Ruža do neba

Ruža do neba

Na mrvi zemlje oko kamena procvala je divlja ruža.

pa sad raste i kamenu u sjeni cvate,

ponaša se kao korov maka žuto-bijele boje.

Kamenje joj zaklon od nevere i sunca dobro pruža:

ona sad pokazuje svoje žuto-bijele late,

izgleda kao da iz kamena raste, srođeni su oboje.

Rascvalo se, poleglo kamenje meni čini  kao cvijet,

u mom vrtu jedino što meni odgovara,

ali ovu ružu si vjerojatno ti zaslužio.

Imam dojam da će poslužiti kao platno za kostrijet

jer tako mogu primiti od tebe dara.

Jedinstvenošću moje si vrtove ti zadužio.

Blage kaplje rose padaju po nama,

ponoć svježa prošla je ponegdje,

ali ruža sva se k nebu dala.

Nikada više u vrtu neću biti sama,

Ti ćeš biti pokraj...a gdje?

Tamo gdje ni jednom rosa nije pala.

2907  2159