ponedjeljak, 6. siječnja 2014.

Darovi boli



Darovi boli
Lako je odoljeti pozivu na patnju, lako je odoljeti od križa.
Ono čega se bojim odolijevanje je od očiju blagih i umilnih,
od ruke nježne koja nudi da mi rane moje vida,
koja zove blagim pjevom sirena morskih i predivnih.

Put u propast dolazi kroz blagost, moja je trapnja.
Znam i po sebi da neću uvijek znati pomoći
pa ne nudim nikada ruku, to je pusta tlapnja,
lakše mi je doskočiti ako potreba je moje moći.

Lakše je iznevjeren biti nego nadati se sreći,
brzo Isus daje ploda.
Pomor je najveći
tražiti blagostanja roda.

Ne gledaj me nježno jer ja nježna nisam
pa mi tvoje oči dolaze kao sažaljenje.
Među nama uvijek križ je, prostor brisan
i ne želim drugo nego prosvijetljenje,

pa ma kakvo ono bilo...
može biti i plemenito.
Meni se je to dogodilo
da za tobom čeznem strelovito.

Ako još si dobroćudan, to je naivno pomalo,
tebi treba samo moje poslušnosti,
drugo ništa nije mi preostalo.
Ja ti želim soli prokušnosti.

Ako grube, oštre riječi čujem u simbolima,
tada ja ti padam, iza neutralnosti ja vidim svoje spasenje.
Kada Isus govori u svojim bolima,
u tebi Ga ljubim i u tihome poklonstvu čekam svoje zrenje.
2014-01-06 22:02

Nema komentara:

Objavi komentar