pripremanih vrtova.

Moja oaza. Nigdje neće postojati vrata

i neće me danima sustići niti čopor hrtova.

Imat ću sluha još više za svoje slutnje,

nemir ću moj i grubost imati za hranu.

Najviše će biti polica s knjigama i male će lutnje

dobro mi doći dok se odmaram novome danu.

2014-01-27 01:27

Mami za rođendan

U nebo gledam, slaveći tvoj rođendan.

Poželim često da to uvijek bude moj dan.

Ti si mi bila moj veliki ratnik protjeran,

sjećaš se, poslije je pala riječ da si stvarno san.

Sve se u tome snu meni sada obistinjuje.

Sjetim se onoga toploga osjećaja bezbrižne sigurnosti.

To je osjećaj u kojemu uvijek živjeti mora strpljenje

zbog kojega te ponekad osuđuju jer ne nosi radosti.

Znam te, mama, znam kada me ti posjećuješ.

Ti si mi dokaz da ću stići u Blaženstva.

Imam i drugih dokaza koja i ti primijećuješ.

Moj put uz tebe od nedavno je moj put savršenstva.

Uredila si mi svojim zagovorom dobro stanje.

Sve što si me učila, danas dobiva svoje ostvarenje.

Po toj sigurnosti znam da si otkrila moje sanje

kao što si ih oduvijek znala, nadzirući moje zrenje.

Još uvijek se hranim tvojim jelima i kruhom.

Još uvijek popijem po koju čašu vina.

Našla sam ljubav svojega života tim istim duhom,

još uvijek težim da mi je stih domovina.

Tvoje stare recepte nisam naučila,

a sve mi je učenje, sjećaš se, uspijevalo.

No, zato dobro znam što si mi sve preporučila

iako je bilo samo rijetko, i nije se pjevalo.

Danas pjevam, mama, pjevam iz svega glasa,

to je nešto što ti darujem za sve godine,

za godine tvoje mlade jer ti još za smrt ne stasa,

ali ipak ode iznenada i zato, molim, dalje vodi me.

2014 01 27 01:21

Pjesma pisana rukopisom

Papir trpi sve, papir je staro sredstvo

i čak i tada treba kada imaš Internet.

Papir je boksačka vreća na putu u svetstvo

kada si sam s Bogom i ostavlja te svijet.

I ove noći jadam se papiru,

poslije ću možda iščitavati retke.

Da imam radio i slušam na klaviru

iživljavanje u sposobnostima koje su rijetke.

Papir ovaj ispisan je nekim dobrim stihovima.

Svi su stihovi opisni, dugački i temeljiti,

a toga danas nema u elektroničkim postovima;

papir je zaista jedan plod bremneiti.

Koliko papira je ispisalo mnoštvo danas

kada svi već patimo od računalne bolesti?

Čak i prava na dostojanstvo ištemo za nas

samo preko strojeva, a nemamo svijesti

o tome kako su zgodne prednosti pisanja rukom.

Ovo je proza obična, ispisani stihovi mojim rukopisom.

Pogađam papir kao dobar streličar s lakim lukom,

pogađam svoju davno izgubljenu srž ovim opisom.

2014 01 27 00:20

Teološka ekonomija

 U ekonomskoj znanosti uči se i matematika i pravo, strani jezici,vođenje poduzeća, upravljanje poduzećem, bankarstvo i slično. Često upotrijebimo izraz „zdrava ekonomija“. Kada kažemo taj izraz, podrazumijevamo gospodarenje na čvrstim temeljima, gotovo na dobroj tradiciji i na međusobnom poštivanju mišljenja raznih struka. Zdrava ekonomija je računica koja ima dobru utemeljenost u smislu jer tako ostvaruje dobre i dugotrajne rezultate od kojih je i značajan rezultat profitiranje u gospodarstvu koje nije samo sebi svrha, niti je samostojeći cilj ekonomskog djelovanja jer inače više ne možemo govoriti o zdravoj ekonomiji već o slijepom i uzaludnom i kratkotrajnom bježanju samo za profitom radi profita.

