srijeda, 21. kolovoza 2013.

Radni dan




Radni dan
Ne preostaje mi nešto drugo nego zoru pogledati;
već je stigla, već je meni osvanuo novi radni dan.
Nije problem kako mi je sada pri duši. Želim znati
kako li ću smoći snage da ostavim prokleti duhan.

To je želja za životom i za zdravljem, to je nada.
Kad sam mogla ostaviti ljude, neću valjda spasti
na te smiješne ovisnosti, ne baš i upravo sada
kada spoznala sam da mi snaga počela je rasti.

To bi bio jedan dobar znak, jedna čvrsta točka
po kojoj bi statistike zabilježile ovaj moj napredak.
Svi bi me pohvalili, svi bi rekli da sam krotka
i da stoga nisam luda nego samo malo napeta.

Hvala vama, psihijatri; hvala vama, dobre sestrice.
Nitko ne zna lijeka dati kao vi. Ipak nije jasno svima
kako i zašto sam takav ovisnik, otkrila sam nehotice.
To je refleks dojenčeta pa ja sada šopam se bombonima.

Osim toga, ne bi bilo zgodno
da me zabilježe kao umrlu zbog cigareta.
Tome sada nalazim za shodno
ozbiljno odučiti se, taj mi uzrok smrti jako smeta.

Neka kažu, Kriste moj, da sam otišla zbog Tebe,
da zbog Tvoje ljubavi ja živim, i to vrlo zdravo.
Uskoro ću iskati Te da ublažiš lude moje potrebe,
uskoro ću tražiti skrušeno ono što je stvarno pravo.

Ornamenti moje duše vidljivi će postati,
iako ja statističke podatke malo drugačije gledam;
srce puca uglavnom kada mora stati,
ali radi Tvoje slave i časti, nema smisla da se predam.
2208 633

Nema komentara:

Objavi komentar