Ovaj svijet ovisi o ženama 2

Ovaj svijet ovisi o ženama 2

Muškarcu današnjice je naporno voljeti suprugu svoju i obavezno ima avanture s ljubavnicama izvan braka.

Ženi je, nakon što je počela odgajati djecu, naporno čekati na svojega supružnika pa pristaje prešutno na njegove izlete izvan braka.

To se ne bi promijenilo niti kada bi, primjerice, homoseksualac i biseksualac sklopili brak i usvojili dijete. Dijete im ne bi bilo gazda u kući nego njihovi intimni odnosi, u vjernosti ili u nevjeri, svejedno.

Loša slika za muškarce. U svakom slučaju im se ne čini najvažnijom sreća rođenoga ili usvojenoga djeteta.

Zašto imamo patrijarhat i zašto je Bog dao muškarcu takvu sposobnost razmnožavanja?

Jedan je odgovor, muškarcu nije lako. On je taj koji se bori za svoju spolnu slobodu jer mu nije jasno kako to da ima toliko naglašene spolne osobine, a da nisu u društvu dobrodošle i možda nisu uvijek poželjne onoliko koliko su dobrodošle u njegovom društvenom životu. Muškarac želi promijeniti društvo u svoju korist. Zašto mu to nije lako? Zato jer i sami muškarci postoje koji su svjesniji da spolna sloboda nije samo i puko upražnjavanje bluda, valjda su im majke ugradile u odgoj važnost i značaj čiste savjesti.

Zašto supruge i majke ne mogu utjecati više na čišću savjest i manje bludne misli svojih supružnika? Zato jer muškarac uvijek može izbjeći taj veliki napor i prikloniti se ravnodušnosti u braku ili otići potpuno iz braka.

Zašto je muškarcu naporno uopće spoznati kako spolni život nije najbitniji za sreću?

Zato što žene očekuju i nadaju se previše. Žene sve znaju, ali im je teško pokazati supružnicima kako su slijepi. Morale bi ići u naučavanju muškarca korak po korak, prije braka; ili bi morale biti strašno velike taktičarke koje su u isto vrijeme i dobre spolne partnerice, ali i dobre naučiteljice čistoće u bračnom životu. Većini žena je to prenaporno, ali mnoge ustraju u čekanju na svojega supružnika koji se, nakon svih mogućih avantura, s godinama zasićuje bluda i vraća svojoj ženi i već odrasloj djeci i unucima. No, za ženu i suprugu tada je već kasno da se posveti samo svojemu razvoju i sazrijevanju čistoće svojega života. Žena, koja je već postala baka, često dolazi do zaključka da je promašila svoj život jer ju je supružnik zaboravio zaista voljeti i sada, kada je već treća dob na pragu, on tek uči o svojemu djetetu i slično. Supruga se tada posvećuje unucima i gura dalje, ali je izgubila smisao za svoj vlastiti uspješan brak; žena zaključuje da se nije isplatilo uništiti intimni dio života njenoga poradi razmetnoga muža koji se, iscrpljen, vraća k njoj, odnosi među njima ne postaju topliji jer se čar ljubavi silom prilika i stjecajem okolnosti zanemario i izgubio.

Ako je supruga bila zaista požrtvovna, ona će naći i u kasnoj dobi načina da pokaže svome mužu da ga još uvijek čeka da ju bolje upozna, a na taj način će i puno lakše oboje doći do čistoće života. Ne treba nikada posustati, bolje je u kasnom braku otkrivati početke ljubavi nego smetati svojoj djeci i previše se posvećivati unucima kao da ta unučad uopće roditelje nema.

Za ženu je jedino opravdanje za razvod od stola i postelje prevelika ugroženost vlastite djece od strane njihova oca. To su samo iznimke, rijedak je slučaj kada majka mora odbjeći s djecom, iako su pune novine naslova u kojima se govori o zlostavljanim ženama. Više ima onih tihih i ustrajnih žena koje su dobre taktičarke i čekaju na svojega muža. One su začin ovoga svijeta kojemu tek predstoji spoznaja o velikoj i svetoj požrtvovnosti takvih žena, supruga, majki i baka.

07012014 0720