Odjeni mi crnu vjenčanicu

Odjeni mi crnu vjenčanicu

Moje je oštećenje trajno,

a moje milosrđe još je u pojasu nevinosti

i uzalud kao da čeka svoj dan.

Ja ću Tebi prići bajno,

ostati s velikom djevičanskom plodnosti

najdraži Tvoj vjenčani san.

Ja Ti ovdje nemam svoje ljude,

sve sam ih primila koje mi darova

i sve ih blagoslivljah,

ali mi je dosta te igre i preljube.

Dosta mi je, Gospodine, tolikih kvarova.

Ipak, ja samo molitve odašiljah.

Podigni me sada samo za sebe,

podigni me bilo kako, kao prije ili nanovo.

Ja više nemam snage primati puč.

Ostavi na trenutak meni prisebe

da se iz ponora dignem, makar jalovo,

samo da vidim gdje Tvoja je luč.

Pusti me čekati u ovom ponoru

da se bar malo odmorim kraj Tebe

jer Ti si ovdje jedini uz mene.

Reci, treba li opet prkositi pomoru?

Treba li krenuti klimavo od neke amebe,

propjevati sanjarima od pjene?

Ogrni me plaštem svoje nevinosti

da ne gledam više u prošle daljine!

Ogradi mi vrtove nebesima

Da Ti pokleknu stare kosti

i da se posvete od svoje divljine!

Samo me makni od svih represimlja.

Ne ištem da me uzmeš sa zemlje,

ne prestajem i ne odustajem;

samo suzu moju preuzmi

kao molitvu koja blati podzemlje

da opet idem i ne posustajem

nego mi staro ruho oduzmi.

Daj mi vjenčanicu crnu

da me ne vide u svojoj tami,

da me prestanu ciljati,

Ja svoje srce obrnuh,

moje oko galami.

Neću se još nasmijati.

3107  641