Zadnje čega se sjećam jest Tvoj dolazak,
ulazak u Grad moj na nekom magaretu.
Još je na visinama bio mali mrazak,
a već pripremao sam žrtvu ljeta svetu.
Danas dan je kada si govorio
povlaštem ljubljenim apostolima
dok je na mom prozoru romorio
odjek Tvoje riječi na poljima.
Kako ću znati svoga daljnjega puta
kada ne znam kamo ideš, Isuse?
Tvoja riječ je meni opet rana ljuta,
ali kao melem duši mojoj prosu se.
Ti li si Put, Istina i Život
i to kažeš sam za sebe?
Ta, ja sam sebi nisam pilot
koji mogao bi pratiti Tebe.
Pobrini se samo još za tu sitnicu,
k meni dođi bliže pokazati
kako sačuvati mog života klicu,
a ne Tebe, jednoga prokazati?
Ne mogu razumjeti, nemam strpljenja
zanimati se Tvojim nebeskim savjetima.
Pokušat ću vidjeti Te sred trpljenja
pa da spoznam boriš li se s avetima.
Reći ću o Tebi ljudima na vlasti
jer ja nisam nikakav mudrac, niti prorok.
Oprosti mi, ja ću sasvim nisko pasti
jer je svjetini strpljenju istekao rok.
Želim Tebe odmah vidjeti u slavi
ili bježi daleko u svoje kraljevstvo.
Neka samo netko mi se javi
tko ne želi odmah vidjeti što je nebesko.
Ti samo šutiš i trpiš, nebo propovijedaš
i na križ, u smrt Ti, dakle, ideš kao sanjalac.
Čujem Tebe kako meni zapovijedaš
da Te slijedim. Odlazim i ja, smrti klanjalac.
16.04.2014. 06:11
Nema komentara:
Objavi komentar