Kada padne zastor u kazalištu,
povlačim se iz gledališta i od igara.
Gledam kako starci Boga ištu
i ljubav im curi iz njedara.
Gledam novu igru svjetla i sjena
u kojoj sve je pozornica,
sve je igra neka zaboravljena,
i samo jedna je okomica.
Pokušavam se samoj sebi dokazati
ili potražim se u tim starcima.
Oni sebe sigurno neće prokazati.
Ostajem sama sa svojim ugarcima.
Ponekad opet zapalim vatre
pod ogorjelim komadima,
ali najčešće misli mi snatre
o spoznajama mladima.
To je žeđ kada se domognem kapi
i nikada ih nema dovoljno.
Znaš li kako životna snaga vapi?
O, kako je bezbolno
odricati se navika i predrasuda.
ne uzimati nove podatke,
ostati prazna posuda
dok ističu noći kratke.
20.06.2014. 01:46
Nema komentara:
Objavi komentar