Smireno pada riječ neba mokroga
na pašnjake stihovlja nabacana.
Baklja gori iza oblaka prastaroga
kao da je sunce kugla izgacana
od prevelikih naleta vjetrovitih.
Na papiru ovome nema oluje,
nema proloma misli silovitih,
niti od povjetarca nema struje.
Moji dani nekako nisu olujni,
u njima napetost se ne stvara.
Dobra prilika za udar strujni
koji podmuklo ruši i udara,
ali ni to ne remeti ovaj mir.
Iz mene progovara neznanje,
jedan ostarjeli vjetropir
i ruši sve neodsanjane sanje.
Što misliš zašto sam bio na križu,
pita me Raspelo povrh čela.
Zašto sad mene potresi strižu,
odgovaram srca nevesela.
Gdje ti je ona revnost za Dom,
za Gospodnje kraljevstvo,
gori u meni, razara snagom svom
jadno me stihoklepstvo.
Hvala Ti što si mi dao svoj mir,
ja ga ne znam zaista primiti.
Moja mi savjest zatvara okvir
iz kojega ne znam van proviriti.
Svi sveti, molite za ovo malo jada
da prokljuvi onaj titraj nemira
od kojega se žarka želja sklada
i koji nikakve riječi ne bira.
Kakve veze ima nadahnuće
s naviještanjem Radosti
kad nemam ni riječi vruće,
o, prokleta gadosti.
30.05.2014. 14:01
Nema komentara:
Objavi komentar