Domovnica

Otac vjere kršćanske, Abraham, čuo je pod stare dane neki glas i povjerovao da ga to zove Bog koji nije bio uz njega nikada prije. Po nalogu toga Boga krenuo je iz svoje zemlje u nepoznate krajeve, slušajući Boga pozorno.

Abraham je u devetnaestom stoljeću prije Krista imao sa Sarom Izaka.

Izak je potom s Rebekom imao Jakova, zvanog Izrael.

Jakov je imao s Leom sina Levija od kojega nastade pleme svećenika, levita.

Oni su pradjedovi i prabake Mojsijeve.

U četrnaestom stoljeću prije Krista, jedan čovjek od Levijeva koljena oženio se djevojkom Levijkom koja zače i rodi Mojsija.

Mojsije uza se nije imao nikoga do li brata po vjeri, Arona, svećenika.

Bog mu se je objavio imenom „Ja jesam“ i poslao ga da izvede narod Abrahama, Izaka i Jakova iz ropstva koje označava neznanje i poganstvo.

Bog svim tim ljudima govori da će ih dovesti u blagostanje i rajski život, u novu zemlju u kojoj vlada opraštanje, mir i izobilje.

Mojsije je izveo Božji narod iz ropstva i četrdeset godina ga je vodio bez ičega kroz pustinju prema novoj, Obećanoj zemlji.

Samo jednom je Mojsije u svom životu pokazao malo nestrpljenja u svojoj vjeri. Zbog toga on sam nikada nije kročio u Obećanu zemlju, ali je doveo silan narod i potomstvo Božije do rijeke Jordan; to je ona rijeka u kojoj se krstio Krist, Gospodin, tisuću i četiristo godina poslije Mojsija.

Danas, četiri tisuće godina poslije Abrahama, imamo izvještaje o našem podrijetlu koji nas uče vjeri kršćanskoj; samo moramo otvoriti svoje dlanove i poslušati glas Krista, Gospodina:

Evanđelje po Ivanu, glava 8, redak 28:

„Kad podignete Sina Čovječjega, tada ćete saznati da Ja jesam...“

Evanđelje po Mateju, glava 22, redak 32

„Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, a Bog nije Bog mrtvih, nego živih!“