Isus nije učinio ništa. Ljudi su bili nestrpljivi u očekivanju neke velike akcije kada je Isus mirno propovijedao i liječio. Bilo je jasno da je Sin Božji, ali nije nikako bilo jasno što će učiniti i kada će reći one velike riječi nastupanja na tron kralja Osloboditelja.
Ljudi su pitali što im je činiti da bi baštinili život vječni, misleći da će ih pozvati Isus u stranu i otkriti im svoju razrađenu božansku taktiku osvajanja Obećane zemlje. Ljudi su već planirali kako da Mu budu što bliže pri ruci, što bliže Njegovom prijestolju i kako da zauzmu pokraj Njega što bolje pozicije. Njegova moć je bila velika i obećavala je konačan izlazak iz ropstva. Jest da je nešto propovijedao i da je liječio, ali to su bile samo riječi za koje nitko nije imao previše strpljenja, čekalo se na velika djela.
Čak i kada su u Njegovo ime naučili liječiti ljude i izgoniti zle duhove, možda su živjeli u uvjerenju da će im ta moć koju su zadobili biti oružje u velikom i konačnom pobjedničkom ratu.
Farizejima je bilo jasno da neće biti nikakva osvajanja blaga i moći nego stradavanje ljudi, toga su se bojali. Poznavali su dobro okrutnost i veličinu imperija koji je zarobljavao domaći narod, znali su da je jakost naroda u vjeri njegovoj u Jednoga Boga i nisu mogli dozvoliti da Mesija izazove rat i to onaj koji bi bio izgubljen. Zbog tih strahova, nisu mogli vjerovati Mesiji i pažljivo Ga slušati. Nisu mogli spoznati da će se narodu i njima objaviti samo Presveto Trojstvo, iako su znali iz Predaje i Pisama po nešto o tome. Nisu mogli znati ništa unaprijed, niti je Gospodin mogao znati unaprijed kako će proteći spašavanje svijeta u svakom pojedinom koraku jer to se nije moglo isplanirati.
Sablazan Evanđelja je upravo u tome što tamo nema nikakva dramskog sadržaja, nikakvih pripovijesti, gotovo da nema niti fabule.
Svjedočenje i izvještavanje običnih ljudi o Mesijinom životu izgleda kao trač—partija dok sjede u svojim domovima i kafićima, ništa značajno, nema nikakvih ubojstava, preljuba, ljubomornih ljubavnica,a kada želimo načiniti film kako bismo naglasili da je nekakve radnje tada ipak bilo, ne možemo načiniti niti igrani film nego ostajemo samo na izvještavanju koje nismo u stanju komentirati.
Radnja se je odvijala u pojedincima koje je Isus ozdravljao. Oni su spoznavali da je pred njima Bog i nije im bilo do ratnih priča o oslobađanju iz ropstva jer ti pojedinci su valjda mislili da je došao kraj svijeta ili da već jesu u raju. No, morali su pratiti Isusa kao da će ih on odvesti izvan svijeta jer je bilo očigledno da ih ima mnogo koji u raj nisu došli iako je Isus među njima živio.
I umjesto da duše ljudske dobiju mir i konačnu satisfakciju, Isus se je prepustio svijetu i napustio ljude koje je ostavio u raju. Veliki fijasko.
Reći će vam: “evo Ga ovdje”, “eno Ga ondje”, “evo ga u Crkvi” ili “evo Ga u siromasima”. To je sve raj zemaljski, oni tamo nose Isusa u sebi.
Ali Isus je otišao na posao, cijelo vrijeme je na putu i radi non-stop, po cijele dane radi sve dane u godini i nema vremena navratiti u raj.
28.04.2014. 09:13
Nema komentara:
Objavi komentar