Prostor odiše svetom glazbom,
duša se moja ka nebu vine,
a gombam se strašnom jazbom
kada mi svetošću sine
nepregledno polje svjetla i žara,
mekoće i tananosti, sve u mah.
Nigdje ne gori, ali ima žara,
riječ je Boga tamjana dah.
Gužvam se, guram, dio sam mnoštva
i opet se priklanjam zlatnoj većini
jer dio sam svetoga uboštva,
dio sam prašine u ogromnoj pećini.
Kolone ljudi u dvorištu iščekuju,
prolazim žurno, sretna i sita
jer sam nahranila i dušu i guju.
Za svakoga ima Tijela skrita.
Nikada neću postići takvu svetost
kakvu imam kad gledam u slavlje.
Samo malo sam učinila proljetos
što mišljah da je strašno davlje,
a ni malo nije nego to je ono
što traži čovjek i što tražim ja.
Voda živa, duhovo zvono
i krasna, prekrasna melodija;
Nadnaravno se nadvija
i mojim rukama stremi,
a ja uzimam da me opija,
da me Svetome pripremi.
31.05.2014. 21:58
Nema komentara:
Objavi komentar