Lipanjsko je vrijeme nepovoljno
za klasje nedozrelo i za rastanke,
prinosa je sunca nedovoljno;
lipanj ne donosi dobre sanke.
Samo mi je stalo opisivati,
svakom drugom dosadne,
one crte što se mojim zvati
hoće kao smiješno kolosalne.
Nije uvijek dobro biti pjevač,
ne može se uvijek stiha dati
jer je duša čudan prolijevač,
naročito kada voli sanjati.
Hvala Ti, Bože, za stihove one
koji su se meni jako dopali,
kojima si pogodio kako zvone
težnje moje i moj zanos pali.
To tek onda vidim bolje
kada neki stih ne uspije,
kad je pusto moje polje
kada nadahnuće usnije.
Nisam grešna koliko sam stroga,
to se, srećom, ne primjećuje
jer sam često prazna roga
pa mi stih se moj osvećuje.
Da li pjevač mora propatiti,
nisam dostigla niti spoznati
jer ne može se popratiti
što sve netko mora doznati
o ljepotama i tajnama neke note
i zašto nastaju onako točne
kad ih znanstvenici budno krote
ili kad su note rime kočne.
Sigurno je da je meni draže
bilo kako život ispjevati
nego reći svima koji traže
kako patnju opjevati.
15.06.2014. 03:44
Nema komentara:
Objavi komentar