Teško mi je naći
tvoje oči, tvoje ruke;
teško izlazim iz
svijeta pravosuđa
u našu pravednu
prostoriju od Muke
koja sebe strasno
nama nuđa.
Teško mi je izići
iz svijeta bogatstva
gdje se novčići
pred spavanje kao ovce broje,
doći k tebi sva u
srž od našega bratstva
jer nam drugi,
jer nam drugi neki sudbu kroje.
Sada te molim da
me vratiš k sebi svojim lađama
koje imaju konop
dobar oko moje splavi.
Bavim se
rečenicama, gramatičkim im građama
pa u nesvijest
padam kad je subjekt pravi
Onaj koji nas
porodi, koji za nas načini sve lijepo,
ali Ga nam
napadaju svom silinom raznih nauka
pa čak ne niti
to. To je napadanje silno, slijepo
pa nam uzrokuje
jeku onih teških jauka,
a sve zbog
nepravilno složenih rečenica.
Ti si meni sve,
pravi si mi izrazitelj
koji mi otvara
širom krugove zjenica,
ti si meni onaj
stvarni tražitelj
Smisla o kojemu
tako bajno pripovijedaš,
i sa srcem i svom
pameću svojom.
Ti znaš nauk
pravi, ti planinama zapovijedaš
i mjeriš riječju
lavu pod zemljinom korom.
Pod vulkanom
čekam tebe hrabro,
ne straši me sva
ta silna buka
od potresa i lave
silne; mene si odabr'o
da ti desna budem
na vulkanu ruka.
2014-01-26 19:14
Nema komentara:
Objavi komentar