Preludij za
pastira
Danas u našem
vrtu pripravljam opožarenu ružu od kamena
koju je prelila
gusta voda iz dubina onoga jezera
pa sada ruža na
sebi nosi tamne mrlje pri dnu, mrlje znamena
mojih traganja u
kojima se uspješno k tebi uzverah.
Predivna je
površina ovih vrtnih dubina, sva je u boji posta.
Radost me obuzima
jer opet mi pustinja predstoji
i život u
izobilju, život kojega nosim k tebi, a ima ga dosta
za preliti divlji
nasad; na obali svijeta divljaštvo stoji.
Vidjela sam jučer
kako voda s izvora žubori visoka
koja neprekidno
napaja svježinom jezero i pitkom vodom.
Tu si me doveo
ti, pastiru nježnih ruku i bistroga oka.
Nije li ponizno
od mene da se ovjenčam jezerskim plodom
kako bi znao
Gospodin i svi drugi pred Kristom
da je ljubav
vječna proširila moje srce i da ću piti?
Opet ću se
napajati onom vodom istom
kojom me krstiše
pastiri da živim, i neću se kriti.
2014-01-08 09:43
Nema komentara:
Objavi komentar