Okus pobjede

Okus pobjede

Gledam kako svjetlucaju u mraku

daleka, mala svjetla Katedrale

kroz prorez jedan, u jednome kraku

moje prašnjave duše pale.

Padam pred tvojim argumentima,

tvoja romantika najdivnijeg je stila.

Pokušavam je upamtiti u momentima

u kojima svima sam sve oprostila.

Nikada više nećemo tako razgovarati

u bliskosti ovoga prostora.

Tu nas ni mjesečari ne žele ogovarati,

anđeli proviruju iza zastora.

Osjećam ti glas u kratkim izjavama

na koje se moram zaista usredotočiti

kako ne bih podlegla popratnim pojavama

strašne oholosti koju moram pretočiti

u tvoje plemenite dlanove sastavljene

da  me od naše pobjede spasiš.

Svijeće su, veliš, zgodno postavljene

pa me zahvalnim pogledom krasiš.

Izišla sam, izišla iz teške objede

jer si me podržavao snažno.

To je to, to je sladak okus pobjede

kada sve prošlo postaje nevažno.

Provjeravam svjetlucanje u tvojoj zjeni,

to bliješti u nama sveti odraz.

Odlaziš opet; osmijeh ti sneni

lagano, tiho klizi niz obraz.

2014-01-27 19:23