Nije uputno služiti se ekonomskom znanošću samo zbog jedne svrhe, odnosno, zbog stvaranja profita jer je ulog ekonomije velik i nema smisla ako se zadrži samo na profitiranju pod svaku cijenu, a da se ne uzme u obzir strukturiranje djelovanja nekih poduzeća i banaka jer to bio značilo da pristajemo na onu tvrdnju kako cilj opravdava svako sredstvo. Ekonomija nekoga poduzeća uči se kao temeljna gradnja za dobru sigurnost društva u kojem se zatim, prema svojim mogućnostima i uspjehu razvija.

Ne može opstati ekonomija koja samo ostvaruje profit, a ne pazi na svoju strukturu.

Strukturu ekonomije oblikuju razne druge svrhe osim same ekomoske struke i razni profili ljudi koji su svi jednako značajni u nekom poduzeću ili u nekoj državi, bilo da je to glavni upravite j, bilo da je to tajnica ili djelatnik knjigovodstva; bilo da je to financijski direktor, bilo da je pospremački servis prostorija koje održava u poduzeću.

Dobra organizacija podpomaže ulaganju što manjih troškova u neku ekonomsklu djelatnost.

Nismo svi ekonomisti, ali svi radimo za opću dobrobit. Normalno je da se ekonomija dogovara s pravosuđem ili bankama te političkim strukturama, ali i da se obavezno savjetuje i o etičkim pitanjima, barem okvirno.

Sve drugo što nije navedeno jest siva, površna, fiktivna ili crna ekonomija i nema veze sa stručnim vođenjem poslova te propada vrlo brzo i ostaje na gubitku sredstava, nedostatku komintenata ili poslovnonih mogućnosti.

Svatko u ekonomiji države može se uključiti aktivno kao gospodarsvenik ili kao najamnik koji je zadužen za lojalnost poduzeću,  ali i za etičko poštovanje suradnika te na svojem terenu i u okvirima svoje djelatnosti doprinosi napretku poduzeća ili države, naročito onda kada je ekonomija na sigurnim temeljima i ima višegodišnju praksu.

U današnje je vrijeme veoma važno cijeloživotno obrazovanje u struci zbog toga što znanosti jure strašnom brzinom s novim otkrićima.

Zdrava ekonomija nije socijalna skrb. Zdravo poduzeće vodi brigu o tome da profit usmjerava u školovanje svojih djelatnika te da daje obiteljsku plaću onim djelatnicima koji su posvećeni poslu isto toliko koliko i obitelji. Jedna država, jedna obitelj ili jedno poduzeće na taj način ostaje sigurno i utemeljeno te mali ostatak profita može ulagati u unaprijeđenje svoje djelatnosti.

Kada kažemo da su nam potrebne investicije, mi zapravo mislimo kako su nam potrebni besplatni i nadareni, školovani i iskusni djelatnici koji rade za opće dobro, a koji će raditi preko svojih snaga za puno manju plaću nego što su zaslužili. Takvi ljudi moraju imati široku svijest o svojem poduzeću da bi imali poleta i nadahnuća za jedva izdržljivi posao i djelovanje, no, ako je većina osviještena u poduzeću i državi, tada je ljudima lakše na taj način ulagati sebe. Rezultati dolaze strelovitom brzinom pa poduzeće, odnosno država uspijeva izići iz tog stanja u kojemu je bila prisiljena naglašavati kako su investicije jedini izlaz za ekonomiju nekog okruženja, da ne bi došlo do kraha.

Danas osnivanje poduzeća ne iziskuje sve ove napore, vrlo je lako otvoriti novo poduzeće, ali je teško postavljati temelje i strukturu jer su znanosti krenule smjerovima u kojima ne polažu pažnju na temeljiti znanstveni rad već se oslanjaju samo na nadahnuće koje ih vodi u krajnosti bez dobre organizacije, a i profitira se više ako se radi neki naručeni posao, to jest kada je znanost u službi, primjerice nekih drugih znanosti, a nije samostalna. To je za znanost jedna drastična promjena znanstveno zasnovanih karakteristika, to jest, stara je istina da znanost mora biti neovisna od bilo kakvih utjecaja i da unutar mnogih znanosti mora postojati poštivanje struke i veoma etička suradnja koja ne smije, ne daj, Bože, biti u službi politike na negativan i površan način jer to nije valjana borba za opće dobro nego za kriminal koji je uvijek u porastu jer kriminal je organiziran i stoji na dobrim temeljima te ima zavidnu strukturu, a uvijek i profitira jer ulaže u ekonomskom smislu sve što treba neka organizacija. 2014-01-26 23:19