Pokoriti se Gospodinu nije samo dobra volja vjernika nego nužda. Kao što
su se i more i vjetar pokorili na jednu Isusovu riječ, tako se je i kralj David
morao pkoriti kada je počinio strašan grijeh jer je u oholosti oslijepio i
prezreo svoga Boga. Samo je pitanje dana kada će Gospodin odrediti vjernikovom
srcu pokoravanje.
Nije svejedno kako se ljudi ponašaju u pokori. Za sve postoji određeno
vrijeme, samo je vrijeme klanjanja Bogu vječno. David je pripravno prihvatio
pred Gospodinom svoj grijeh, brzo se poklonio i primio tešku pokoru. Morao je
izgubiti dijete koje je imao sa ženom svoga susjeda te je plakao nad djetetom u
poniznosti i postu jer je znao da će ga izgubiti. Svojski se je predao pokori.
Ako se je netko znao pokoravati, to je sigurno znao Božji narod Izrael.
Kao divlji vjetar i uzburkano more koje je Isus zaustavio u jednom trenu, tako
je pravi Izraelac, čim bi spoznao svoj grijeh, kleknuo na zemlju, razderao
svoje haljine i počeo pravi post.
Danas nam Isus daje određene dane za pokorničko slavlje, dane Korizme u
kalendaru koji traju dovoljno dugo i koji su mnogim vjernicima najduhovniji
dani u liturgijskoj godini. No, do tada ima još vremena da pokušamo spoznati
svoje najveće grijehe, sebičnost veliku, oholost koja proizlazi iz uvjerenja da
smo zaslušni za ono što nam daje Gospodin, požudu očiju i srca. Što prije
prizna vjernik da je sagriješio, to je veća mogućnost da će mu duhovnost
Korizme donijeti post od nevolja ovoga svijeta. Kada nastupi vrijeme Korizme,
vjernik bi već morao spoznati svoje najveće grijehe jer tek kada dođe pred
Gospodina i klekne, može uvidjeti da je vrijeme pokore stiglo i da nam je na
pragu blagdan Čiste srijede kada počinjemo s postom i pokorom kako bismo
naučili u intenzivnijem molitvenom životu da nije vjera samo pečenje krafni i
odricanje od nekih sitnica te jedan obred Križnoga puta nego nam je to
blagoslovljeno vrijeme u koje već ulazimo potpuno svjesni najgorega grijeha
koji imamo, sebičnost.
Nema komentara:
Objavi komentar