petak, 13. lipnja 2014.

Kosti

Zanimljivo je kako Bog u životu nudi
premnoga znanja i neki trunak vjere.
Zanimljivo je kako pravednika probudi
kada ovaj već dobije sve ovjere

prema kojima nikada nije postojao,
a ipak živi i po svijetu se baca.
Tijelo i materiju Bog se udostojao
predati puku koji mnoštvo je ovaca

tananih nogu i bogata zimska runa.
Ne mora se čovjek niti potruditi
jer su mu kosti kao laka struna
kojima će Pastir Dobri ponuditi

obilje svojih blaga, zdrave ispaše
kako bi doveo puk do oživljavanja.
Mnogi se runom svojim izpraše,
a potrebna je samo mrva unižavanja.

Tada povjerenje raste u sreći i miru,
čovjek je sigurniji što više uči
ako ne zaboravlja da mu živci izviru
iz dobre volje kada ljubav razluči

kao što se runo odvaja strižom.
Evo, podiže Gospodin zaspale kosti
ljubavlju svojom davnom i brižnom,
a pravedni ustaju od malenosti.

Što će ovcama vuneni omotač
kad im Tvorac pletenine stvara?
Što će puku vremenski kotač
kad vječno se Bogu obara?

U one dane preobraze se kosti
kada sunce ljubavi toplo zagrije.
Zemljica grije mrvu pravednosti
sve dok tijelo puka ne zamrije.

Iz kostiju starih sve novo niče,
Dobri Pastir se predaje krvlju
i krv Njegova vjernima viče
jer ona plodi vjernosti mrvlju
13.06.2014. 10:22









Nema komentara:

Objavi komentar