Blagoslov vjernika

Blagoslov vjernika

Kada je Abraham, otac svih vjernih naroda,

predavao sina Izaka na žrtvu po riječima Boga,

nije mu bilo sasvim jasno kako će svoga roda

dobiti obećanoga, potomstvo poroda jedinoga svoga,

ali se zdušno sjećao Božjega obećanja,

strasno se u svoga Boga pouzdavao

i bio je miran i gotov dati najdražega imanja:

sina, čitav naš narod je na žrtvu zauzdavao,

sve nas je, vjernike odlučio Gospodinu podariti,

do krajnjih granica ponudio je Izaka za žrtvu.

Nas nije moralo biti jer je Abraham prestao mariti

o tome hoće li načiniti samo neku ludost mrtvu.

Toliko je bio gorljiv za Boga u odanosti

da mu je jedino to imalo nekoga smisla,

a to je spoznao u velikoj poniznosti.

Samo je ta vjerska veza bila suvisla.

I dobio je opravdanje, dobio je nagradu,

Gospodin mjesto Izaka providje rogatog ovna;

Abraham  je na sebi nosio jedinstvenu nasladu:

blagoslov Melkisedeka,  svećenika  vjekovna

koji  mu se je pojavio nakon pobjede neprijatelja zloga

te rekao našem praocu da je njegov Bog Stvoritelj svega.

Tada ga blagoslovi i podari Bogu hvalospjeva velikoga.

Da blagoslova Božjega nije bilo, ne bi bilo  ni nas, ni njega

Jer Melkisedek bijaše jedini koji susretne Abrahama,

usamljenog u svojoj vjeri, oni zaista bijahu Božja slika.

On donese praocu našem kruha i vina od Jeruzalema,

bijaše svećenik Božji, navještaj Isusa Pomazanika.

2110 2153