Vjenčanje za rastanak

Vjenčanje za rastanak

Proljetos je bilo kišno naše vrijeme,

tada pjevale se naše su melodije;

ovoga ljeta nastale su bile sparine nijeme.

Nakon stanke opet slušam zvuke mirodije,

opet već je došlo doba nove obljetnice;

ovoga puta to su istoga dana

vremena neke nove zavjetnice,

vremena uljepšanog novog rođendana.

Umjesto rastanka slavimo vjenčanje,

naš je određeni datum postao slavljenički,

naš se mrak pretvorio u zvijezde danje

i na put se opet spremam isposnički.

Uvijek pronađem razloga za slavlje

i za pustinju dobre izgovore,

to je tako; postalo je obvikavlje

da ja s tobom imam razgovore

i da se sama s tobom često susrećem.

Sada znam od čega gradim svoje vrtove,

kamenje je moje često obijeljeno smećem

od zloduha koji obilaze naše obljetnice nove.

Sada čekam vjetrove sa sjevera

da mi opet kišama isperu stijene,

vjetar dobar jedan; jedna će nevera

oprati bose noge i sroke lijene

da se opet mogu svojom promenadom

diviti onom jednom novome vrhuncu

što ga vidjeh kada častila sam kadom

Boga našega, našu vjernu šaptalačku struncu.

1708 534