ponedjeljak, 21. listopada 2013.

Nagrada za slijepu vjernost



Nagrada za slijepu vjernost
Kolika li je morala biti vjera Svetoga Josipa
koji mladu Djevicu zbog riječi anđela prihvati
te je povede sa sobom da joj sagove prosipa
pred noge. Povjerenje anđelu nije zato da se shvati.

Velika je potvrda tim skromnim roditeljima
bio glas anđela sveta koji ih uputi
sve što imaju činiti s Djetešcem među ljudima.
Prestali su zakonski propisi kruti,

oni bili su jedno i djelovali brzo,
i čak i tada kada mudraci svijeta stigoše,
već znali su da će postati ubrzo
slavni, zbog slave Isusa, kada ih sretoše.

Da će biti svećenik i kralj, i veliki prorok,
rekoše tada znalci silni za rođenoga Boga.
I pastiri stigoše po anđelu, skok na skok
pokloniše se u štalici Spasitelja svoga.

Ljudi su znali, vidješe to Josip i Marija
kad su došli u Hram sina prikazati
Gospodaru svome te o maču što probija
vjerna srca tada su morali saznati.

No, kada je dvanaestogodišnji Sin Boga
odjednom u mnoštvu nestao iz vida
i zadržao se u raspri Naroda toga,
vidje kako će biti i da puk nema stida,

da je narod ovaj tvrdih šija u neposluhu,
pred tumačenjem Djeteta ništa nisu znali,
tada svoj znak Križa vidje On u duhu
jer na kušnji pred Ocem svi su propali.

Znao je Isus da vjerni svi bit će opravdani
i da Mu ima ići na opravdavanje farizeja
te da će stradati i da su Mu izbrojani dani,
a ljubljena bijaše Njegova otpala Judeja.

Znao je da mora do kraja čovjeku vjeran biti
i da mora slušati Oca koji ljubi čovjeka vruće.
Znao je da potpuno sam mora kalež smrti ispiti
i krenuo je u smrt, a Otac Bog dade Mu uskrsnuće.
2110 2045

Nema komentara:

Objavi komentar