utorak, 10. rujna 2013.

U sutonu dana



U sutonu dana
Čitav dan Ti se pripremam reći, Isuse, o mojoj strepnji
da neću stići Ti prići, a Ti me samo gledaš i čekaš strpljivo;
podsjećaš me na svaki pokušaj grijeha. Svakoj mojoj kretnji
staješ na put, a ja sam tako nemarna, i izvlačim se prtljivo.

Evo me pomoliti se Tebi jer ne želim zapravo izostati.
Uzalud palim svijeću koju sam sinoć, umorna, prerano ugasila.
Ne pali se, utonuo je žižak, a voska sam pustila još ostati.
U sutonu dana i sunce sam već odavno i nesvjesno ispratila.

Na mome zidu crvenkasti odsjaj još se žari, tiho kao da je upaljen.
To su ostatci dana, to za mene se još ne ide dalje sve do sada.
Sada si me dočekao i dao mi da se pripremam na mrak izvaljen.
Razglednice na drugom zidu sjećaju me na vremena mlada

kojima se nikako vratiti ne bih željela. Bolje je ovako,
tu sam Ti bliže i tu smo konačno samo mi dvoje.
Neka Te blagoslovi moje sročje loše i bolje, svako,
pa u snove mi pošalji neke današnje manje želje svoje.
1009  1854

Nema komentara:

Objavi komentar