utorak, 17. lipnja 2014.

Ran blagoslov

Jedno slavlje samo za mene,
samo jedan dan i jedna večer
neka me vodi u Tvoje sjene
i ništa mi nije od toga preče.

Presude pale su konačne
za moje grijehe i mane,
omakle i vrlo mračne,
moje manje i veće rane.

U traganjima bijele nevinosti
nađoh se upravo njoj na putu
kao radost kad se izposti
i kada pronađe mekoputu

i sjajnu istinu spoznaje svoje,
vlastite i tako logične;
i svjetle i bijele su boje
njezine zakletve nepomične

u susretu i neznatnom križanju
s tuđim nečijim ranim krštenjem
koje se podruguje kasnom svitanju,
nevinim se predaje oproštenjem.

Slavlje u slavlju redovnome,
najljepši pomak za Božji narod
prema kršteniku onome
mora mu dati radostan plod,

vidljiv jasno po naglome miru
i neodoljivoj dječjoj ozbiljnosti.
Kolike želje sada u nj uviru,
toliko izviru mu oči zrelosti,

o, kako krasan je novi duh
u neznanju jasnom i opjevanom;
kako je sladak njegov kruh
uz obitelj sa svitom prozvanom!
17.06.2014. 20:47






Nema komentara:

Objavi komentar