nedjelja, 20. listopada 2013.

Nada protiv svake nade



U NADI PROTIV SVAKE NADE
Božji narod, Izrael, Crkva Katolička predstavljen je u ocu vjere kršćanske u Jedinoga Boga, Abrahamu. Abraham bijaše bez ikakvih jamčevina i bez ikakvoga Gospodinova naroda te nije imao Sveto pismo jer – Abraham je početak vjerskoga izvještaja iz kojega su svi poslije njega učili kako treba vjerovati Gospodinu Ocu našem na nebesima, Gospodaru nad vojskama, odnosno Sinu Njegovome Isusu. Od Abrahama učili su svi svećenici i sav narod, od Abrahama učimo i danas. Njemu nitko nikada nije rekao za Jednoga Boga. U Abrahamu se rodila slutnja, on je Gospodina “čuo iz čista mira”, iz svojega srca u kojemu je bilo zabilježeno da oni bogovi koje je štovalo Abrahamovo rođeno pleme i obitelj nisu pravi bogovi. Abrahamu se objavi Gospodin poslije općeg potopa, ni iz čega ljudskoga i ni iz čega prirodnoga.

Knjiga Postanka, glava 12, redak 1-3
1 Jahve reče Abramu: "Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati.
2 Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati, i sam ćeš biti blagoslov.
3 Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati."

Abraham je Boga molio i sklapao je s Gospodinom savez. Abrahama nitko nije učio vjerovati i moliti. Nitko mu nije držao predavanja niti je hodio na obrede.

Knjiga Postanka, glava 15, redak 6
6 Abram povjerova Jahvi, i on mu to uračuna u pravednost.

A što mi činimo? Nemamo vremena. Nismo odmorni pa ne možemo normalno, pošteno priznati sebi što zapravo želimo i vjerujemo. NE ZNAMO KAKO MOLITI? Imamo stotine stranica ispisanih u Bibliji, imamo savjete svećenstva i svetaca, imamo Crkvu Katoličku i još uvijek ištemo nekoga da nas nauči moliti i gledamo kako bismo što lakše nekako povjerovali zaista Bogu.

Imamo Gospodina Bogočovjeka Isusa Krista koji se utjelovio po Duhu Svetom od Marije Djevice i postao čovjekom te nas učio što i kako moliti.
Knjiga proroka Izaije, glava 53, redak 4-5.12
4 A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava.
5 Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.
12 Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince.


Sve nam je lijepo prikazivao i tumačio Gospodin Isus i sve nam tumači Katolička Crkva.
Lijepo nas uči i Sveti Pavao, apostol Kristov.



Poslanica Svetoga Pavla apostola Rimljanima, glava 4, redak 13.17-25
13 Doista, obećanje da će biti baštinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere.
17 kao što je pisano: Ocem mnoštva naroda ja te postavljam - pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije.
18
U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem naroda mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo.
19 Nepokolebljivom vjerom promotri on tijelo svoje već obamrlo - bilo mu je blizu sto godina - i obamrlost krila Sarina.
20 Ali pred Božjim obećanjem nije nevjeran dvoumio, nego se vjerom ojačao davši slavu Bogu,
21 posve uvjeren da on može učiniti što je obećao.
22 Zato mu se i uračuna u pravednost.
23 Ali nije samo za nj napisano: Uračuna mu se,
24 nego i za nas kojima se ima uračunati, nama što vjerujemo u Onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina našega,
25 koji je predan za opačine naše i uskrišen radi našeg opravdanja.

2110 226

Nema komentara:

Objavi komentar