Ona pjesma moja je pradavna,
ona mora tako, uvijek nešto zagalamiti;
preko njena tijela meka, slavna
presijava se prijetnja da će odalamiti
bilo koga, iznenada i odjedamput,
iz čista i nedužanoga mira.
Ona ipak nosi sobom nježan prut
i frulom kao da ponekad svira.
Ona je urnebesno dosadna.
Njezina se filozofija proteže
kao muka kolosalna.
Ona svakog svojom rimom steže.
Ona nije svijeta vidjela,
rijetko kad je putovala
i često se je stidjela,
a još češće brutovala.
Na mnoge je načine nevina,
a grešna je kao preljubnica.
Njene kože porevina
nadahnuta je zubljica,
ali zaista nikada ne ubija,
barem ne namjerno
jer često oko sebe uvija
ponašanje smjerno.
Ona sve u početku voli
i nema toga što ne kuša
pa ju često život boli.
Ona kao da je moja duša.
08.06.2014. 20:59
Nema komentara:
Objavi komentar